Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Zk-16/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici mr.sc. Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, M. Klaića 9/1, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi ispravka upisa, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-2169/2022-10 od 19. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženice, preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-2169/2022-10 od 19. ožujka 2024. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

'' Ispravlja se zk stanje u pogledu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 193 m2 na način da se briše upis prava vlasništva sa imena tuženika Republike Hrvatske za cijelo, koji upis je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru, Zk odjel Obrovac pod posl. br. Z-751/2012/1817 te se uspostavlja ranije zemljišnoknjižno stanje na način da se na predmetnoj nekretnini upisuje pravo vlasništva tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tuženik dužan trpjeti i slijedom toga dozvoliti tužiteljici da to svoje pravo vlasništva i upiše u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana, te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.''

II Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 Eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. ožujka 2024., te u iznosu od 250,00 Eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. travnja 2025., sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Točkom I presude suda prvog stupnja određen je ispravak zemljišnoknjižnog stanja u pogledu č. zem. [katastarska čestica] površine 193 m2, brisanjem prava vlasništva Republike Hrvatske koji je upis proveden rješenjem tog suda posl.br. Z-751/2012/1817 te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisom prava vlasništva na ime CU, uz dužnost tuženice to trpjeti, dok je točkom II tuženici naloženo naknaditi tužiteljice troškove postupka u iznosu od 1.080,00 Eur.

2. Tuženica žalbom pobija presudu o glavnoj stvari iz svih zakonskih razloga predviđenih odredbama čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) te u pogledu odluke o troškovima postupka ne navodeći određeno razloge pobijanja.

3. Tužiteljica osporava žalbene navode tuženice.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ispravkom upisa prava vlasništva č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije oznake 1655/398 k. o. [katastarska općina]), brisanje prava vlasništva Republike Hrvatske, koji je upis izvršen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, te uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, upisom prava vlasništva tužiteljice. Zahtjev temelji na tvrdnji da ju je stekla kupoprodajom od IU, on od EU, koja ju je naslijedila od supruga MU, a on kupio od Općine Obrovac osamdesetih godina prošlog stoljeća, plativši porez za istu, dodajući kako utužena nekretnina više od četrdeset godina predstavlja ograđenu cjelinu sa č. zem. [katastarska čestica] (ranije oznake 1655/366) na kojoj se nalazi kuća.

6. Prvostupanjski je sud otklonio prigovor tuženice da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje postupka, zaključivši da se tužiteljica nije morala obraćati tuženici zahtjevom za mirno rješenje spora jer je u parnicu upućena temeljem odredaba čl. 195 st. 5 Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 63/19,128/22, dalje: ZZK).

6.1. Tužbeni je zahtjev prihvatio obrazlažući kako je upis prava vlasništva Republike Hrvatske u postupku preoblikovanja pogrešan, prihvativši navode tužiteljice da je ograđenu cjelinu koju čine č. zem. [katastarska čestica] (ranije 1655/366) i 6577 (ranije 1655/398) k. o. [katastarska općina] stekla kupnjom od IU, on od EU, ona nasljeđivanjem supruga MU, koji je č. zem. [katastarska čestica] kupio od DU, 1981., a č. zem. [katastarska čestica], od Općine Obrovac, par godina kasnije. Prema prvostupanjskom sudu, ne bi se radilo o kupoprodaji od općine, već o dodjeli građevinskog zemljišta, sukladno čl. 115 Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (Narodne novine, broj 14/73), pa prvostupanjski sud zaključuje da je MU stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim pravima (Narodne novine, broj: 91/96), temeljem odredaba čl. 360 postao vlasnikom današnje č. zem. [katastarska čestica] (ranije č. zem. [katastarska čestica]). Prvostupanjski sud obrazlaže i da prema izjavi EU današnje stanje na česticama egzistira od 1986. u prilog čemu ide i rješenje o razrezu poreza na kuću za odmor za 1986., dakle, kuća je bila gotova do 1986., pa je vlasništvo stekao i građenjem, budući utužena čestica predstavlja dvorište kuće nužno za redovnu uporabu zgrade što da se vidi iz katastarskog plana.

6.2. Nadalje utvrđuje kako je upis prava vlasništva tuženice pogrešan još iz razloga što se radi o nekretnini koja je bila upisana općenarodnom imovinom, a kako se radi o građevinskom zemljištu, a ne poljoprivrednom ili šumskom to nije temeljem zakona, pretvorbom društvenog vlasništva postala vlasništvo tuženice, već bi se radilo o vlasništvu jedinice lokalne samouprave, Grada Obrovca.

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je prema pisanoj izjavi EU njen pokojni suprug MU č. zem. [katastarska čestica] (sada č. zem. [katastarska čestica]) kupio 1981. od DU, a utuženu č. zem. [katastarska čestica] (č. zem. [katastarska čestica]) par godina kasnije od Općine Obrovac; da su kad im je općina poslala rješenje platili porez i tad napravili betonsku ogradu, tako da su, od 1986. ove parcele skupa njihov posjed, za koji su redovito plaćali porez; koristili ga kao cjelinu i kao takav prodali IU;

- da je iz rješenja o razrezu poreza iz 1986. vidljivo kako se radi o porezu na kuću za odmor, te se u istom ne navode katastarska oznaka ni površina čestice, već samo površina objekta;

- da je EU, 2007., prodala IU kuću i dvije katastarske čestice na kojima je kuća izgrađena, oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je IU, 2009., CU prodao ''dio kuće u suterenu s posebnim ulazom i dvorištem, ukupna površina iznosi 35 m2 u kući i dvorište koje pripada dijelu, od kuće prema moru 5m, lijevo od ulaza kuće 1 m, i 3 m od ulaza ……(nerazumljivo) do kuće i prostor do garaže'' sve to na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je ostavinom IU utvrđena k. č. br. [katastarska čestica] kuća 75 m2 i dvorište 217 m2, za ½ dijela, a nasljednicom proglašena tužiteljica;

- da je iz zapisnika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige utvrđeno kako je č. zem. [katastarska čestica] dvorište 193 m2, evidentirana suposjedom [adresa], CU i IU, te da je upisana vlasništvom Republike Hrvatske a nastala je od č. zem. [katastarska čestica] pašnjak 215 m2, vlasništvo Republike Hrvatske.

8. Tuženica presudu pobija ističući u bitnom kako nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 186 a st. 1 ZPP za podnošenje tužbe radi čega je tužbu trebalo odbaciti; da tužiteljica nije dokazala kako je upis prava vlasništva tuženice nepravilan odnosno pogrešan; da nije dokazala pravni slijed stjecanja utužene nekretnine, pa nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini, kako je tužiteljica trebala dokazati da je osobno i putem prednika stekla nekretninu izvanrednom dosjelošću sukladno pravnim pravilima OGZ, te kako iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka samih za sebe i u ukupnosti s ostalim iskazima ne proizlazi da je pravo vlasništva stečeno dosjelošću, osobito u pogledu vremenskog trajanja poštenog posjeda prednika tužiteljice.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kako nisu bile ispunjene procesne pretpostavke iz čl. 186 a ZPP za podnošenje tužbe. Ovo prvenstveno zato što je tužiteljica u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, nakon što joj je odbijen prigovor, upućena u parnični postupak radi podnošenja tužbe za ispravak, pa je očito da, među strankama, nema mogućnosti dogovornog rješenja spora. Stoga inzistiranje na podnošenju zahtjeva za mirno rješenje postupka predstavlja pretjerani formalizam i nepotrebno odugovlačenje postupka. Dodatno se ukazuje tuženici kako je zahtijevanje od stranke da podnese točno određene isprave, time da će se, ako ih ne podnese smatrati da zahtjev nije bio ni podnesen, protivno odredbama čl. 38 st. 3, 4 i 5 Zakona o državnom odvjetništvu (dalje: ZDO), a nedostavljanje isprave može samo utjecati na odluku o osnovanosti zahtjeva, a ne imati značenje povlačenja zahtjeva. Tumačenje odredaba čl. 38 ZDO, kako to tumači tuženica, omogućavalo bi zakonskom zastupniku tuženice samovoljno uskraćivati strankama mogućnost da ispune procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe protiv tuženice.

10. Međutim, osnovano tuženica ističe kako tužiteljica nije dokazala pravni slijed stjecanja.

10.1. Naime, predmetom ugovora o kupoprodaji sklopljenog 2009. između tužiteljice i IU, bio je stan u suterenu zgrade izgrađene sa dijelom dvorišta koji je detaljno, u metrima, opisan u ugovoru, sve na č. zem. [katastarska čestica] (sada č. zem. [katastarska čestica]), dok se č. zem. [katastarska čestica] (sada č. zem. [katastarska čestica]) u ugovoru ne spominje, za razliku od ugovora o kupoprodaji sklopljenog 2007. između IU kao kupca i EU kao prodavateljice, u kojem su navedene č. zem. [katastarska čestica] (sada č. zem. [katastarska čestica]) i č. zem. [katastarska čestica] (sada č. zem. [katastarska čestica]). Stoga je očito da IU nije raspolagao č. zem. [katastarska čestica] (sada č. zem. [katastarska čestica]) u korist tužiteljice, odnosno da ista nije bila predmetom kupoprodaje, već ju je zadržao za sebe kao što je zadržao i ostatak zgrade i zemljišta oznake č. zem. [katastarska čestica], te je tužiteljici prodao samo stan u zgradi. Stoga tužiteljica doista nije dokazala da je kupoprodajom stekla č. zem. [katastarska čestica], odnosno nije dokazala da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva iste sukladno odredbama čl. 115 st. 1 ZV.

11. Nadalje, nisu ispunjene ni pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem zakona, dosjelošću, ali ni građenjem kako pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

12. Naime, građenjem se, sukladno odredbama čl. 24 i 25 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91, 91/96, dalje: ZOVO, mjerodavnim obzirom na vrijeme građenja), pod zakonom predviđenim uvjetima stječe pravo vlasništva na zemljištu na kojem je zgrada izgrađena (u konkretnom slučaju izgrađena je na č. zem. [katastarska čestica] koju je MU kupio od Miloša Vrcelja 1981.), dok se građenjem ne može steći pravo vlasništva susjedne čestice (ovdje č. zem. [katastarska čestica]), a zaključak prvostupanjskog suda da bi se radilo o zemljištu nužnom za redovnu uporabu zgrade ne može se prihvatiti kao valjan bez odgovarajućeg mišljenja ovlaštene osobe građevinske struke.

13. U odnosu na eventualno stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koji se navodi mogu iščitati iz tužbe, iako se tužbeni zahtjev prvenstveno temelji na pravnom poslu, za reći je, kako su, prema izjavi EU ona i suprug, č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] ogradili 1986. od kad čine jedinstvenu cjelinu u njihovu posjedu, time da treba istaknuti kako dio izjave C da je njen suprug kupio današnju č. zem. [katastarska čestica] od općine, ovaj sud ne prihvaća jer to nije bilo moguće prema tada važećim propisima.

13.1. Odredbama čl. 159 st. 4 ZV, propisano je da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i uprave te s njima izjednačenih osoba, jedinica lokalne samouprave, čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe ju dosjelošću u vlasništvo, protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja a ako je njegov posjed samo pošten protekom 40 godina. Odredbom čl. 160 ZV propisano je da se u vrijeme za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Budući tužiteljica nije dokazala zakonitost posjeda, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću trebala je dokazati da je taj posjed trajao barem 40 godina prije podnošenja tužbe, a ne kako to tuženica pogrešno smatra 40 godina prije 6. travnja 1941.

13.2. No kako od 1986. do podnošenja tužbe (2022.) nije proteklo potrebnih 40 već 36 godina, to tužiteljica č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije mogla steći dosjelošću sukladno odredbama čl. 159 st. 4 ZV.

14. Budući tužiteljica nije dokazala da je utuženu nekretninu stekla pravnim poslom od IU, ali ni ispunjenje zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, to neosnovano zahtjeva ispravak upisa prava vlasništva č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u svoju korist, a osobito ''uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja'', jer tužiteljica nikad nije bila upisana vlasnicom, već je u ranijoj zemljišnoj knjizi vlasnicom č. zem. [katastarska čestica] bila upisana tuženica, koji je upis prenesen i u novu zemljišnu knjigu u pogledu č. zem. [katastarska čestica], te kao takav pravilan.

15. Slijedom svega navedenog, kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te na isto pogrešno primijenio materijalno pravo, žalba tuženice prihvaćena je, te je temeljem odredaba čl. 373. a st. 1 t. 2 ZPP, prvostupanjska presuda preinačena kao pod točkom I izreke.

16. Odluka pod točkom II temelji se na odredbama čl. 166 st. 2 u vezi odredaba čl. 154 st. 1 ZPP.

16.1. Tuženici su kao potrebni troškovi priznati: traženih 100 bodova na ime sastava odgovora na tužbu (T.br. 8. st 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, dalje: Tarifa), što uvećano za vrijednost boda iznosi 200,00 Eur i to sa zateznim kamatama koje teku od 19. ožujka 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude, te traženih 125 bodova za sastav žalbe (T.br. 10 st. 1 Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda iznos 250,00 Eur i to sa zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2025., kao dana donošenja ove presude, umjesto kako to neosnovano tuženica traži od donošenja prvostupanjske presude, sve po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), koji je trošak naloženo tužiteljici naknaditi joj.

U Šibeniku, 8. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić