Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-20/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, Široka ulica 14/II, protiv tuženika SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici Lovre Vitlov, odvjetnik u Zadru, Don Ive Prodana 9 i Drago Tolić, odvjetnik u Zadru, Kovačka 1, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ps-22/2023 od 20. studenoga 2023., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja ĐA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ps-22/2023 od 20. studenoga 2023.
II Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom je suđeno:
»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku SA, OIB: [osobni identifikacijski broj] da preda tužitelju ĐA OIB: [osobni identifikacijski broj], slobodnu od svih osoba i stvari, nekretninu oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.381,11 € /10.405,97 kn, u roku od 15 dana.«.
2. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Tužitelj je prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji s UA zadržao pravo nastaviti ovu parnicu i ostvariti utuženu tražbinu. Riječ je o preuzetoj obvezi bez koje UA ne bi kupila predmetnu nekretninu. To što je u ugovoru o kupoprodaji navedeno da je prodavatelj na dan zaključenja ugovora predao kupcu ključeve i posjed predmetne nekretnine nije odražavalo stvarno stanje stvari, što potvrđuje činjenica da je tužitelj nastavio s vođenjem ove parnice te da je i UA protiv tuženika pokrenula parnicu radi predaje u posjed iste nekretnine. Ukoliko je tužitelj na sebe preuzeo obvezu uspostave posjedovnog stanja, istu je trebao i ispuniti, a to je bilo nastavljanje ove parnice i ostvarenje tražbine koju je utužio. Sudska praksa na koju se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju pobijane odluke bi imala smisla da između tužitelja i UA nije postojao ranije navedeni dogovor. Upis UA kao vlasnice predmetne nekretnine u trenutku zaključenja glavne rasprave nije moglo utjecati na aktivnu legitimaciju tužitelja u ovoj pravnoj stvari, pa posljedično tome ni na osnovanost tužbenog zahtjeva. Predlaže da se prihvati žalba i pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja, ističući da kada je tijekom parničnog postupka koji se vodi radi predaje nekretnine u posjed tužitelju ta nekretnina otuđena, takav zahtjev može biti prihvaćen samo u odnosu na osobu koja je u vrijeme zaključenja glavne rasprave u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik, a to u konkretnom slučaju nije tužitelj. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i obvezati ga da tuženiku naknadi troškove pristojbe odgovora na žalbu te trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.
5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga nije osnovana.
6. Predmet spora je reivindikacijski zahtjev tužitelja da mu tuženik preda, slobodnu od svih osoba i stvari, nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe (6. travnja 2017.) bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine te da je od svibnja 2019. kao vlasnica upisana UA na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog 4. svibnja 2019. između HA kao prodavatelja i UA kao kupca.
8. Utvrđujući da reivindikacijski zahtjev odnosno zahtjev postavljen pravom vlasničkom tužbom može postaviti samo vlasnik stvari, kako to proizlazi iz čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.- pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) te da samo u odnosu na osobu koja je u vrijeme zaključenja glavne rasprave u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik isti može biti prihvaćen, a da tužitelj u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bio vlasnik nekretnine koju traži da mu se preda u posjed, prvostupanjski sud nalazi osnovanim tuženikov prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.
9. Naime, odredbom čl. 195. st. 1. ZPP je propisano da ako koja od stranaka otuđi stvari ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke (st. 2.).
10. Otuđenjem nekretnine tužitelj je tijekom ovoga postupka postupka izgubio stvarnopravnu legitimaciju te neovisno o nespornoj zakonskoj ovlasti da se parnica dovrši među istim strankama, tužbeni zahtjev treba odbiti (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-x 698/10-2 od 23. prosinca 2013.), dok bi tužbeni zahtjev eventualno mogao biti prihvaćen da je tužitelj istog uskladio s novonastalom materijalnopravnom situacijom, a to, dakle, isključuje traženje predaje nekretnine u posjed tužitelju (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj II Rev 117/03-2 od 16. prosinca 2003.).
11. S tim u vezi, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 14. rujna 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.
12. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog 4. svibnja 2019. između ĐA i UA proizlazi da je prodavatelj jedini i isključivi vlasnik nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] Prezida sveukupne površine 1191 m², od čega dvorište 753 m², temelji 53 m², kuća Đ 329 m², kuća Đ 56 m², koju prodaje kupcu za kupoprodajnu cijenu od 200.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja (članak 1.1. i 3.1.), prodavatelj jamči da u trenutku sklapanja toga ugovora na nekretnini iz čl. 1.1. tog ugovora ne postoji pravo prodavatelja ili treće osobe koje isključuje, umanjuje ili ograničava bilo koje pravo prodavatelja odnosno bilo koje pravo kupca iz ugovora (članak 4.2.) kao i da jamči da se u trenutku sklapanja ugovora u vezi predmetne nekretnine ne vodi bilo kakav sudski, upravni ili neki drugi postupak (članak. 4.3.) te ugovorne strane suglasno utvrđuju da je na dan sklapanja tog ugovora prodavatelj posjed i ključeve nekretnine predao kupcu (članak 5.2.).
12.1. Citirani sadržaj Ugovora o kupoprodaji nekretnine ne podupire tezu tužitelja iz postupka da je s novom vlasnicom sklopio ugovor pod uvjetom da na sebe preuzme odgovornost uspostavljanja posjedovnog stanja, kao ni njegove žalbene tvrdnje da je prilikom zaključenja ugovora zadržao pravo nastaviti ovu parnicu i ostvariti utuženu tražbinu te da ako je na sebe preuzeo obvezu uspostave posjedovnog stanja, istu je trebao i ispuniti, a to bi bilo nastavljanje ove parnice i ostvarenje tražbine koju je utužio.
13. Dakle, iz ugovora ne proizlazi da su stranke dogovorile odgodu stvarnopravnih učinaka pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva), pa prijenos prava vlasništva na kupca rezultira time da je tužitelj izgubio aktivnu materijalnopravnu legitimaciju za traženje predaje u posjed predmetne nekretnine.
14. Znakovito je i to da je kupac iz predmetnog ugovora UA pokrenula parnični postupak pred prvostupanjskim sudom pod posl.br. P-822/2023 u kojem traži predaju u posjed predmetne nekretnine od tuženika, kao i tužitelj u ovom postupku.
15. Stoga je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 161. i čl. 162. ZVDSP), kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).
16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, dakle odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.
17. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), zbog čega je odlučeno kao u toč. II izreke.
U Zadru 8. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Katija Hrabrov
