Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-40/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene GŽ, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-768/2019 od 16. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene GŽ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-768/2019-19 od 16. rujna 2024. na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom toga suda broj K-768/2019 od 3. lipnja 2020., te je nakon provedene rasprave optužena GŽ proglašena krivom da je počinila kazneno djelo protiv imovine – krađu iz članka 228. stavka 1. KZ/11 i na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 osuđena je na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a uz primjenu članka 56. KZ/11 optuženoj je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženica osuđena neće izvršiti ukoliko optuženica u roku 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 6. ZKP-a, optužena GŽ je dužna naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu 300,00 (tristo) eura u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optuženica po branitelju Rini Petričiću, odvjetniku iz Splita, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženicu oslobodi odgovornosti, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu optuženice nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba optuženice nije osnovana.

6. Prije svega, treba naglasiti da iako optuženica u žalbi podnesenoj po branitelju ističe žalbene osnove: bitnu povredu kaznenog postupka, povredu kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno osporava odluku o kazni, navodima žalbe obrazlaže tek pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ističući da nije utvrđeno da bi optuženica postupala u namjeri da otuđi predmetni mobitel, odnosno osporava postojanje subjektivnog elementa kaznenog djela za koje je oglašena krivom, dok ostale žalbene osnove u žalbi nisu argumentirane. Ističe tako da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza trebao primijeniti načelo „in dubio pro reo“, prihvatiti obranu optuženice te istu osloboditi od optužbe.

7. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženica svojom radnjom ostvarila ne samo objektivna već i subjektivna obilježja kaznenoga djela za koje je i oglašena krivom. Naime, treba istaknuti da nije u pravu optuženica kada tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio izvedene dokaze. Upravo suprotno, prvostupanjski je sud povezujući obranu optuženice, sa svjedočkim iskazom oštećenice EŽ koja je vrlo okolnosno opisala kako je došlo do otuđenja njezinog mobitela, utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo za koje je i oglašena krivom. Naime, iz iskaza oštećenice izrijekom proizlazi da je do otuđenja mobitela došlo u trenutku dok ga je odložila na pult da bi ispisala račun optuženici za usluge kozmetičkog salona koje je koristila, da bi potom netom nakon što je optuženica napustila kozmetički salon primijetila da se mobitel više ne nalazi na pultu gdje ga je prethodno ostavila. Nadalje, iz njezina daljnjeg navoda proizlazi da je odmah zatim pokušala nazvati svoj broj mobitela koji je međutim bio isključen. U pravu je dakle prvostupanjski sud kada na temelju tako utvrđenih činjenica zaključuje, da upravo okolnost da je oštećena netom nakon otuđenja pokušala nazvati svoj broj koji je bio isključen iako joj je mobitel prethodno bio uključen – jasno ukazuje - ne samo da je optužena znala što čini već i na namjeru optuženice da mobitel zadrži za sebe. Na taj je način ujedno i otklonjen žalbeni navod o „slučajnom spremanju mobitela u torbu“ kako to u svojoj obrani pokušava prikazati optuženica. Nije stoga u pravu optuženica kada ističe da je na temelju svih provedenih dokaza trebalo izvesti drugačiji zaključak o njezinoj krivnji i istu osloboditi od optužbe. Suprotno tim navodima, prvostupanjski je sud ispravno donio odluku o krivnji optuženice i za taj svoj stav iznio jasne i cjelovite razloge kako u pogledu objektivnih, tako i u pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela za koje je oglašena krivom, a te iznesene zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski.

8. Iako žalitelj u žalbi ne obrazlaže odluku prvostupanjskog suda o kazni, treba naglasiti da je prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni ispravno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženice u smislu odredbe članka 47. KZ/11. Ispravno je stoga prilikom individualizacije kazne cijenio činjenicu koja se odnosi na pobudu za počinjenje samog kaznenog djela, ali i činjenicu da je mobitel u konačnici i vraćen oštećenici te da za istu slijedom te činjenice nije nastupila krajnja šteta. Uvažavajući te činjenice kao i životnu dob optuženice i činjenicu da je ista do sada neosuđivana osoba i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, ispravno je odmjerena izrečena vrsta i visina kazne, i upravo kroz izrečenu kaznu biti će ostvarena ne samo specijalna već i generalna prevencija koja je zakonom i predviđena.

9. Slijedom navedenog, budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, valjalo je žalbu optuženice na temelju članka 482. ZKP/08 u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac