Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kžm-1/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnicima ŠF i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/21, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika [trgovačko društvo] [adresa] podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Kim-12/2024-7 od 14. ožujka 2025., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba oštećenika [trgovačko društvo] [adresa] podnesena protiv rješenja suda prvog stupnja, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu odbio je zahtjeve oštećenika trgovačkog društva [trgovačko društvo] [adresa], podnesene 28. i 29. ožujka 2024. za pokretanje postupka prema maloljetnicima ŠF, IF i ČF, zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio oštećenik [trgovačko društvo] [adresa], po opunomoćeniku Goranu Katuri, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se oštećenikova žalba prihvati i da se donese odluka kojom se pokreće kazneni postupak prema maloljetnicima, a podredno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Oštećenik [trgovačko društvo] [adresa] je protiv navedenog rješenja podnio žalbu i po opunomoćeniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, ne navodeći žalbene osnove zbog kojih pobija rješenje, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se rješenje pobija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se usvoji zahtjev oštećenika za pokretanjem postupka prema maloljetnicima, a podredno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.2. Kako se obje žalbe oštećenika međusobno nadopunjuju, to će se tretirati kao jedna žalba oštećenika [trgovačko društvo] [adresa].
3. Spis je u suglasju s čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
4. Žalba oštećenika [trgovačko društvo] [adresa] je neosnovana.
5. Obzirom da oštećenik pobija predmetno rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojala ta povreda, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijano rješenje povodom žalbe oštećenika, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ali nije našao povrede zakona koje sadrži ta odredba, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nema pravo oštećenik niti kada pobija rješenje suda prvog stupnja zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
7. U svojoj žalbi oštećenik na detaljan način analizira dokaze prikupljene tijekom izvida i navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno cijenio okolnosti konkretnog slučaja. Ističe da iz dokaza prikupljenih tijekom izvida proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi maloljetnici počinili predmetno kazneno djelo. Navodi se kako je trebalo obaviti daktiloskopsko i biološko vještačenje pronađenih tragova nakon čega bi se rasvijetlile okolnosti konkretnog slučaja, te da je nejasan zaključak prvostupanjskog suda, ocjenjujući sve dokaze, poput iskaza svjedoka BF koji je uočio maloljetnike na licu mjesta, da to ne predstavlja pouzdan dokaz da su zatečeni maloljetnici doista i počinili kazneno djelo. Ističe se da inkriminirane prigode nikog drugog nije bilo u blizini oštećenih autobusa osim maloljetnika te da je pronađene materijalne tragove bilo nužno daktiloskopski i biološki vještačiti, pa da bi to, zajedno s iskazom svjedoka BF i snimkama nadzornih kamera, dovelo do drukčijeg zaključka prvostupanjskog suda.
7.1. U žalbi oštećenika se navodi i kako je trebalo uzeti u obzir da su izjave maloljetnika kontradiktorne i nedosljedne i da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da šteta na autobusima nije mogla nastati u periodu od jedne minute. Ističe se da je prvostupanjski sud, kao i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu u svom rješenju, prilikom odlučivanja selektivno uzimao u obzir dokaze koji idu u korist maloljetnika, potpuno zanemarujući dokaze koji bi upućivali da bi upravo oni počinili predmetno kazneno djelo. Navodi se i kako maloljetnici nisu detaljno ispitani, te da je u potpunosti zanemaren prijedlog oštećenika za provođenjem prometno-tehničkog vještačenja radi utvrđenja načina oštećenja. U žalbi je istaknuto kako je sasvim jasno da su, u konkretnom slučaju, predmetna oštećenja nastala upravo protupravnim djelovanjem maloljetnika i to na način kako je opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela, odnosno da je razvidno da su maloljetnici počinili predmetno kazneno djelo.
7.2. Ovakvi žalbeni navodi oštećenika ničim ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Naime, ispravno je sud prvog stupnja zaključio kako, u konkretnom slučaju, nisu prikupljeni dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da su maloljetnici ŠF, IF i ČF počinili predmetno kazneno djelo, niti je do takvih dokaza moguće doći, zbog čega je pravilno trebalo odbiti zahtjeve oštećenika za pokretanjem postupka prema maloljetnicima.
7.3. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio da iz prikupljenih dokaza ne proizlazi osnovana sumnja da su maloljetnici, koji negiraju počinjenje kaznenog djela, počinili predmetno kazneno djelo te da je rješenje o odbačaju kaznene prijave logično, uvjerljivo i argumentirano i da ne postoji očevidac samog događaja, niti da su počinitelji zabilježeni nadzornom kamerom u počinjenju kaznenog djela, a to što su maloljetnici bili zatečeni u blizini mjesta događaja da nije dovoljno za zaključak da su oni i počinitelji kaznenog djela jer da je oštećenja na autobusima mogao počiniti i netko drugi u periodu od kada je svjedok BF zadnji put ta vozila vidio neoštećena. Pri tome je za istaknuti kako ispravno sud prvog stupnja navodi kako nadzorna kamera ne pokriva mjesto događaja, tako da počinitelj i ne mora biti uočen na nadzornoj kameri te da se do parkirališta s autobusima može doći sa zapadne i južne strane, a što se tiče navoda oštećenika o izuzetim tragovima koji nisu vještačeni, treba istaći kako je riječ o građevinskoj lopati i šipki pronađenima na podu parking prostora te o papirnoj maramici i PVC boci pronađenim u dvama autobusima, pa kada bi se i provelo vještačenje te utvrdilo da su na tim predmetnima zaista tragovi maloljetnika ŠF, IF i ČF, to i dalje ne bi bio pouzdan dokaz da su maloljetnici počinitelji ovog kaznenog djela, već je to samo dokaz da su bili na mjestu događaja.
8. Stoga je sud prvog stupnja ispravno postupio donijevši rješenje kojim se odbijaju zahtjevi oštećenika podneseni 28. i 29. ožujka 2024. za pokretanje postupka prema maloljetnicima ŠF, IF i ČF, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11.
9. Slijedom svega iznijetog, žalbu oštećenika [trgovačko društvo] [adresa], temeljem čl. 494. st. 3. točka 2. ZKP/08, valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
Split, 8. travnja 2025.
Predsjednica vijeća za mladež
Maria Majić
