REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-105/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1028/2022-2 od 15. studenog 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-192/19-39 od 9. ožujka 2022., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I Djelomično se odbija revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1028/2022-2 od 15. studenog 2022. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-192/19-39 od 9. ožujka 2022. u odluci o glavnoj stvari.

II Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1028/2022-2 od 15. studenog 2022. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-192/19-39 od 9. ožujka 2022. u pogledu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 7.800,00 kn / 1.035,24 EUR od 15. svibnja 2018. (preko iznosa od 10.560,00 kn) te se u tom dijelu preinačuje i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-192/19-39 od 9. ožujka 2022. i sudi:

''Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 1.035,24 EUR / 7.800,00 kn tekuće od 16. lipnja 2021. do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. stopu zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje obavlja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate stopu zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 140,63 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.360,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2018. do isplate, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 9.496,04 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2022. do isplate (točka I. izreke), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu daljnjih 1.200,00 kn zajedno sa zatraženim zateznim kamatama kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 18.360,00 kn za razdoblje od 26. srpnja 2017. do 14. svibnja 2018. odbijen (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa 10.560,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i u odluci o troškovima parničnog postupka u cijelosti te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-802/2023-2 od 28. veljače 2023. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

"1. Od kada je tuženik u obvezi platiti kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva - od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?

2. Je li se pitanje zastare u slučaju preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno, te je li za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl.19, čl.1046, čl.1100 i čl.1101 ZOO-a odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe/odštetnog zahtjeva ?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) podnio reviziju i to zbog pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Tuženik predlaže ukidanje ili preinačenje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dopuštena revizijska pitanja.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tuženika je djelomično osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi 7. srpnja 2017., koju je skrivila vozačica vozila osiguranog kod tuženika.

8.1. U revizijskom dijelu postupka sporno je pitanje zastare u slučaju preinake tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata na preinačeni tužbeni zahtjev (sve vezano uz naknadu neimovinske štete).

9. Tužiteljica je tužbom od 22. siječnja 2019. zahtijevala naknadu štete, i to s osnove neimovinske štete iznos od 16.000,00 kn, a s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.500,00 kn, a obzirom joj je tuženik prije utuženja već isplatio iznos od 6.000,00 kn na ime neimovinske štete, to u tužbi po tom osnovu potražuje isplatu 10.000,00 kn na ime neimovinske štete, a ukupno potražuje isplatu 12.500,00 kn sa zateznom kamatom od 26. srpnja 2017. tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. U podnesku od 16. lipnja 2021., nakon provedenog liječničkog vještačenja, tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev na način da za neimovinsku štetu potražuje iznos od 19.000,00 kn (tj. 25.000,00 kn umanjeno za isplaćenih 6.000,00 kn), dok za tuđu pomoć potražuje iznos od 560,00 kn što ukupno iznosi 19.560,00 kn, na koji iznos potražuje zatezne kamate od 26. srpnja 2017. do isplate. Prvostupanjski sud je dopustio preinaku na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP, smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, imajući u vidu da je tužiteljica konačni tužbeni zahtjev na taj način postavila samo usklađujući ga s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka pa da bez svoje krivnje nije mogla isti ovako precizirati do zaključenja prethodnog postupka.

10. Drugostupanjski sud je ocijenio pravilnim dopuštanje preinake na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP, obzirom je propisano da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako ju bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Sud smatra da promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za dosudu neimovinske štete predstavlja okolnost na koju tužiteljica nije mogla utjecati i koja se ne može pripisati njezinoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju ima pravo, obzirom da se izmjena Orijentacijskih kriterija koje su donijete pod brojem Su-IV- 47/2020-5 dana 15. lipnja 2020. primjenjuju na sve postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) od dana prihvaćanja navedenog shvaćanja. Stoga je i po ocjeni drugostupanjskog suda preinaka tužbe svrsishodna jer je tužiteljica postavila zahtjev čim su joj bili poznati svi elementi za naknadu štete (opseg i visina), koji joj bez njezine krivnje nisu bili poznati ranije te bi nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06).

11. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci podudarno je shvaćanju revizijskog suda. Naime, tužitelj prema odredbi čl. 190. st. 2. ZPP može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a obzirom je prethodni postupak zaključen 4. travnja 2019., a odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmjeni Orijentacijskih kriterija donijeta je 5. ožujka i 15. lipnja 2020., tužiteljica nije mogla ranije preinačiti tužbu te je do preinačenja došlo iz razloga na koji tužiteljica nije mogla utjecati tj. bez njezine krivnje.

12. Dakle, povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe s osnove naknade neimovinske štete, koja se sastoji u traženju većeg iznosa naknade već utužene štete, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara zahtjeva za naknadu štete po toj osnovi prekida se već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Time je ujedno odgovoreno na drugo revizijsko pitanje.

13. Međutim, odgovor na postavljeno pitanje nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, jer je drugostupanjski sud ocijenio svrsishodnom preinaku nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije razmatrao pitanje zastare. Na drugo postavljeno pitanje je odgovoreno, u odnosu na koje je revizija dopuštena, neovisno o tome što odgovor na tako postavljeno pitanje nema utjecaja na zakonitost pobijane odluke drugostupanjskog suda.

14. Stoga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi drugo pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

15. U vezi prvog postavljenog revizijskog pitanja, a koje se odnosi na tijek zateznih kamata u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), revizija je osnovana.

16. Izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj presudi nije pravilno jer je pogrešno primijenjena odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZOOP), zbog čega osnovano revident ističe da je donošenjem takve odluke pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

17. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u većem iznosu (zatraženom podneskom tužiteljice od 16. lipnja 2021.) ako je tužiteljica tek navedenim podneskom zatražila isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos, veći od iznosa zatraženog u zahtjevu za mirno rješenje spora odnosno tužbi.

18. Vezano za primjenu odredbe čl. 12. ZOOP ovaj sud se već izjasnio u nizu svojih odluka pa je tako već odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015., izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP. Podudarno pravno shvaćanje i u pogledu zahtjeva za naknadu neimovinske štete izraženo je i u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. i Rev-50/2022 od 23. travnja 2023. koje revidenti apostrofiraju u reviziji, kao i Rev-222/2023 od 5. rujna 2023. te Rev-376/23 od 9. svibnja 2023.

19. Stoga, kada je sud i dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog zahtjevom za mirno rješenje spora i tužbom, tada zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete koji bi bio veći od onoga koji se ranije potraživao, budući je tužiteljica podneskom od 16. lipnja 2021. preinačila tužbeni zahtjev povećanjem naknade neimovinske štete ne mogu početi teći prije te preinake tužbe. U podnesku od 16. lipnja 2021. tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev na način da za neimovinsku štetu potražuje iznos od 19.000,00 kn (dok je tužbom potraživala iznos od 10.000,00 kn).

20. S obzirom na sve izneseno odgovor na prvo postavljeno pitanje u reviziji glasi: „U odnosu na povišeni tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete, pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata ostvaruje se u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada je taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev postavljen“, obzirom tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

21. Obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP preinačiti nižestupanjske odluke u pogledu tijeka zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev tijekom postupka te odlučiti kao u izreci pod točkom II.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP te ovaj sud nije mijenjao odluku o troškovima nastalim u postupku iz razloga jer je u revizijskom dijelu postupka predmet spora bio neznatan iznos u vezi tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni i povišeni dio tužbenog zahtjeva tijekom postupka.

23. U odnosu na troškove revizijskog postupka, uključujući i postupak povodom prijedloga za dopuštenje revizije ovaj sud je na temelju Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) priznao tuženiku za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 112,5 bodova te za sastav revizije 112,5 bodova, što ukupno uz primjenu Tbr. 46. i 54. iznosi 281,25 eura, a umanjeno za 1/2 obzirom na uspjeh s revizijom iznosi 140,63 EUR, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

24. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22 - dalje u tekstu: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura), te uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković