Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-204/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽU iz [adresa], 2485 ... an der [adresa] Str. 6/IV/4, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, Ivana Zajca 2/II, protiv tuženika RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Kerežiju, odvjetniku iz Rijeke, Kalvarija 2, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Psp-42/2022-16 od 9. studenoga 2023., dana 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika RU kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Psp-42/2022-16 od 9. studenoga 2023. u toč. I. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Tuženik je smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu stana u prizemlju kuće u [adresa], tako što je dana 24. lipnja 2022. ušao u stan zajedno sa svojom obitelji i svoja tri psa pa je dužan uspostaviti ranije posjedovno stanje tako što će isprazniti stan od osoba i svojih stvari i omogućiti tužiteljici nesmetano korištenje stana, sve u roku od osam dana te mu se ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično smetanje.

II. U preostalom dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje da ju je tuženik smetao tako što je promijenio bravu na ulaznim vratima stana i nalaganje tuženiku predaje ključa promijenjene brave na ulaznim vratima stana, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere koja glasi:

" I Određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženiku da odmah po primitku ovoga rješenja, a najkasnije u roku od tri dana, isprazni od osoba, pasa i svojih stvari stan koji se nalazi u prizemlju kuće u [adresa], tužiteljici preda ključ promijenjene brave na ulaznim vratima stana, i omogući joj nesmetano samostalno korištenje stana.

II Ako tuženik ne postupi po privremenoj mjeri ovlašćuje se tužiteljica da sama, uz pomoć sudskog ovršitelja, uspostavi prijašnje posjedovno stanje na trošak i opasnost tuženika.

III Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pod posl. brojem Psp-42/2022.

IV Žalba protiv ovoga rješenja ne zadržava ovrhu rješenja."

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 550,79 EUR/ 4.149,93 HRK, u roku od osam dana.

V. U preostalom dijelu, iznad dosuđenih 550,79 EUR/ 4.149,93 HRK pa do zatraženih1.180,00 EUR/ 8.890,71 HRK, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odbijen je kao neosnovan."

2. Protiv citiranog rješenja u toč. I. i IV. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer izreka nije razumljiva, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost glede subjekata počinjenja, s obzirom na to da sud smatra činom smetanja ulaska u stan ne samo tuženika, već i članova njegove obitelji koji nisu utuženi, jer je izrekom rješenja tuženiku naloženo da stan isprazni od osoba i stvari. Tužiteljica nije tužila njegovu suprugu, a ni kćer, pa je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan jer je dio zahtjeva usmjeren isključivo i samo protiv tuženika. Sud prvog stupnja je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je otklonio provođenje dokaza predloženih na okolnost njegova dolaska u Hrvatsku u vrijeme kada je trebao pristupiti na ročište, pa time nije utvrdio dane njegova dolaska i boravka u stanu. Vjerodostojnost iskaza svjedoka, supružnika ZU dvojbena je, jer njihove iskaze sud cijeni isključivo u korist tužiteljice, iako su pristrani i temelje se na pretpostavkama tužiteljičina uspjeha u sporu. Svjedok ZU u svom je iskazu naveo da pretpostavlja određene činjenice, iako ih se pretpostavke svjedoka ne tiču. Njihovi su iskazi proturječni, pa se na njihovim iskazima ne može temeljiti utvrđenje suda u predmetnom postupku. Tužiteljica je u svom iskazu navela da mu je od 2018. zabranila dolazak u [adresa], što nitko nije potvrdio i njezin je iskaz suprotan iskazu EU kako je bravu promijenio u kolovozu 2020. Sagledavajući iskaz tužiteljice i svjedoka EU te iskaz LU razvidna je njihova vremenska nepovezanost, proturječnost i nelogičnost, što ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Glede njegova (tuženikova) boravka u stanu tijekom 2020., 2021. i 2022. iskaz svjedoka EU je proturječan navodima tužiteljice, dok se ne cijeni iskaz svjedoka UU koji je iskazao kako je tuženika viđao svake godine u kući za vrijeme godišnjeg odmora. Nikada nije izgubio suposjed predmetnog stana i tijekom svih godina dolazio je u [adresa] o čemu svjedoči UU i suprotno utvrđenju suda prvog stupnja tužiteljica nije stekla miran posjed, jer ga nije silom i potajno oduzela najkasnije u listopadu 2020., već tek nakon njegova dolaska i boravka u [adresa] u veljači 2022. Riječ je o suposjedu predmetnog stana i sud prvog stupnja svoju odluku nije mogao utemeljiti na odredbi čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, već odluku donijeti sukladno odredbi čl. 24. st. 1. istog Zakona. Prigovara odluci o troškovima postupka te tvrdi da je u konkretnome trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Predlaže žalbu uvažiti, pobijano rješenje u toč. I. i IV. izreke preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno rješenje ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica je navela da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Sud prvog stupnja je usvojio tužbeni zahtjev, iako tužbom nisu obuhvaćene supruga i mldb. kćer tuženika, jer supruga tuženika i njihovo mldb. dijete u predmetnoj parnici nisu jedinstveni i nužni suparničari s tuženikom, budući da se u predmetnoj parnici spor ne mora riješiti na jednak način u odnosu na spomenute osobe. Isto tako, ne postoji propis koji bi obvezao tužiteljicu da tužbom obuhvati i osobe koje je tuženik doveo u stan u koji je provalio, pa izostavljanjem tih osoba na tuženoj strani ne predstavlja nedostatak pasivne legitimacije u predmetnom postupku. Sve provedene dokaze prvostupanjski je sud razložno ocijenio i žalbeni navodi tuženika svode se na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza na način kako bi to tuženiku odgovaralo. Tuženikovi navodi o neprihvatljivosti iskaza svjedoka ZU i LU neutemeljeni su, jer isti imaju neposredna saznanja o relevantnim činjenicama. Osim toga, nepristrani su i u dobrim su susjedskim odnosima s obje parnične stranke, jer tužiteljici plaćaju račune, a tuženiku osiguravaju prenoćište kada mu je potrebno. Prije provale u stan tuženik nije bio u suposjedu stana već je upravo tužiteljica bila u isključivom posjedu i prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se u pobijanom rješenju pozvao.

Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP), a na koju ukazuje žalitelj, jer je rješenje razumljivo, ne proturječi samo sebi niti razlozima, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ga je moguće ispitati.

5.1. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice ŽU za pružanjem posjedovne zaštite na način kako je to navedeno u toč. I. izreke pobijanog rješenja, te njezin zahtjev za naknadom parničnog troška.

7. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je isključiva posjednica stana koji se nalazi u prizemlju kuće u [adresa], na adresi [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve do 24. lipnja 2022. kada je tuženik RU promijenio bravu na ulaznim vratima stana i u stan uselio sa suprugom, kćeri i tri psa čime joj je oduzeo posjed stana i okućnice.

8. Iz navoda tužbe i odgovora na tužbu tuženika razvidno je da su oprečne tvrdnje stranaka o tome je li u konkretnome riječ o isključivom posjedu tužiteljice predmetnog stana ili pak o suposjedu parničnih stranaka.

8.1. Suposjed je pravni status u kojem više osoba ima zajednički posjed nad istom nekretninom. Svaki suposjednik ima pravo štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe kao i od drugih suposjednika koji su ga potpuno isključili ili mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, sukladno odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP).

9. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

- da su tužiteljica i tuženik bivši supružnici čiji je brak razveden 2005. u Republici Austriji,

- da su parnične stranke sve do mjeseca rujna/listopada 2020. bile u suposjedu predmetnog stana,

- da je tužiteljica u rujnu/listopadu 2020. promijenila bravu na ulaznim vratima stana te da tuženik nije imao ključ i od tog vremena nije bio u suposjedu stana i

- da je 24. lipnja 2022. tuženik, kako je sam naveo u odgovoru na tužbu "staru bravu demontirao" i uselio u stan, te od tog vremena prebiva u stanu sa suprugom OU i mldb. kćeri.

10. Tuženik u svojoj žalbi navodi da je tužbom samo on označen kao tuženik i pobijanim rješenjem je navedeno da je samo on smetao tužiteljicu, iako u stanu živi i njegova supruga, mldb. kćer i kućni ljubimci, pa smatra da su tužbom trebali biti obuhvaćeni i članovi njegove obitelji.

11. U parnici zbog smetanje posjeda pasivno su legitimirani počinitelj smetanja, njegov nalogodavac i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje, ako se od toga nije ogradio. Oni nisu jedinstveni i nužni suparničari i odluka povodom tužbe zbog smetanja posjeda ne mora se riješiti na jednak način prema navedenim osobama (čl. 201. ZPP). Tužiteljica stoga nije bila dužna svojom tužbom obuhvatiti i članove obitelji tuženika.

12. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem u toč. I. izreke tužiteljici pružio posjedovnu zaštitu i utvrdio da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu stana time što je 24. lipnja 2022. skinuo bravu s ulaznih vrata stana i ušao u stan s obitelji te ga obvezao na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da stan isprazni od osoba i stvari i omogući joj nesmetano korištenje stana, pri čemu je pošao od odredbe čl. 10. i čl. 20. ZVDSP.

13. Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZVDSP propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

14. Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela da je tuženik, kao njezin bivši suprug, u predmetni stan došao u kolovozu 2020. te je nakon toga, u rujnu ili listopadu 2020. promijenila bravu, nakon kojeg vremena, sve do trenutka kada je tuženik promijenio bravu 24. lipnja 2022., "nije dolazio u stan budući da nije imao ključeve nove brave…" (l.s. 41). Njezin je iskaz potvrdio svjedok ZU te naveo da tuženik "u stanu u prizemlju nije boravio od ljeta 2020. pa do lipnja 2022.". Svoje navode potvrđuje obrazlažući da je tuženik boravio u [adresa] u veljači ili ožujku 2022., ali je boravio u stanu njegove (svjedokove) sestre Ž i to iz razloga "što tuženik nije imao ključ od stana u prizemlju i to iz razloga što je brava bila promijenjena 2020. godine u kolovozu ili rujnu" (l.s. 53).

15. Iskazu svjedoka EU koji je u cijelosti suglasan sa stranačkim iskazom tužiteljice prvostupanjski je sud osnovano poklonio vjeru, jer taj svjedok ima neposredna saznanja o samom događaju, budući je upravo on osobno, po nalogu tužiteljice, i izmijenio bravu na predmetnom stanu, u rujnu/listopadu 2020. Osim toga, njegov je iskaz potvrdila i svjedokinja LU i decidirano navela da "tuženik nije imao ključ", te da je prije promjene brave od strane tuženika u lipnju 2022., od vremena od kada je njezin suprug promijenio bravu na zahtjev tužiteljice "tuženik niti jednom nije boravio u stanu u prizemlju", pa slijedom toga u konkretnome nije riječ o suposjedu predmetnoga stana, već o isključivom mirnom, faktičnom posjedu tužiteljice.

15.1. Svjedok UU svojim iskazom nije doveo u pitanje jasne i decidirane iskaze ZU i LU time što je tek paušalno naveo da je "tuženika viđao svake godine u toj kući dok bi boravio u [adresa] za vrijeme godišnjeg odmora", jer je i sam svjedok istakao da poznaje tužiteljicu, kao i tuženika, ali da s njima nije u bliskim odnosima i njihova se komunikacija svodi "na pozdravljanje i pitanje kako ste" (l.s. 52).

16. Prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed i pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

17. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 20. st. 1. ZVDSP, te odredbe čl. 21. st. 3. ZVDSP osnovano tužiteljici pružio posjedovnu zaštitu na način kako je to navedeno u toč. I. izreke pobijanog rješenja, te je isto tako pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP kada je tuženika, s obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu, u točki IV. izreke obvezao da joj naknadi prouzročeni parnični trošak. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) jer se primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

18. Stoga žalba tuženika nije osnovana.

19. Na osnovi iznesenog, trebalo je, po čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženika i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u toč. I. i IV. izreke.

20. Rješenje suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. II., III. i V. izreke ostaje neizmijenjeno.

U Zadru, 8. travnja 2025.

Sutkinja

Blanka Pervan