Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-73/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NH, [adresa], 22, OIB [osobni identifikacijski broj], koju po punomoći zastupa Jelena Batarelo odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vanja Peh & Jelena Batarelo u Zagrebu, Zavrtnica 17, protiv tuženika Scope International Ag, Konrad-Zuse-Ring 18, Manheim, Njemačka, OIB 66308459556, kojeg po punomoći zastupa Sanja Rajter odvjetnica u Odvjetničkom uredu Rajter Savić u Zagrebu, Kaptol 23, Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-401/2024-53 od 25. srpnja 2024., u sjednici održanoj dana 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-401/2024-53 od 25. srpnja 2024. i sudi: Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se da nije dopušten otkaz o radu nazvan „Prekid s uzrokom s trenutnim učinkom acc. do čl. 116. hrvatskog Zakona o radu„ od 30. lipnja 2020., a kasnije preimenovan u „Izvanredni otkaz ugovora o radu iz važnog razloga s trenutnim učinkom sukladno čl. 116. hrvatskog Zakona o radu" od 30. lipnja 2020., koji je tuženik Scope International Ag, Konrad-NRing 18, Manheim dao tužiteljici NH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te se poništava navedena odluka (izvanredni otkaz) kao nezakonita i utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao“.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 1.125,00 eur.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrđeno da nije dopušten otkaz ugovora o radu nazvan „Prekid s uzrokom s trenutnim učinkom acc. čl. 116. hrvatskog Zakona o radu„ od 30. lipnja 2020., a kasnije preimenovan u „Izvanredni otkaz ugovora o radu iz važnog razloga s trenutnim učinkom sukladno čl. 116. hrvatskog Zakona o radu" od 30. lipnja 2020., koje je tuženik dao tužiteljici, te se poništava navedena odluka (izvanredni otkaz) kao nezakonita, i utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (točka 1. izreke), te naloženo tuženiku da tužiteljici, u roku od 8 dana, nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eur s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka 2. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog, podredno, predlaže da ovaj sud sam provede postupak prema pravilima postupka pred prvostupanjskim sudom radi otklanjanja nedostataka zbog kojih bi prvostupanjsku presudu trebalo ponovno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je tuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što je imalo za posljedicu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Nesporno je, prema razlozima prvostupanjske presude i sadržaju predmeta, da je tužiteljica radila u registriranoj podružnici tuženika u Republici hrvatskoj sa sjedištem u [adresa], na radnom mjestu odgovorne osobe podružnice – voditelja navedene podružnice na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2013. (kako to proizlazi i iz sadržaja ugovora o radu), s tim što je na temelju istog, kao početak radnog staža kod tuženika uzet 1. srpnja 2001. kojeg je ostvarila u ranijoj organizacijskog jedinici tuženika, te da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 30. lipnja 2020., protiv koje je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava prije podnošenja predmetne tužbe i u cijelosti poštivala postupak ostvarivanja prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa povodom predmetne Odluke propisan odredbom čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje; ZR), kao i da je navedena podružnica brisana iz sudskog registra 15. rujna 2020. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu o upisu prestanka rada podružnice.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu i poništenje iste, te utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, imajući u vidu da tužiteljica u činjeničnoj osnovi tužbe tvrdi da je upravo ona svaki mjesec tuženiku uredno slala izvještaj o troškovima i dizanju gotovine u exel tablici, na temelju čega je rađeno i odobravano financijsko izvješće trgovačkog društva, ističući dalje da ako je tuženiku bilo što od toga bilo sporno, prošlo mu je već više od godine dana da postavi pitanje o toj spornosti, te navod tuženika kojima osporava tužbu ističući da je u lipnju 2020. u središnjici društva provedena interna porezna revizija zbog koje je od tužiteljice zatraženo da mu dostavi račune za troškove koje je tuženik podmirio a učinjene u određenim mjesecima za 2019. i 2020. iz blagajne tuženika, koje je dostavila 16. lipnja 2020. i iz kojih proizlazi da je tužiteljica nenamjenski trošila financijska sredstva tuženika, a koje račune dostavlja u spis i predlaže izvesti ih kao dokaz (računi na listovima 240 – 402 spisa), kao i da je tužiteljici izvanredni otkaz izrečen unutar roka od 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se temelji.

8. Prema razlozima prvostupanjske presude i sporne Odluke o izvanrednom otkazu od 30. lipnja 2020. razvidno je da se tužiteljici stavlja na teret okolnost da je tijekom financijske revizije od strane tuženika utvrđeno da je u duljem vremenskom razdoblju zloupotrebljavala ovlasti raspolaganja imovinom društva koja joj je dana temeljem ovlaštenja voditelja podružnice čime je prouzročila štetu društvu, i to tijekom pet mjeseci koji su bili predmet revizije (siječanj, svibanj, kolovoz, prosinac 2019. i veljača 2020.), prema kojima je prikazano da je društvo imalo troškove za hranu i dodatke prehrani, koji su učinjeni protivno zakonskim ovlaštenjima, u prosjeku najmanje 300 eura mjesečno, između ostalog, troškovi za slijedeće artikle učinjeni su bez potrebnog odobrenja: Superfoof Bio (baza za pripremu hrane), Maltodextrin (dodatak prehrani), Casein (dodatak prehrani), Chia sjemenke, cigarete, vino, Nutrigold (dodatak prehrani), račun restorana Valamar Tamaris Resort od 19. kolovoza 2019., te općenita i kontinuirana opskrba hranom u privatne svrhe (povrće, voće, parmezan itd.), kao i da je isplatila regres za godišnji odmor bez pravnog temelja u 2019. i prethodnih godina, uz konstataciju da isto predstavlja osobito tešku povredu ključnih obveza upravljanja imovinom koja narušava svako povjerenje.

9. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.). Čankom 119. ZR propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavaca da to učini. Članak 135. ZR st. 3. propisuje da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

10. Prvostupanjski sud ocjenjuje osnovanost zahtjeva polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaze da je tužiteljicu pozvao na iznošenje obrane, niti je iznio okolnosti iz kojih razloga bi bilo opravdano što to nije učinio,

- da tuženik protivno svojoj obvezi iz čl. 135. st. 3. ZR tijekom dokaznog postupka u odnosu na navode iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu da je tužiteljica zloupotrebljavala svoju ovlast raspolaganja imovinom društva čime je pričinila štetu društvu, nije dokazao koje je konkretno zakonske ovlasti tužiteljica imala kao odgovorna osoba za obavljanje poslova voditeljice podružnice u Zagrebu, je li te poslove obavljala samostalno ili je trebala dopuštenja tuženika te na koji način se provodila kontrola poslovanja podružnice,

- da je provedena interna revizija financijskog poslovanja učinjena za određenih pet mjeseci, te je nejasno je li to uobičajena revizija za nasumce određene mjesece ili postoji neki opravdani razlog zašto baš ti mjeseci, za koje razloge tuženik ne dostavlja nikakve dokaze, a činjenica da su od tužiteljice zatraženi određeni računi ne može se smatrati dokazom da je tužiteljica zloupotrijebila svoje ovlasti budući su te ovlasti tužiteljice nejasne, te je nejasno i kakav je bio dogovor tužiteljice i tuženika, posebice u odnosu na plaćanja troškova predstavništva,

- da tuženik u odnosu na dostavljene račune (listovi 240 – 402 spisa) nije dokazao da su isti plaćeni karticom tuženika odnosno da su plaćeni gotovinom tuženika, niti navedeno proizlazi iz dostavljenih tablica u kojima su navedeni samo ukupni iznosi troškova poslovnice,

- da u odnosu na drugi razlog u odluci o otkazu izričito je navedeno „napominje se da je regres za godišnji odmor isplaćen bez pravnog temelja u kolovozu 2019. i prethodnih godina“, iz čega prvostupanjski sud izvodi zaključak da do odluke o otkazu tuženik nije imao prigovora na isplatu regresa za prethodne godine, da tuženik nije kontrolirao poslovanje podružnice, kao i da tužiteljici nije dao dozvolu ili zabranio isplatu regresa koji si je tužiteljica isplaćivala za ranije godine bez prigovora tuženika, osim predmetnog regresa iz 2019. prilikom otkazivanja ugovora o radu.

11. Osnovano tuženik ukazuje u žalbi da je na temelju pisanih dokaza iz spisa, osobito podataka o rezultatima obavljene interne revizije i neovlaštenoj isplati regresa, dokazao opravdanost razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, te da tužiteljica, protivno zaključku prvostupanjskog suda nije niti osporavala okolnost da je bila potpuno samostalna u svom odlučivanju kao voditeljica podružnice tuženika u Zagrebu.

12. Slijedom toga, okolnosti od kojih ovisi odluka o predmetu spora moguće je utvrditi na temelju pisanih dokaza u spisu koje je prvostupanjski sud očito izveo jer su kao sastavni dio predmeta spisa pročitani na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, kako to proizlazi iz predmetnog zapisnika.

13. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iz čl. 2. Ugovora o radu od 1. rujna 2013. proizlazi da je upravo tužiteljica obavljala poslove odgovorne osobe - voditeljice podružnice tuženika u Zagrebu, te da je tužiteljica potpisala navedeni Ugovor o radu istodobno i kao direktor ranije podružnice tuženika kao poslodavca i u svoje ime kao zaposlenika, čime su neupitna ovlaštenja tužiteljica u vezi obavljanja poslova podružnice glede financijskog poslovanja odnosno u odnosu na one okolnosti koje joj se stavljaju na teret Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Osobito time, što iz činjeničnih navoda same tužbe, te podataka interne revizije, proizlazi da je upravo tužiteljica svaki mjesec slala izvještaj tuženiku o svim troškovima podružnice koje terete tuženika, pa tako i spornih o dizanju gotovinskih novčanih iznosa iz blagajne podružnice, ističući u tužbi "posebno se naglašava kako je tužiteljica svaki mjesec uredno slala tuženiku izvještaj o troškovima i dizanju gotovine u exel tablici". Pored toga, tu činjenicu, kao nespornu tužiteljica je i priznala na pripremnom ročištu od 5. srpnja 2022., ističući i da je tuženik sva izvješća tužiteljice, pa tako i predmetna uredno knjižio u svojim poslovnim knjigama tijekom 19 godina.

14. Iz pisane ovjerene izjave prokuristice tuženika (list 236 spisa), koju tužiteljica ne osporava kako to proizlazi iz njezinih navoda s pripremnog ročišta od 5. srpnja 2022. na kojem je odustala od prijedloga za izvođenje dokaza svojim stranačkim saslušanjem, proizlazi da je tužiteljica na zahtjev tuženika, dana 16. lipnja 2020. dostavila račune o učinjenim gotovinskim troškovima za mjesece siječanj, veljaču, kolovoz i prosinac 2019. te veljaču 2020., pa je najranije tog dana tuženik imao saznanja o činjenicama na kojima se izvanredni otkaz temelji. Kako je Odluka o izvanrednom otkazu donesena 30. lipnja 2020. vidljivo je da je tuženik prilikom donošenja iste poštivao prekluzivni rok od 15 dana unutar kojeg je mogao valjano otkazati ugovor o radu u smislu naprijed navedene odredbe čl. 116. st. 2. ZR, zbog čega tužiteljica neosnovano smatra da je predmetni rok protekao jer je prošlo više od godine od dostave financijskog izvješća o učinjenim troškovima za mjesece koji su bili predmetom interne revizije tuženika. Pored toga, iz izjave dalje proizlazi da do 16. lipnja 2020. kao prokuristica tuženika nije bila upoznata sa sadržajem navedenih računa za gotovinske troškove koji su zabilježeni u financijskom dnevniku, te da je imala puno povjerenje u tužiteljicu (radnicu) zbog čega nije imala razloga pretpostaviti da su novčana sredstva društva trošena na neprimjeren način ili čak u privatne svrhe.

15. Naime, neovisno od toga što je tužiteljica svaki mjesec tuženiku uredno slala izvještaj o troškovima i dizanju gotovine u exel tablici (pa tako i za sporne mjesece na kojima se otkaz temelji), iz tih podataka nije bilo razvidno na što su se odnosili predmetni troškovi jer je tablica očito dostavljena bez računa, zbog čega prekluzivni rok od 15 dana, protivno navodima tužiteljice, nije niti mogao početi teći od dana kada je tuženik primio izvješće tužiteljice za svaki navedeni mjesec. Stoga je činjenice na kojima se otkaz temelji tuženik saznao 16. lipnja 2020. odnosno nakon što je od tužiteljice zatražio, a ona dostavila račune koji su trebali pravdati podignute iznose gotovine, kada je provedena interna revizija u kojoj su utvrđene sve činjenice koje terete tužiteljicu i na temelju kojih joj je otkazan ugovor o radu.

16. Jednako tako, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, tuženik kao poslodavac, u ovom postupku nije bio dužan dokazivati zašto je upravo tada proveo internu reviziju, i zašto je to učinio baš za mjesece navedene u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, jer se radi o autonomnom pravu poslodavca da kontrolira troškove koji terete njegovo poslovanje bez davanja razloga zašto to čini.

17. Nadalje, iz računa (listovi 240 – 402 spisa) koji se odnose na troškove podružnice za one mjesece na kojima se otkaz temelji (siječanj, svibanj, kolovoz i prosinac 2019. te veljaču 2020.), a koje je tužiteljica prema izjavi prokuristice dostavila na traženje tuženika radi pravdanja gotovinskih iznosa iz blagajne, proizlazi da su kao trošak podružnice prikazani računi više maloprodajnih trgovačkih lanaca kojima su plaćeni prehrambeni proizvodi i napici za osobne svrhe, pa je osnovan navod tuženika da nije riječ o troškovima koji se tiču poslovanja tuženika odnosno da je riječ o nenamjenski utrošenim financijskim sredstvima tuženika. Tako, samo iz dijela dostavljenih računa za siječanj 2019., svibanj 2019., kolovoz i prosinac 2019., te veljaču 2020. (na listovima 283, 286, 287, 288, 293, 343, 353, 355, 359, 240, 282, 252, 257) proizlazi da su tim računima plaćani dodaci za pripremu hrane i dodaci hrani, sjemenke, cigarete, vino, proizvodi od tjestenine, razno svježe i smrznuo voće (banane, avokado, mango, malina), pivo, sir, čips, maslac, proteinski napitak, cedevita i sl., te pekarski proizvodi, čime je tuženik, sukladno svojoj obvezi iz čl. 135. st. 3. ZR dokazao činjenice na kojima temelji Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a time i opravdanost razloga za njegovo donošenje, pa je neodlučan navod tužiteljice da je tuženik predmetni trošak uredno knjižio u svojim poslovnim knjigama tijekom 19 godina.

18. Naime, u konkretnom slučaju prikazivanje navedenih računa za pravdanje podizanja gotovinskih novčanih sredstava iz blagajne tuženika, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje je, a zbog gubitka povjerenja kao osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, imajući u vidu narav poslova radnog mjesta tužiteljice (voditelj poslovnice tuženika) i očiglednu samostalnost tužiteljice kao odgovorne osobe u poslovanju s novcem, te okolnost da obavljanje takvog posla podrazumijeva povjerenje poslodavca u tužiteljicu kao zaposlenicu, slijedom čega gubitak povjerenja onemogućava nastavak radnog odnosa i opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

19. Ujedno, protivno ocjeni prvostupanjskog suda, upravo ta činjenica kao i broj dostavljenih računa i duljina razdoblja na koje se ti računi odnosi (pet mjeseci koji su bili predmetom revizije), predstavljaju opravdan razlog zbog kojeg od tuženika nije bilo opravdano očekivati da tužiteljicu, prije otkazivanja, pozove na iznošenje obrane, jer se radi o kontinuiranom kršenju ovlaštenja tužiteljice prilikom raspolaganja s novčanim sredstvima poslodavca, čime su ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu bez prava na iznošenje obrane.

20. Nadalje, odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu temelji se i na činjenici da je tužiteljica sama sebi isplatila ne pripadajući regres za godišnji odmor za 2019. Iz podataka o isplatama s računa tuženika za mjesec kolovoz 2019. (list 502 spisa) proizlazi da je na ime naknade za godišnji odmor za 2019. tužiteljici na teret tuženika isplaćen iznos od 3.500,00 kn. Iz ugovora o radu proizlazi da pravo na predmetnu naknadu nije priznato ugovorom o radu, slijedom čega je osnovan navod tuženika da tužiteljici ne pripada pravo na isplatu naknade za godišnji odmor. U odnosu na predmetnu isplatu tužiteljica je isticala da joj je regres na taj način isplaćivan još od 2001. temeljem ZR i ugovora o radu. Međutim protivno tome, pravo na regres za godišnji odmor nije pravo radnika koje proizlazi iz ZR, već predstavlja sadržaj radnog odnosa koji se uređuje ugovorom o radu, a takvo uređenje tog prava je predmetnim ugovorom o radu izostalo, pa je i iz tog razloga kojeg je utvrdio tijekom predmetne revizije (jer je i taj trošak prikazan za mjesec kolovoz 2019. koji je bio predmetom revizije za korištenje gotovinskih novčanih iznosa iz blagajne), pored naprijed navedenog, tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, dok tužiteljica nije niti tvrdila da bi joj to pravo eventualno pripadalo na temelju općeg akta tuženika.

21. Zbog svega navedenog, jer su ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, osnovanu žalbu tuženika valjalo je prihvatiti, preinačiti prvostupanjsku presudu te temeljem odredbe čl. 373.a ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

22. Uslijed prihvaćanja žalbe tuženika i preinake prvostupanjske presude čime je došlo do uspjeha tuženika u postupku (čl. 154. st. 1. ZPP), trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.

23. Kao opravdani trošak koji je bio potreban radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP) tuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u vidu jednokratne nagrade za prvostupanjski i ponovljeni prvostupanjski postupak u okviru zahtjeva tuženika od 7. srpnja 2024. od po 200 bodova (čl. 164. st. 2. ZPP) prema Tbr. 7. st. 2. al. 4. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje: Tarifa) i sastav žalbe protiv ranije prvostupanjske presude (jer bi se radilo o petoj parničnoj radnji tuženika iz prvog prvostupanjskog postupka) od 50 bodova ili ukupno 450 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 900,00 eur. Kada se tom iznosu pribroji iznos od 225,00 eur na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), troškovi tuženika, na teret tužiteljice, odmjeravaju se u iznosu od 1.125,00 eur, nastavno čemu je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Šibeniku 8. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić