REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Broj spisa: Gž-280/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivan Topić i Bepo Marušić, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika- protutužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariji Jerončić Mandić, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-67/2020 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužitelja-protutuženika EI i tuženika-protutužitelja ĐI kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn- 67/2020 od 6. prosinca 2024. u odlukama o tužbenom i protužbenom zahtjevu (točka I. i III. izreke).

II. Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu od 6. prosinca 2024. broj Pn-67/2020 preinačava u točkama II. i IV. izreke i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove podnesene žalbe u iznosu od 191,81 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Broj spisa: Gž-280/2025-3

I. Nalaže se tuženiku UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi materijalnu štetu nastalu na vozilu tužitelja EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u novčanom iznosu od 1.004,42 eura uvećanom za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok je za više zatraženo u iznosu od 3.007,96 eura te kamate tekuće od 3.kolovoza 2018. pa do presuđenja, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.388,69 eura, uvećanom za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do konačne isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tužitelju – protutuženiku EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku – protutužitelju ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 477,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, ( dok je za više zatraženo u iznosu od 1.114,87 eura sa kamatama tekućim od 3.kolovoza 2018. pa do presuđenja tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika- protutužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu kojim je usvojen protutužbeni zahtjev tuženika pobija tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

2.1. Pozivajući se na nalaz i mišljenje prometnog vještaka smatra da nema njegovog doprinosa u nastaloj šteti, odnosno u štetnom događaju pa predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a u cijelosti odbije protutužbeni zahtjev podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Broj spisa: Gž-280/2025-3

3. Pravodobnu žalbu podnosi i tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) u točkama I., II. i IV. izreke također zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.do 3. ZPP.

3.1. Smatra da je tužitelj u znatno većoj mjeri doprinijeio nastanku štetnog događaja kao i visini štete, a također se poziva na vještački nalaz tvrdeći da se tužitelj kretao znatno većom brzinom od one koju je vještak naveo kao brzinu kojom bi se mogao izbjeći nalet te da je tužitelju mogla biti poznata i predvidiva opasnost od prelaska domaćih životinja preko ceste pa je doprinos tužitelja veća od 20%.

3.2. Pogrešnom smatra i dosuđenu naknadu imovinske štete koju je potraživao jer da je prvostupanjski sud neosnovano umanjio protutužbeni zahtjev za 30% umjesto da je dosudio od utvrđene visine 20%.

3.3. Pobija i odluku o troškovima navodeći da je nejasno zašto mu nisu priznati troškovi vještačenja.

3.4. Također da je pogrešno utvrđen omjer uspjeha tužitelja u odnosu na postavljenu visinu tužbenog zahtjeva jer je tužitelj odbijen za više traženi iznos od 3.007,86 eura pa proizlazi da je u odnosu na visinu tužitelj uspio s 25% a tuženik sa 75% kao i da je pogrešno odmjeren uspjeh protutužbe.

3.5. Smatra da postoji i podijeljena odgovornost parničnih stranaka za nastanak štetnog događaja pa je trebalo odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove te predlaže da se presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije, a protutužbeni zahtjev prihvati i obveže tužitelja da naknadi troškove podnesene žalbe kao i troškove postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete nastalu na svom vozilu u prometnoj nezgodi 3. kolovoza 2018. u mjestu [adresa] u 20,50 sati u kojoj je sudjelovao kao vozač osobnog automobila te se sudario s domaćom životinjom – kravom u vlasništvu tuženika, a tuženik potražuje naknadu štete zbog izgubljene vrijednosti same uginule životinje kao i izgubljene zarade od prodaje mlijeka, budući je krava u prometnoj nezgodi uginula.

8. Pozivajući se na odredbu članka 119., članak 51. i članka 26. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, dalje: ZSPC) te poglavito na nalaz i mišljenje prometnog vještaka prvostupanjski sud nalazi odgovornost oba sudionika u prometnoj nezgodi time da doprinos tuženika cijeni s 80%, a doprinos tužitelja s 20%, a sve s obzirom da je vještak u svom nalazu naveo:

„Iz nalaza i mišljenja vještaka Neven Kralj da je nakon rekonstrukcije prometne nezgode izlaskom na mjesto nezgode, utvrđeno je da je mogućnost uočavanja

Broj spisa: Gž-280/2025-3

domaće životinje, a gledajući iz smjera kretanja osobnog vozila „Opel Combo“ preko 50 metara. Pregledom predmetne dionice od mjesta [adresa] pa do mjesta naleta na domaću životinju – kravu, neposredno iza znaka ulaska u naseljeno mjesto [adresa] uočen je znak vertikalne signalizacije „Divljač na cesti“ koji vrijedi do prvog slijedećeg raskrižja, kojih je od mjesta predmetnog znaka pa do mjesta naleta bilo tri, tako da u samom mjestu naleta, predmetni znak vertikalne signalizacije nije u funkciji. Nadalje, što se tiče dinamike nastanka predmetne prometne nezgode i mogućnosti izbjegavanja iste vještak navodi da se mjesto prometne nezgode nalazi u mjestu [adresa] na kolniku županijske ceste 6115 na dionici 1, na raskrižju ulice Domovinskog rata i ulice Kulići.

Neposredno prije naleta, osobno vozilo „Opel Combo“ reg.oznake i broja [registarska oznaka], kreće se sjevernom prometnom trakom navedene dionice iz pravca istoka u pravcu zapada preglednim lijevim zavojem sa mogućnošću uočavanja u pravcu svog gibanja na udaljenosti većoj od 50 metara. Neposredno prije naleta, domaća životinja – krava, kolničku površinu prelazi gotovo okomito u odnosu na središnju crtu, iz pravca sjevera u pravcu juga i sa brzinom kretanja od oko 1 m/s ili 3,66 km/h. Do naleta između prednjeg više desnog dijela osobnog vozila „Opel Combo“ i bočne lijeve strane domaće životinje krave dolazi oko središnje crte. Neposredno prije naleta, a gledajući iz smjera kretanja osobnog vozila „Opel Combo“, vozač osobnog vozila „Opel Combo“ ima potpunu mogućnost uočavanja domaće životinje krave na svom pravcu kretanja kada je od mjesta naleta udaljen više od 50 metara. Kolničku površinu iz pravca sjevera u pravcu juga domaća životinja krava je prelazila bez nadzora.

Izlaskom na mjesto nezgode i pregledom navedene dionice županijske ceste 6115, a gledajući iz smjera kretanja osobnog vozila „Opel Combo“, dakle iz pravca [adresa] prema Lećevici, ne postoje znakovi vertikalne signalizacije „domaće životinje na cesti“, dok je znak vertikalne signalizacije „divljač na cesti“ uočen neposredno iza oznake naseljenog mjesta Bročanac i koji kao takav nema funkciju na samo mjesto naleta, jer od mjesta gdje je predmetni znak postavljen, pa do mjesta naleta postoje tri raskrižja.

Nadalje, mjesto prometne nezgode nalazi se u mjestu [adresa] bez znakova vertikalne signalizacije ograničenja brzine, pa je u naseljenom mjestu ograničenje brzine kretanja na 50 km/h.

Nadalje, na okolnost visine štete na vozilu vještak navodi da je na predmetnom vozilu „Opel Combo“ reg.oznake i broja [registarska oznaka], nastala potpuna ili totalna šteta u ukupnom iznosu od 9.459,7 Kn.“

9. U obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud navodi:

„U konkretnom slučaju nezgoda se dogodila na raskrižju cesta Domovinskog rata i Kulići u naseljenom mjestu [adresa] gdje je predviđeno ograničenje brzine 50 km/h, pa je tužitelj bio dužan prije ulaska u raskrižje prilagoditi svoju vožnju uvjetima na cesti te usporiti vožnju prije raskrižja jer je i njega prema njegovom iskazu krava " iznenadila" obzirom je kako tvrdi nije očekivao u to doba noći, a niti ju je uočio nego tek na udaljenosti od 10 metara prije udara. Naime, tužitelj navodi da je vozio brzinom od 50-60 km/h, a prema nalazu i mišljenju vještaka isti je kravu mogao uočiti već na udaljenosti od 50 metara, te bi se do mjesta nezgode mogao zaustaviti da je vozio brzinom od 73 km/h i manjom poduzimajući intenzivno kočenje. Naime, iako vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da nije u mogućnosti utvrditi egzaktnu brzinu

Broj spisa: Gž-280/2025-3

kretanja vozila tužitelja jer policija nije fiksirala tragove na kolniku, isti u svom dopunskom nalazu i mišljenju pojašnjava, očitujući se na prigovor tužitelja glede (ne) utvrđene brzine kretanja vozila tužitelja, da se tužitelj kretao brzinom od 50 km/h tada bi od mjesta naleta bio udaljen 47 metara u momentu kada je krava započela prelaziti cestu te bi je sigurno mogao uočiti i reagirati kočenjem u cilju izbjegavanja naleta te bi se s tom brzinom uz poduzimanje intenzivnog kočenja mogao zaustaviti do mjesta naleta. Na okolnost brzine kretanja krave vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da se ista kretala približno brzinom od 1 m/s ili 3,6 km/h koja je prosječna brzina kretanja domaće životinje, pa je u skladu s tim utvrdio da je tužitelj istu mogao uočiti na udaljenosti od 50 metara, a navodi tužitelja o tome da je ista mogla izletjeti NA CESTU jedan metar prije sudara su hipotetski i neutemeljeni jer je sud iz iskaza svjedoka ABC ( koji je nezgodu vidio) utvrdio da je krava prelazila cestu, a prema iskazu tog svjedoka falilo je 1 metar da izađe s kolnika, dok je vještak također utvrdio da se udes dogodio oko središnje crte te da je krava prelazila cestu gotovo okomito na središnju crtu pa je ovdje utvrđeno da je ista prelazila cestu, a nije izletjela (s makadama) na kolnik ispred vozila tužitelja.

Nadalje, vještak je utvrdio da je krava prelazila cestu gotovo okomito u odnosu na središnju crtu krećući se iz pravca sjevera u pravcu juga, dok se vozilo tužitelja kretalo sjevernim prometnim trakom iz pravca istoka u pravcu zapada, te da je do naleta prednjeg desnog dijela osobnog automobila i bočne lijeve strane domaće životinje došlo oko središnje crte pa proizlazi da je krava bila na cesti, a nije se samo odnekud stvorila ispred tužitelja.

Nadalje, vještak je otklonio prigovor tužitelja da nije mogao uočiti kravu nego tek na udaljenosti od 10 metara prije udara kada je vještak dopunski saslušan na ročištu naveo da se iz fotodokumentacije zavoja jasno vidi da je isti pregledan sa mogućnošću uočavanja znatno većom od 10 metara te da ne postoji niti jedan zavoj u RH sa mogućnošću uočavanja 10 metara.

Prigovori tužitelja da vještak nije mogao odrediti kada je krava započela prelaziti cestu pa niti brzinu kretanja krave pa slijedom toga ni trenutak ili mogućnost uočavanja iste od strane tužitelja nisu osnovani jer je utvrđeno vještačenjem po sudskom vještaku nakon rekonstrukcije događaja na licu mjesta da se nezgoda dogodila na preglednom lijevom zavoju te da je do mjesta sudara iz pravca kojim se kretao tužitelj preglednost 50 metara slijedom čega je utvrđeno da je tužitelj kravu 50 metara prije nezgodemogao uočiti. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj mogao izbjeći sudar da je vozio i 50 km /h ( kao što navodi) da je intenzivno kočio.

Mogućnost uočavanja krave na cesti vještak je detaljno i stručno obrazložio navodeći da se nezgoda dogodila u sumrak, a domet kratkih svjetala iznosi 40-50 metara te da je tužitelj mogao kravu u raskrižju uočiti na udaljenosti od 50 metara te izbjeći nezgodu ( da je vozio brzinom od 50 km/h i intenzivno kočio) te vještak pojašnjava da je izračunao najkraći put kojim se krava kretala od kada je započela prelaziti cestu pa do mjesta udara te da svako duže zadržavanje krave na cesti povećava ( a ne smanjuje) mogućnost uočavanja, pa su navodi tužitelja o tome da je nije mogao uočiti otklonjeni kao neosnovani.

Osim toga, sam tužitelj navodi da tuda prolazi svaki dan, da je istome poznato da se krave vode na ispašu ujutro i uvečer, stoga nije životan njegov navod da nije mogao očekivati kravu na cesti, pa je trebao opreznije i sporije voziti predmetnom dionicom. S druge strane, odgovornost tuženika sud nalazi u tome što je kravu pustio da prelazi prometnicu bez nadzora te je mogao i trebao osigurati da ista prijeđe cestu onda kada je izvjesno da će radnju prelaska ceste ista započeti i završiti bez opasnosti za

Broj spisa: Gž-280/2025-3

druge sudionike u prometu, a što isti nije učinio, tim više što je prelazila cestu u dijelu koji nije pokriven znakom upozorenja "životinje na cesti" pa je tim više trebao obratiti veću pozornost na kretanje krave preko ceste te ju nije smio ostaviti bez nadzora. Nadalje, u datim okolnostima slučaja, kao što je u konkretnom slučaju bila krava bez nadzora na cesti ( neovisno što se radi o seoskim cestama kuda se vode kravu na ispašu svaki dan) u uvjetima nakon zalaska sunca odnosno sumraka kada je općepoznato smanjena vidljivost i prema položaju gdje se našla ( na kolniku) bila opasna stvar, pa je u tom slučaju vlasnik odnosno (njezin imalac) objektivno odgovoran za štetu.

Stoga je za navesti da sukladno odredbi čl. 1063 ZOO šteta nastala u svezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnosti smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Dakle, uzročnost, kauzalitet se pretpostavlja. Međutim, ako se utvrdi da nema uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete kao posljedice, nema ni odgovornosti. Isto tako nema odgovornosti ako se utvrdi da je šteta nastala višom silom, dakle od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, ili isključivom radnjom oštećenika koju štetnik nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti, odnosno isključivom radnjom treće osobe.

Nadalje, imalac se oslobađa djelomično odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Odgovara se po kriteriju objektivne odgovornosti. Za primjenu ovakve odgovornosti opasnost mora biti takva da za neku osobi čini posebno povećanu opasnost, pogotovo od takvih stvari i djelatnosti koje se objektivno ne mogu uvijek držati pod nadzorom.

Za štetu od opasne stvari odgovara njezin imatelj odnosno vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti onaj koji se njome bavi.

Sukladno odredbi čl. 1089 ZOO oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi.

U konkretnom slučaju, tužitelj tvrdi da nije mogao uočiti kravu na cesti jer je bio mrkli mrak niti je očekivao u to doba noći, a da dobro poznaje cestu, te da je istome poznato da se krave vode na ispašu ujutro i uvečer prije mraka. Nadalje, da je vozio 50-60 km/h. Nadalje, da je istome poznato da je kuća tuženika 100 metara udaljena od ceste, a da se krave vode na ispašu na njivu koja je preko puta ceste. Dakle, proizlazi da je tužitelj bio svjestan opasnosti od nailaska na domaću životinju na toj dionici kojom prolazi svakodnevno jer se domaće životinje svakodnevno tuda vode na ispašu, a kako je bilo ljetno doba, te je životno da se životinje vode na ispašu kad padnu vrućine, odnosno u sumrak, to nije bilo objektivno ne očekivati od strane tužitelja da neće naletjeti na kravu u vrijeme kada se dogodila predmetna nezgoda i dogodila.

Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka za promet proizlazi da je vidljivost u tom dijelu ceste barem 50 metara, a tužitelj navodi da nije vozio brže od 50-60 km /h, sud je povjerovavši vještaku utvrdio da je tužitelj vozeći navedenom ograničenom brzinom u datim uvjetima (noć uz upaljena svjetla na osobnom vozilu) na vrijeme mogao kravu uočiti i kočenjem izbjeći nezgodu.

Nadalje, tužitelju je na licu mjesta izrečena kazna zbog neprilagođene brzine, slijedom čega konačno proizlazi da je isti doprinio svojoj šteti jer nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila uvjetima na cesti, jer je tužitelj znao, obzirom tuda prolazi svaki dan, da navedena mogućnost nailaska na kravu postoji, pa navodi tužitelja, a sve nakon provedenog vještačenja, o tome da je krava mogla i vrludati po cesti, osim što nisu ničim dokazani, nisu pobili utvrđenje vještaka da je vidljivost bila dobra, te da je, Broj spisa: Gž-280/2025-3

iako je bio sumrak, tužitelj mogao kravu na prelasku ceste uočiti na udaljenosti od 50 metara uvažavajući domet kratkih svjetala na vozilu od 40-50 metara, te pravovremenim kočenjem izbjeći nezgodu, što se i podudara s iskazom svjedoka JI koji navodi da je tužitelj kočio, ali prekasno, a kako je to propustio, to je doprinos tužitelja u konkretnom slučaju utvrđen u omjeru 20 % sve imajući na umu da nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti na način da se može pred svakom preprekom i zaustaviti računajući na svijest tužitelja o tome da se tuda vode krave na ispašu uvečer, što je u konkretnom slučaju i bilo u sumrak.“

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je šteta na vozilu procijenjena kao totalna u visini od 1.255,52 eura, što umanjeno za doprinos tužitelja predmetnoj šteti od 20% iznosi 1.004,42 eura te da tužitelj nije dokazao da bi šteta iznosila 4.012,38 eura koliko je potraživao pa ga odbija sa zahtjevom u iznosu od 3.007,96 eura.

11. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik nakon nastanka štetnog događaja izgubio zaradu koju ju mogao ostvarivati prodajom mlijeka stradale krave a koja je u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem u iznosu od 3.378,00 eura, da je stvarna vrijednost krave stare 8,5 godina mase 400 kg u vrijeme klanja 637,06 eura, da je tuženik priznao su odgovornost od 50 s osnova izgubljene zarade, te potražuje iznos od 3.378,00 eura što uvećano za klaoničku vrijednost krave od 920,00 eura iznosi ukupno 4.298,00 eura, a umanjeno za nesporno isplaćeni iznos u klaonici 663,61 eura daje iznos od 3.634,09 eura, što umanjeno za suodgovornost od 50% iznosi 1.817,04 eura, međutim, da kako tuženik ostaje pri prvobitno podnesenom tužbenom zahtjevu te potražuje iznos ode 1.592,67 eura (s uračunatim umanjenjem suodgovornosti od 50%) što uz odbitak po njegovoj suodgovornosti od dodatnih 30% iznosi 447,80 eura.

12. Ovakav materijalnopravni pristup prihvaća i ovaj sud.

13. Kako tužitelj i tuženik podnose žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, no, ne konkretiziraju koju bi bitnu povredu odredaba parničnog postupka u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud počinio, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti te tom prilikom nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP po službenoj dužnosti i pazi.

14. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja na koje se u žalbi pozivaju žalitelji. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe kao i protutužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbi ne ističu određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onog kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojeg je donio pobijanu presudu.

15. S obzirom na odredbu članka 119. ZSPC kojim je propisano da se stoku i druge životinje ne smije voditi ni ostavljati na cesti bez nadzora odnosno da su vlasnici dužni poduzeti sve mjere da iste ne izađu na cestu bez nadzora, da se stoku koja se kreće po javnoj cesti mora držati što je moguće bliže desnom rubu ceste pod nadzorom goniča, da je prema odredbi članka 51. ZSPC vozač dužan brzinu kretanja

Broj spisa: Gž-280/2025-3

vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku kao i utvrđene činjenice prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da su za nastanak prometne nezgode odgovorni i tužitelj (s 20% odgovornosti) kao i tuženik kao vlasnik domaće životinje (s 80%).

16. Naime, s obzirom na odredbe članka 1063. i 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) utvrđeni osnov i utvrđenu visinu postavljenog zahtjeva, činjenicu da je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda vidljivost bila dobra, da, iako je bio sumrak tužitelj mogao kravu na prelasku ceste uočiti na udaljenosti od 50 m uvažavajući domet kratkih svjetala od 40 do 50 m te pravovremenim kočenjem izbjeći nezgodu, da je kočio prekasno, doprinos tužitelja u konkretnom slučaju je pravilno utvrđen s 20% a sve imajući na umu da nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti na način da se može pred svakom preprekom i zaustaviti računajući na svijest tužitelja o tome da se na tom predjelu vode krave na ispašu uvečer, što je u konkretnom slučaju i bilo u sumrak.

17. Stoga je prvostupanjski sud za svoju odluku, kao i visinu tužbenog zahtjeva dao valjane razloge uslijed čega se žalbe ukazuju kao neosnovane, tako da ih je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem članka 368. točka 1. ZPP presuditi kao u izreci.

Žalba na troškove.

18. Osnovano u žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio uspjeh tužitelja u postupku a u odnosu na tužbeni zahtjev. Tužitelj je potraživao iznos od 4.012,38 eura, a uspio je s 1.004,42 eura, što je uspjeh od 25% na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

18.1.Kako u pravilu kod tužbe i protutužbe svaka stranka snosi svoje troškove postupka a tuženik je sa svojim zahtjevom uspio sa 30% to se uspjeh stranaka s obzirom na visine tužbenog zahtjeva neznatno razlikuje te ovaj sud smatra da je u odnosu na troškove postupka valjalo temeljem članka 154. st.4. ZPP-a odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka kako je to i odlučeno u t. II. izreke ove presude a time su dakle i preinačene t. II i IV izreke.

19.Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom i to po ocjeni ovog suda sa 39,60 %(osporavao usvajajući dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1004,82 eura,odbijajući dio protutužbenog zahtjeva u iznosu od 1.114,87 eura te troškove postupka u iznosu od 1388,69 eura a uspio je samo u odnosu na troškove )valjalo mu je u tom iznosu priznati troškove žalbe koji ukupno iznose 485,60 eura a odnose se na sastav žalbe po Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika,PDV-a i sudske pristojbe a što uz uspjeh iznosi 191,81 euro kako je to dosuđeno u točki III. izreke.

Broj spisa: Gž-280/2025-3

20. Zbog iznesenog je presuđeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu,8.travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić