Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-238/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti, rješavajući u drugom stupnju o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-528/2023-11 od 16. prosinca 2024., 8. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-528/2023-11 od 16. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru istaknut po tuženiku.
2. Protiv tog rješenja pravovremeno žalbu izjavio je tuženik pobijajući rješenje u cijelosti i to zbog svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da prvostupanjski sud nije utvrđivao pretpostavke za ocjenu nepoštenosti odredbe o ugovorenoj nadležnosti, da je tužitelj zastupan po odvjetniku zbog čega njegova osobna prisutnost na ročištima ne bi bila potrebna te da ugovaranje mjesne nenadležnosti nisu okolnosti koje bi tužitelju otežavale da svoja prava ostvari pred sudom. Ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), da je pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje znatne neravnoteže na štetu potrošača te da je pogrešno i nepotpuno utvrdio materijalno pravo i to odredbe iz Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje na način da prihvati tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Nije sporno da je predmet spora u svezi s Ugovorom o kreditu u kojem tužitelj ima status potrošača, a tuženik trgovca te da nije sporno da tužitelj ima prebivalište na području na kojem je nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu. Iz prvostupanjskog spis je vidljivo da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka kao kreditor u Rijeci dana **.**.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103456433, te da je odredbom članka 14. Ugovora ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu središta banke.
6. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja je vidljivo da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na odredbi iz članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15. 102/15. 52/16., 128/22. i 156/23. – dalje ZPK). Osnovao u žalbi ističe tuženik da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbe članka 19.l ZPK. Naime, mjesna nadležnost prvostupanjskog suda ne može se odrediti člankom 19.l ZPK jer se predmetna odredba, a u smislu članka 29. stavak 1. ZPK, ne može primijeniti na ovaj predmet budući da je sporni Ugovor o kreditu sklopljen 7. ožujka 2007., a predmetni spor nije izuzetak iz članka 29. stavak 2. ZPK. Osim iznesenog, odredba članka 19.l ZPK propisuje da u sporovima koji nastanu u svezi ugovora o kreditu potrošač može pokrenuti protiv druge ugovorne strane spor bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Dakle, ne radi se o mjesnoj nadležnosti u smislu odredaba ZPP-a, već o nadležnosti suda Republike Hrvatske (dakle kao države prebivališta potrošača) u slučaju prekograničnog spora.
7. Potrebno je utvrditi da li predmetna ugovorna klauzula iz članka 14. Ugovora o kreditu predstavlja nepoštenu odredbu Ugovora, sve u smislu Direktive 93/13/EEZ vijeća od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva) koja u je u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav odnosno je li takva ugovorna odredba ništava u smislu odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (kojom je bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom članka 87. stavak 1. ZZP kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Jednako je propisano i odredbom članka 49. stavak 1. i 2., a u svezi s odredbom članka 50. točka 19. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 114/19.).
8. Na sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 5. studenog 2020. zaključeno je da prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući uvidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (i potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti (zaključci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-308/2020 od 5. studenog 2020., zaključak broj 11).
9. Prema tome osnovao tvrdi tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, da nije utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje znatne neravnoteže na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da je rješenje na sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati pa je ostvarena i bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.
10. Slijedom navedenog valjalo je uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti na ponovan postupak.
11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će na brz i jednostavan način, prvenstveno saslušanjem tužitelja i po potrebi izvođenjem daljnjih dokaza, kao i uvidom u dokumentaciju koja već prileži u spisu, utvrditi je li se o prorogacijskoj klauzuli o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke pregovaralo te je li ista ništetna, odnosno da li suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe, opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti). Osim toga, prvostupanjski sud će utvrditi i obrazložiti da li u konkretnoj pravnoj stvari ima mjesta primjeni odredba članka 59. ZPP-a koja propisuje nadležnost po mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica. Potrebno je utvrditi i gdje i kada je ugovor o kreditu solemniziran. Nakon što utvrde relevantne činjenice, prvostupanjski sud će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, koju će obrazložiti imajući u vidu pravna shvaćanja na koje se ukazuje u ovoj odluci.
12. Obzirom da je ukinuta odluka protiv koje je podnesen pravni lijek ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
U Karlovcu 8. travnja 2025.
Sudac
Josip Štrucelj
