REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-1229/2017-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Ante Perkušića, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice LI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2537/2014-3 od 29. studenoga 2016., ispravljene rješenjem toga suda broj Gžn-2537/2014-7 od 11. ožujka 2025., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3779/2004 od 25. ožujka 2014., ispravljene rješenjem istog suda broj Pn-3779/2004-178 od 16. veljače 2023., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika, podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžn-2537/2014-3 od 29. studenoga 2016., u odnosu na točku II. izreke u dijelu u kojem je u potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke preko iznosa od 60.000,00 kuna do iznosa od 386.280,00 kuna, tj. za iznos od 326.280,00 kuna s kamatama, i u točki III. izreke, odbija se, kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. 1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenom rješenjem istog suda broj Pn- 3779/2004-178 od 16. veljače 2023., u točki I. izreke tuženik je obvezan tužitelju OI na ime naknade štete isplatiti iznos od 81.928,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 25. ožujka 2014., pa do isplate.

1.2. U točki II. izreke tuženik je obvezan tužiteljici LI na ime naknade štete isplatiti iznos od 386.280,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 25. ožujka 2014., pa do isplate.

1.3. U točki III. izreke tuženik je obvezan tužiteljici LI isplatiti rentu na ime tuđe pomoći u iznosu od 486,00 kuna mjesečno do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, s tim da je dospjele obroke dužan platiti jednokratno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, od 25. ožujka 2014., pa do isplate, a buduće obroke s kamatom tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate.

1.4. U točki IV. izreke tuženik je obvezan tužitelju OI platiti troškove postupka u iznosu od 79.460,00 kuna te tužiteljici LI 143.812,85 kuna, oboma s kamatama od 25. ožujka 2014., pa do isplate, sve u roku od 15. dana.

1.5. U točki V. izreke odbijen je I. tužitelj FI s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 46.017,00 kuna, a II. tužiteljica LI s zahtjevom u iznosu od 127.070,00 kuna.

1.6. U točki VI. izreke tužitelji su obvezani tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 63.646,25. kuna sa kamatama od 25. ožujka 2014., do isplate, u roku od 15. dana.

2. Presudom suda drugog stupnja, ispravljenom citiranim rješenjem, u točki I. izreke potvrđena je navedena prvostupanjska presuda, u točki V. izreke, te je u točki II. izreke potvrđena prvostupanjska presuda i u točki I. izreke preko iznosa od 27.640,00 kuna do iznosa od 81,928,00 kuna, tj. za iznos od 54.288,00 kuna s kamatama, potvrđena u točki II. izreke preko iznosa od 60.000,00 kuna do iznosa od 386.280,00 kuna, tj. za iznos od 326.280,00 kuna s kamatama, potvrđena u točki III. izreke u cijelosti.

3. Protiv drugostupanjske presude, u točki II. izreke u dijelu u kojem je u potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke preko iznosa od 60.000,00 kuna do iznosa od 386.280,00 kuna, tj. za iznos od 326.280,00 kuna s kamatama, i u točki III. izreke u cijelosti, tuženik je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu sukladno revizijskim navodima, podredno predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje ukazuje tuženik u podnesenoj reviziji, kao i navode revizije glede primjene materijalnog prava, te predlaže odbiti reviziju u cijelosti kao neosnovanu, a obvezati tuženika da mu nadoknadi troškove revizijskog postupka.

5. Revizija je neosnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 329.a. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet ovog revizijskog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u vidu nematerijalne štete zbog smanjenja životne aktivnosti i rente tužiteljice na ime tuđe pomoći njege, a vezano za štetni događaj od 24. prosinca 2003., koji je skrivio vozač osiguran kod tuženika.

8. 1. Revizijom tuženika se u pretežnom dijelu njezina sadržaja, pokušavajući takve razloge prikazati povredom odredbe iz članka 8. ZPP-a, sadržajno osporava utvrđeno činjenično stanje i zapravo nastoji pokazati na drugačije činjenice od onih koje su utvrdili nižestupanjski sudovi, međutim, revizija se, kao ograničeni izvanredni pravni lijek, ne može podnijeti zbog tvog (žalbenog), ali ne i revizijskog razloga kada se oni sadržajno odnose na, po ocjeni tuženika, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Pravilno je sud drugog stupnja ocijenio da su navodi tuženika u odnosu na primjenu članka 8. ZPP-a u prvostupanjskom postupku neosnovani, kao i u drugostupanjskom postupku. U pobijanoj je odluci jasno i na temelju zakonskih odredbi istaknuto - da odluka suda o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP), ovisi od posebnih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Slijedom toga, kako se pravilno navodi u obrazloženju drugostupanjske presude, izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, s tim da je stečeno uvjerenje dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, pritom, kad sud odbije izvođenje nekog dokaza i za to da uvjerljive razloge, što je slučaj u ovoj parnici, nema povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 8. ZPP-a.

8.2. Stoga ni u prvostupanjskom niti u drugostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a, a niti je u vezi s izvođenjem dokaza ili raspravljanjem o izvedenim dokazima, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, na koju se također, sadržajno, poziva tuženik upućujući na odredbu čl. 29. Ustava RH, i uz tvrdnju da mu je uskraćeno pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu, budući da su stranke u postupku imale jednaka procesna ovlaštenja i mogućnost raspravljanja.

9. Nisu osnovani niti revizijski navodi tuženice da pobijana presuda ima nedostataka koji onemogućavaju njezino ispitivanje, odnosno da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Suprotno navedenoj tvrdnji tuženice, obje presude u svojim obrazloženjima imaju jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji ni u čemu nisu proturječne, niti paušalne. Iz sadržaja nižestupanjskih odluka može se sasvim određeno utvrditi koji su dokazi tijekom postupka izvedeni i na temelju kojih važnih činjenica su sudovi odlučivali o tužbenom zahtjevu tužiteljice. Stoga se zaključuje da pobijane presude imaju razumljive, logične i uvjerljive razloge koji omogućavaju njihovo ispitivanje. Slijedom toga, neosnovani su revizijski navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

10.1. U odnosu na naprijed navedeno, pojašnjavajući naprijed izneseno, a vezano na tvrdnju tuženika da su liječnici vještaci pukim matematičkim zbrajanjem utvrdili smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice od 70%, odnosno, da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te da su u obrazloženju drugostupanjske odluke pogrešno citirani i interpretirani nalazi i mišljenja vještaka medicinske struke, osobito dijelovi koji se odnosi na smanjenje životnih aktivnosti, ističe se slijedeće:

- prvo medicinsko vještačenje proveli su 6. studenoga 2006., vještaci Tomislav Trajbar, kirurg traumatolog i prim. Gordan Makarić, sepc. psihijatar, a prema njihovom pisanom nalazu i mišljenju kod tužiteljice je nastupilo smanjenje životnih i radnih sposobnosti od 70%, i to 40% s kirurško-traumatološkog aspekta, i 30% s psihijatrijskog aspekta, te da je tužiteljici potrebna trajna tuđa pomoć i njega od 3 sata dnevno,

- na ročištu od 19. siječnja.2009., povodom prigovora tuženika, vještak Makarić je objasnio da se posljedice s psihijatrijskog aspekta u visini od 30% odnose na ustanovljeni post komocijski sindrom i PTSP, a vještak Trjabar na ročištu 11. ožujka 2009., objasnio na temelju kojih parametara je utvrdio smanjenje životnih aktivnosti od 40%, te je ocijenio da bi postotak smanjenja tih aktivnosti, da je uzeo u obzir samo zaostale funkcije pokreta desne noge, iznosio od 25 do 30%, ali da je uzeo u obzir i zaostale slabosti trbušne stjenke,

- nakon toga je po prigovoru tuženika provedeno drugo medicinsko vještačenje po vještacima: dr.sc. Dubravki Paladino, neurologu, dr. Jošku Filipušiću, kirurugu, te dr. Petru Skočiću, neuropsihijatru,

- vještakinja neurologije, Paladino, u pisanom nalazu i mišljenu od 8. rujna 2009., utvrđuje da trajne posljedice sa neurološkog aspekta smanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 30%, dr. Joško Filipušić, kirurg, u nalazu i mišljenju od 8. rujna 2009., utvrđuje da s kirurškog aspekta smanjenje životne i radne sposobnosti iznosi 25-30%, a dr. Petar Skočić, neuropsihijatar, u nalazu i mišljenju od 3. lipnja 2011., utvrđuje da duševne boli zbog osobito teške multiple kontuzije mozga s poremećajem osobnosti i elementima PTSP-a rezultiraju smanjenjem životnih aktivnosti od 25-30%.

10.2. Na ročištu održanom 30. svibnja 2012. vještaci (dr. Tomislav Trajbar i dr. Joško Filipušić, kirurzi, dr. Petar Skočić, neuropsihijatar, dr. Gordan Makarić, psihijatar i dr. Davorka Paladino, neurolog), objedinili su iznesene vještačke nalaze i mišljenja i zaključujući da je sveukupno smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice oko 70%, od čega se oko 30% odnosi na zaostale posljedice sa kirurškog aspekta, oko 10% sa neurološkog aspekta i oko 30% sa psihijatrijskog aspekta, kao i da je tužiteljici potrebna trajna tuđa pomoć od 9 sati tjedno (36 sati mjesečno).

10.3. Iz navedenog više nego jasno proizlazi da nije osnovana tvrdnja tuženika o matematičkom zbrajanju utvrđenih postotaka smanjenja životnih aktivnosti, jer da su se utvrđeni postotci matematički zbrajali, ukupni postotak smanjenja životnih aktivnosti bio bi veći (90-95%), jer je, kako je navedeno, utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti s kirurško-traumatološkog aspekta (dr. Filipušić, dr. Trajbar) oko 35%, sa neurološkog aspekta (dr. Paladino) 30% i sa psihijatrijskog-neuropsihijatrijskog aspekta (dr. Makarić, dr. Skočić) oko 30%, koje bi smanjenje ukupno, zbrajanjem, kako neosnovano tvrdi tuženik, iznosilo oko 90-95%.

11.1. U odnosu na tvrdnju revidenta da su u obrazloženju drugostupanjske odluke pogrešno citirani i interpretirani nalazi i mišljenja vještaka medicinske struke, osobito dijelovi koji se odnosi na smanjenje životnih aktivnosti, ističe se da obrazloženju na str. 4, posljednji pasusi drugostupanjske presude glasi:

''Da se trajne posljedice kod II-tužiteljice i to neurološki strah ispoljava kroz učestale glavobolje, povremene vrtoglavice, osjetljivost na jače svjetlosne i zvučne podražaje kroz pojačanu anksioznost, emocionalnu labilnost i anamnestičke tegobe, tako da trajne posljedice s neurološke strane umanjuju njezinu (tužiteljičinu) životnu aktivnost za 30%, da se trajne posljedice s kirurške strane ogledaju u ograničenoj pokretljivosti zgloba desnog kuka, koljena i skočnog zgloba pa se trajne posljedice sa kirurške strane procjenjuju sa 20-30%, a trajne posljedice s neuropsihijatrijske strane procijenjene su sa 25-30%, zbog izrazitih promjena na emocionalnom i bihevioralnom planu tim više, jer je II tužiteljice stradala u adolescentnoj dobi što utječe na proces emocionalne maturacije, edukacije, socijalne afirmacije ličnosti, s tim da su vještaci u konačnici zaključili da kod tužiteljice smanjenje životne aktivnosti ukupno iznosi 70%.".

11.2. Iz navedenog obrazloženja proizlazi da je drugostupanjski sud imao u vidu, vezano za trajne posljedice sa neurološkog aspekta nalaz i mišljenje vještaka dr. Paladina (30%), s kirurškog aspekta nalaz i mišljenje vještaka dr. Filipušića (25- 30%), te s neuropsihijatrijskog aspekta nalaz i mišljenje dr. Skočića (25-30%), te je na temelju navedenog objedinjenog nalaza i mišljenja utvrdio ukupno smanjenje životnih aktivnosti od 70%, a što ujedno proizlazi i iz raspravnog zapisnika od 30. svibnja 2012.

11.3. Drugostupanjski sud je, suprotno tvrdnji tuženika, dostatno obrazložio i razlučio posljedice s kirurško-traumatološkog aspekta (od 20-30%), od posljedica s neurološko-psihijatrijskog aspekta (od 30, odnosno, 25-30%), pa prema tome ne postoji kontradikcija između obrazloženja drugostupanjske presude i utvrđenja liječnika vještaka. Pri navedenom je drugostupanjski sud i detaljno obrazložio (str. 5) zbog čega smatra osnovanim zahtjev za trajnom tuđom pomoći i njegom, a koji se također temelji na zajedničkom mišljenju liječnika vještaka. Prema tome, nisu osnovani niti revizijski navodi da pobijana presuda ima nedostataka koji onemogućavaju njezino ispitivanje, odnosno da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naprotiv, obje presude u svojim obrazloženjima imaju jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji ni u čemu nisu proturječni, niti paušalni. Iz sadržaja nižestupanjskih odluka može se sasvim određeno utvrditi koji su dokazi tijekom postupka izvedeni i na temelju kojih važnih činjenica su sudovi odlučivali o tužbenom zahtjevu. Stoga se zaključuje da pobijane presude imaju razumljive, logične i uvjerljive razloge koji omogućavaju njihovo ispitivanje. S obzirom na navedeno, neosnovani su revizijski navodi o počinjenoj navedenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka.

12.1. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, pred drugostupanjskim sudom nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP-a jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za odluku u ovom sporu, pa tako i u odnosu na žalbeni navod da nije odgovoreno zašto su nalazi i mišljenja vještaka pravilni, zašto zaključci prvostupanjskog suda u odnosu na posljedice ozljeđivanja tužiteljice nisu u suprotnosti s provedenim dokazima. U vezi žalbenih prigovora o tome za koje konkretno poslove i radnje je tužiteljici potrebna tuđa njega i pomoć druge osobe, drugostupanjski sud zaista nije direktno odgovorio, međutim iz naprijed navedenih posljedica koje ima tužiteljica iz predmetnog događaja i utvrđenih ozljeda po provedenim vještačenjima, više je nego jasno o kojim se to ograničenjima radilo, zbog čega navedeni nedostatak pobijanu presudu ne čini nerazumnom niti nedostatno obrazloženom, a to tim više što provedeni dokazi i utvrđenja nižestupanjskih sudova, u navedenom pravcu, nisu dovedena u pitanje.

12.2. Pozivanje tuženika na dokaze prikupljene po privatnom detektivu i, vezano za taj dokaz, na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema shvaćanju ovoga suda, kao ni ostali dokazi na koje se pozivao tuženik, ni po ovome sudu, ne dovode u pitanje nalaze i mišljenja vještaka, niti zaključke sudova o potrebi tužiteljice za tuđom pomoći i njegom i niti o opsegu takve pomoći i njege. To iz razloga što se iz priloženih fotografija i dokaza prikupljenim po privatnom detektivu jedino može zaključiti da se tužiteljica može kretati bez štaka (iz fotografije se ne vidi koliko vremenski to može činiti), ali se ne može izvesti zaključak da joj tuđa pomoć i opseg te pomoći nije potrebna, jer ni iz vještačkih nalaza i mišljenja ne proizlazi da je tužiteljica "prikovana" za krevet i da se apsolutno ne može kretati bez tuđe pomoći nego da ima ograničenu pokretljivost zgloba desnog kuka, koljena i skočnog zgloba. Stoga imajući u vidu nedvojbeno utvrđene ozljede, (učestale glavobolje, povremene vrtoglavice, osjetljivost na jače svjetlosne i zvučne podražaje kroz pojačanu anksioznost, emocionalnu labilnost i anamnestičke tegobe, tako da trajne posljedice s neurološke strane umanjuju njezinu (tužiteljičinu) životnu aktivnost za 30%, da se trajne posljedice s kirurške strane ogledaju u ograničenoj pokretljivosti zgloba desnog kuka, koljena i skočnog zgloba pa se trajne posljedice sa kirurške strane procjenjuju sa 20-30%, a trajne posljedice s neuropsihijatrijske strane procijenjene su sa 25-30%, zbog izrazitih promjena na emocionalnom i bihevioralnom planu tim više, jer je II. tužiteljica stradala u adolescentnoj dobi što utječe na proces emocionalne maturacije, edukacije, socijalne afirmacije ličnosti, s tim da kod tužiteljice smanjenje životne aktivnosti ukupno iznosi 70%. Stoga inzistiranje tuženika na odgovoru drugostupanjskog suda o navedenom dokazu nije dovedena u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava, niti je izričitim nepolemiziranjem s navedenim dokazom tuženika drugostupanjski sud počinio citiranu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

13. Navodi tuženika o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP-a, vezano za navode da je bilo potrebno provesti i treće vještačenje po vještacima medicinske struke, nisu osnovani jer se takvo vještačenje (nadvještačenje) provodi samo u situaciji kada se vještaci ne mogu usuglasiti o svojima nalazima (čl. 261. st. 2. i st. 3. ZPP-a), a o čemu se ne radi u ovom slučaju. Iz navedenog razloga ni praksa revizijskog suda na koju se poziva tuženik nije primjenjiva na predmetni slučaj.

14. Vezano za navode revidenta o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP-a, koje temelji na činjenici o upisu tužiteljice na fakultet, čime se pokušava osporiti valjanost nalaza i mišljenja vještaka, ističe se da iz odgovora tužiteljice na reviziju, ali i iz svjedodžbe o Završnom ispitu strukovne škole Gospić, klasa: 602-03/05-02/44, urbroj: 2125/35-01-05-01, preslike indexa i potvrde Veleučilišta Nikola Tesla u Gospiću, klasa: 602-04/13-01/02, urbroj: 2125/61-03-13- 07 od 21. veljače 2013., priloženih uz podnesak od 25. ožujka 2013., proizlazi da je tužiteljica nakon završenog liječenja, a uslijed teške kraniocerebralne traume uspjela završiti tu školu, te se 2006. upisala na redovni studij Ekonomike i poduzetništva na Veleučilištu Nikola Tesla u Gospiću, ali, očito zbog mentalnih poteškoća tri puta je upisivala, i tu drugu godinu upisivala je tri puta, da bi se 20. rujna 2012. konačno ispisala sa studija zbog nemogućnosti polaganja ispita i uspješnog okončanja studija, a u čemu je onemogućena zbog ozljeda.

15. Tuženik u reviziji tvrdi i da je neprimjereno visoko dosuđena naknada tužiteljici po osnovi smanjenja životnih aktivnosti, kao i da nije bilo osnove za dosuđenje naknade po osnovi tuđe pomoći i njege. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

16. Nižestupanjskim presudama odmjereno je tužiteljici po osnovi smanjenja životnih aktivnosti od 70% novčani iznos od 456.000,00 kn, iz čega proizlazi da je za svakih 10% odmjereno oko 65.000,00 kn, što je nešto više u odnosu na naknade prema Orijentacijskim kriterijima VSRH od 29. studenoga 2002., a kojima je za smanjenje životnih aktivnosti u rasponu od 60-80% predviđena naknada po 45.000,00 kn za svakih 10%. S obzirom na doprinos od 20%, po toj joj je osnovi dosuđeno 386.280,00 kuna. Navedeni "Orijentacijski kriteriji" su instruktivnog karaktera te su nižestupanjski sudovi pravilno uzeli u obzir sve pravno relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a što je potpuno u skladu sa intencijom spomenutih Orijentacijskih kriterija. Imajući u vidu da je tužiteljica stradala u životnoj dobi od 17 godina, da se pretežni dio posljedica traume odnosi na ozljede glave, pri čemu je utvrđeno da se specifičnost teških i multiplih kontuzija mozga u kliničkom smislu ogleda kao teški i trajni organski poremećaj osobnosti, za koje su karakteristične izrazite promjene ne emocionalnom i bihevioralnom planu, te kognitivne smetnje, kao i da je tužiteljica stradala u adolescentnoj dobi pa da takve promjene zasigurno negativno utječu na procese emocionalne maturacije, edukacije, socijalne afirmacije ličnosti, s reperkusijama u osobnom i socijalnom funkcioniranju, da specifične terapije za organski poremećaj ličnosti nema, te da su predvidive negativne tendencije kroz dulje vrijeme, što podrazumijeva predvidivo pogoršanje psihičkog statusa, ovaj sud smatra da u tom pravcu nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. O mentalnim dosezima i intelektualnom kapacitetu tužiteljice svjedoči i, uz odgovoru na reviziju priloženi, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je tužiteljica dana 1. srpnja 2016. sklopila sa Domom za starije i nemoćne osobe Ličko-Senjske županije, temeljem kojeg je raspoređena na poslove i radne zadatke pralje. Zbog navedenog, je naknada dosuđena po osnovi smanjenja životnih aktivnosti primjerena, neovisno od toga što je revizijski sud tek od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Orijentacijske kriterije, određene 29. studenoga 2002., povećao za 50%, s obzirom na vrijeme donošenja drugostupanjske presude i nedvojbeno povećanje troškova života i inflaciju od nastanka štete pa do donošenja citirane odluke i formalnog povećanja naknade po orijentacijskim kriterijima iz 2002. (Rev- 1977/2018-2 od 24. lipnja 2020., Rev-719/2024-2 od 21. svibnja 2024., i dr.).

17. U odnosu na priložene i citirane presude revizijskog suda vezano za visinu dosuđene naknade, ističe se i da tuženik selektivno citira dijelove presuda (obrazloženja), koji mu idu u korist, zbog čega one nisu odlučne za konkretni slučaj, a to osim toga i iz razloga što je stvarni domet citiranja presuda upitan jer je svaki pojedini parnični predmet što se tiče činjeničnog supstrata zaseban, i kao takav zahtijeva odgovarajuće obrazloženje (presude), kao i primjenu materijalnog prava. U tom smislu upućuje se tuženik na odluku VSRH, Rev-1703/13 od 13. svibnja 2015. iz koje između ostaloga proizlazi da je bespredmetno ukazivati i pozivati se na odluke sudova (pa čak i Vrhovnog suda RH) u nekom drugom predmetu, ako se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a kako visina naknade zbog pretrpljenih ozljeda zavisi od svih okolnosti konkretnog slučaja teško je naći predmet u kojem su identične baš sve okolnosti slučaja (težina ozljeda, dob, okolnosti nastanka ozljeda itd.) te stoga i visina naknade u pojedinim predmetima predmeti u pravili nije i ne može biti mjerilo za dosuđenje naknade štete u istom novčanom iznosu.

18. Slijedom iznesenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u točki I. izreke primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

19. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju, jer je poduzimanje te radnje ocijenjeno nepotrebnim, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Zagreb, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić