REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-8/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Branka Brkića kao predsjednika Vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika HC, radi kaznenog progona zbog kaznenog djela iz članka 368. stavka 3. Kaznenog zakona Ukrajine, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 7. ožujka 2025. broj Kv I-12/2025., u sjednici Vijeća održanoj 8. travnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba izručenika HC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, pod točkom I. izreke, na temelju članka 56. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04.; dalje: ZOMPO), utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje HC, rođenog **.**.1973. u [adresa], Ukrajina, državljanina Ukrajine, s prebivalištem u [adresa], stan 61, a boravištem u [adresa], oženjenog, Ukrajini radi kaznenog progona od strane Ureda glavnog tužitelja Ukrajine u predmetu broj 19/1/2-26660-24 od 5. prosinca 2024. zbog kaznenog djela stjecanja protupravne imovinske koristi od strane službenika u zamjenu za propuštanje postupanja u korist davatelja nepripadne imovinske koristi, pri čemu službenik zloupotrebljava svoj službeni položaj dok obnaša odgovornu dužnost iz članka 368. stavka 3. Kaznenog zakona Ukrajine, počinjenog na način opisan u izreci pobijanog rješenja.
1.1. Pod točkom II. izreke navedeno je da će rješenje kojim dopušta ili ne dopušta izručenje nakon pravomoćnosti ovog rješenja donijeti ministar nadležan za poslove pravosuđa.
1.2. Pod točkom III. izreke utvrđeno je da se izručenik SC nalazi u pritvoru koji mu je određen rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-10/2025 od 3. siječnja 2025. na temelju članka 47. stavka 1. ZOMPO-a, a izručenik je uhićen 3. siječnja 2025., dok je pod točkom IV. na temelju članka 128. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 81. ZOMPO-a, odbijen prijedlog izručenika HC za ukidanje pritvora.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik po branitelju, odvjetniku Zoranu Životiću, zbog „bitne povrede kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene čl. 35. st. 1. toč. 7. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima.“, s prijedlogom „…da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu, da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom na ponovno odlučivanje.“.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 81. ZOMPO-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba izručenika nije osnovana.
5. Premda izručenik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupa, tu povredu ne označava zakonskom odredbom niti daje razloge u odnosu na tu povredu. Stoga je pobijano rješenje u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP-a u vezi s člankom 81. ZOMPO-a ispitano po službenoj dužnosti te nije utvrđene da bi u tom rješenju bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, a niti je rješenje donijelo nenadležno tijelo.
6. U žalbi se tvrdi da „ … R. Ukrajina u privitku Zamolbe za izručenje nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi se potvrdila osnovana sumnja u počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, već da se Zamolba temelji na tumačenju izvedenih dokaza po tijelima progona R. Ukrajine …“. Nadalje se tvrdi da „ … i sud sam u citiranom dijelu obrazloženja svoje odluke kojom dopušta izručenje navodi da sud postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela crpi iz Potvrde o dokazima gdje je samo opisano što je sve tijekom istrage utvrđeno.“. I konačno, tvrdi se da se prvostupanjski sud „ … nije očitovao na sudsku praksu na koju je obrana ukazala, a radi se o odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U III-1308/2019 kojom je odlukom izričito ukazano na zaključke suda kada uz zamolbu za izručenje nije priložen ni jedan dokaz koji bi potkrijepio osnovanu sumnju da je podnositelj počinio kazneno djelo za koje se tereti.“.
6.1. Prije svega, žalitelju se napominje da pobijanim rješenjem nije dopušteno izručenja izručenika ĐC, nego je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo izručenje. Rješenje kojim se dopušta ili ne dopušta izručenje će u skladu s odredbama članka 57. ZOMPO-a donijeti ministar nadležan za poslove pravosuđa.
6.2. Pritom, protivno navodima u žalbi izručenika, za utvrđivanje da su ispunjene pretpostavke za izručenje, nije bilo potrebe da Ukrajina dostavi uz zamolbu za izručenje i dokaze iz koji proizlazi osnovana sumnja da je izručenik počinio kazneno djelo za koje se traži njegovo izručenje radi vođenja postupka, kako je to propisano člankom 35. stavkom 1. točkom 7. ZOMPO-a. Naime, prema članku 134. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. - dalje: Ustav), međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Između Republike Hrvatske i Ukrajine nije zaključen bilateralni međunarodni ugovor o izručenju. Međutim, Republike Hrvatske je, jednako kao i Ukrajina, potpisnica Europske konvencije o izručenju („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 14/94.; dalje Konvencija o izručenju). Člankom 12. Konvencije o izručenju jasno je propisano kako zahtjev za izručenje treba izgledati i kako ga treba dostaviti (stavak 1.) te što je sve zahtjevu potrebno priložiti (stavak 2., točke a, b i c). Tako je uz zahtjev potrebno priložiti: (a) original ili ovjereni preslik optužnice i presude ili sigurnosne mjere koji su odmah izvršni, naloga za uhićenje ili drugog naloga istog učinka, izdanih u skladu sa zakonom propisanim postupkom strane koja izručenje traži; (b) opis kaznenih djela zbog kojih se izručenje traži. Vrijeme i mjesto gdje su ista počinjena, njihove zakonske opise te tekst odgovarajućih zakonskih odredbi bit će dati što je moguće preciznije te (c) kopiju odgovarajućih zakonskih uredbi, ili kada to nije moguće, odredbu odgovarajućeg zakona i što je moguće točniji opis osobe koja se traži, zajedno s podacima pomoću kojih će se ustanoviti njezin identitet i državljanstvo. Dakle, odredbama Konvencije o izručenju nije propisano da uz zahtjev za izručenje treba dostaviti dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela zbog čije se počinjenja izručenik traži, kako je to propisano člankom 35. stavkom 1. točkom 7. ZOMPO-a, na koju se odredbu poziva žalbe. Pritom u postupku odlučivanja o zamolbi za izručenje zamoljena država, odnosno Republika Hrvatske, uopće nije ovlaštena ocjenjivati dokaze na koje se zamolba poziva.
6.3. Budući da je Ukrajina, kao država moliteljica, uz zamolbu za izručenje dostavila obavijesti o počinjenju kaznenog djela od 21. ožujka 2023. u kojoj je opisano što je sve u tijeku istrage utvrđeno, kao i rješenje Žalbenog suda Odesa od 29. svibnja 2023., kojim je preinačeno rješenje suca istrage na način da je utvrđeno da je suprotno zaključcima suca istrage dokazano postojanje rizika od mogućeg bijega izručenika HC te da postoji osnovana sumnja da je počinio teško kazneno djelo iz članka 368. stavka 3. Kaznenog zakona Ukrajine, ispunjene su pretpostavke iz članka 12. stavka 2. točke a Konvencije. Osim toga, država moliteljica je priložila i potvrdu o dokazima u kaznenom predmetu, a na temelju kojih je potvrđena osnovana sumnja. U toj su potvrdi iscrpno navedeni dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja te je detaljno opisano što iz kojeg od dokaza proizlazi. To je sve opisao i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Stoga se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelja upućuje na obrazloženje prvostupanjskog suda (odlomak 4.).
7. Slijedom svega navedenog, žalbenim navodima da zbog pogrešne primjene odredbe članka 35. stavka 1. točke 7. ZOMPO-a postoji ozbiljna sumnja u pravično vođenje kaznenog postupka u državi moliteljici Ukrajini te da se iz postupanja Ukrajine opisanog u žalbi (nedostavljanja dokaza o osnovanoj sumnji uz zamolbu) nameće zaključak o političkom progonu izručenika na teritoriju Ukrajine, nisu dovedena u sumnju utvrđenja iz prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi da su ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo izručenje Ukrajini radi kaznenog progona od strane Ureda glavnog tužitelja Ukrajine u predmetu broj: 19/1/2-26660-24 od 5. prosinca 2024. zbog kaznenog djela stjecanja protupravne imovinske koristi od strane službenika u zamjenu za propuštanje postupanja u korist davatelja nepripadne imovinske koristi, pri čemu službenik zloupotrebljava svoj službeni položaj dok obnaša odgovornu dužnost iz članka 368. stavka 3. Kaznenog zakona Ukrajine. Iz istih razloga na navedena utvrđenja nije od utjecaja niti odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 10. ožujka 2020. broj U III-1308/2019. na koju se poziva žalba pa stoga nije od utjecaja na tu odluku niti okolnost da se prvostupanjski sud na navedenu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske nije očitovao.
8. Stoga je na temelju članka 494. stavka 3 točke 2. ZKP-a u vezi s člankom 81.
ZOMPO-a, odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 8. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Branko Brkić
