REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-602/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kijac nekretnine d.d. Omišalj, Poje 1, OIB 36063948499, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Općina Omišalj, Omišalj Prikešte 11, OIB 72908368249, kojeg zastupa punomoćnik EI i drugi odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković & Bezjak iz Rijeke, radi ispravka upisa u zemljišne knjige, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1118/2024-2 od 11. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-396/2022-29 od 23. listopada 2023., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1118/2024-2 od 11. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-396/2022-39 od 23. listopada 2023.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik osporava navode tužitelja. Predlaže prijedlog tužitelja odbaciti kao nedopušten.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvao na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4.1. Tužitelj postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu trenutkom izgradnje pješačke staze za potrebe korisnika stambeno rekreacijskog naselja društvene pravne osobe predmetna pješačka staza postaje javno dobro u općoj uporabi i time neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave?
2. Predstavlja li traženje dostave bilance poduzeća INE na dan 30.9.1990. godine kao isključivog dokaza unosa nekretnine u temeljni kapital poduzeća INA nemogući dokaz/uvjet u parnično postupku?
3. Predstavlja li upis prava vlasništva tužitelja i njegovih prednika u zemljišne knjige od 1992. godine pa sve do brisanja 2022. godine legitimno očekivanje tužitelja da su predmetne nekretnine njegovo vlasništvo i time uživa zaštitu sukladno čl. 48. i čl. 49. Ustava RH?
4. Predstavlja li obveza naknade parničnih troškova pravnoj osobi u sporu sa jedinicom lokalne samouprave u svojstvu Države radi zaštite njenog prava vlasništva prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika nerazmjerno ograničavanje prava na pristup sudu i povredu prava vlasništva?
5. Predstavlja li obveza naknade parničnih troškova pravne osobe u sporu započetom ex offo (reambulacija i obnova zemljišnih knjiga) s jedinicom lokalne samouprave koja nastupa u svojstvu Države prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ograničavanje prava na pristup sudu i povredu prava na mirno uživanje vlasništva u parnici vođenoj radi zaštite prava vlasništva?“.
5. Ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja pod 1. -3. kako ih je postavio tužitelj ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer njima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
5.1. Razlozi važnosti na koje se tužitelj poziva (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-909/07 od 15. listopada 2008. i Rev-181/07 od 18. srpnja 2007.) odnose se na potpuno drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od predmetne te stoga ne predstavljaju razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
6. Naime, predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja da se ispravi upis u zemljišne knjige učinjen u ispravnom postupku kojim se je tuženik uknjižio kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Njivice i uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje, podredno u eventualnoj kumulaciji, da utvrdi da je navedeni upis nevaljan ili da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.474,81 EUR na ime naknade za izvlašteno zemljište.
6.1. Pravilno sudovi obrazlažu obzirom da se radi o pješačkoj stazi te stoga predmetna nekretnina predstavlja komunalnu infrastrukturu sve na temelju čl. 59. st. 1. i čl. 60. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18., 110/18. i 312/20.; - dalje: ZKG). Naime, odredbom čl. 59. st. 1. toč. 2. ZKG propisano je da komunalnu infrastrukturu čine javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. Odredbom čl. 60. st. 2 Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da se javnim prometnim površinama smatraju javni prolazi, biciklističke i pješačke staze i slično ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Nadalje, pravilno nižestupanjski sudovi na temelju čl. 61. st. 1. ZKG-a zaključuju da se radi o javnom dobru u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalne djelatnosti, te da je u čl. 61. st. 2. ZKG propisano da komunalna infrastruktura može biti u pravnom prometu isključivo između jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te da druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.
6.2. Stoga pravilno sudovi zaključuju da je tuženik stekao predmetnu nekretninu ex – lege te upis u zemljišne knjige ima samo deklaratoran učinak. Predmetna nekretnina predstavlja dobro takvoga značenja da uživa i ustavnu zaštitu i stjecanje vlasništva privatnopravnih subjekata, ovdje tužitelja, nad njom nije moguće jer je riječ o dobru koje služi svima, a komunalna infrastruktura stječe pravni status javnog dobra u općoj uporabi njezinom izgradnjom.
7. U odnosu na pitanja 4. i 5. odluke suda Europskog suda za ljudska prava (E protiv RH, Bešlić i Cindrić protiv Hrvatske itd.) također nisu uspoređujuće sa predmetnom odlukom obzirom da je u navedenim predmetima utvrđeno kako odluka da podnositelji zahtjeva moraju platiti puni iznos troškova zastupanja države u dotičnim postupcima predstavlja nerazmjeran teret za njih. Navedeno međutim nije primjenjivo na predmetni slučaj u kojem je tužitelj dioničko društvo koje tuži jedinicu lokalne samouprave radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama odnosno radi utvrđenja da je navedeni upis nevaljan odnosno radi isplate iznosa od 5.474,81 eur na ime naknade za izvlašteno zemljište.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
9. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na pravičnost suđenja.
9.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
9.2. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
10. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 8. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
