REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1993/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Jovana Puhalo, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1298/2023-2 od 20. studenoga 2023., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-895/2021-34 od 29. rujna 2023., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž- 1298/2023-2 od 20. studenoga 2023., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-895/2021-34 od 29. rujna 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Tuženik je postavio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"1. Ima li mjesta primjeni članka 138.a ZZP/07 u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?
2. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?".
3. Tuženik smatra da mu je povrijeđeno i temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, jer je zbog pogrešne primjene prava doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tužitelja.
4. Odgovor na prijedlog dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
6. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF.
7. Prvo postavljenim pravnim pitanjem se pretpostavlja da je pobijana odluka donesena isključivo na presudi iz kolektivnog spora, iako su nižestupanjski sudovi saslušali dva tuženikova svjedoka, tužiteljicu i ocijenili sadržaj predmetnog ugovora o kreditu te su utvrdili da tužiteljici nisu predočeni nikakvi mogući čimbenici temeljem kojih bi mogla imati saznanja o mogućim promjenama tečaja CHF. Dakle, činjenične tvrdnje iz postavljenog pitanja su u suprotnosti s činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, pa ovo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu.
8. Drugo postavljeno pravno pitanje nije važno niti za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je isto u suprotnosti s presudom u kolektivnom sporu u kojoj je utvrđena ništetnost valutne klauzule, a što znači da valutna klauzula nije isključena od ispitivanja nepoštenosti.
9. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
10. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje, tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu ista povrijeđena, jer su nižestupanjski sudovi dali dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama zbog kojih je valutna klauzula konkretnog ugovora o kreditu u CHF ništetna.
11. Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
