REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-1557/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupanoga po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: P-2001/2019-39 od 22. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: P-2001/2019-39 od 22. srpnja 2024. pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
„I. Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu br. 9011812014 od dana 22.08.2006.godine koji je solemniziran kod javnog bilježnika Krešimir Kuzle, broj: OU-411/06, a koji je zaključen između tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732, ništetne ugovorne odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržane u točci 4.1. istog ugovora, u dijelu koji glasi: „...koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...“, kao i prva rečenica točke 4.2. istog ugovora, a koja glasi: „...Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvogsrpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.“
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732, da tužitelju ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati novčani iznos od 4.118,11 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:
- na iznos od 25,25 EUR, od 31. kolovoza 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 40,31 EUR od 30 . rujna 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 40,26 EUR od 31 . listopada 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 40,22 EUR od 31. studenog 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 40,16 EUR od 31. prosinca 2007. godine, pa do isplate;
- na iznos od 40,11 EUR od 31. siječnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 71,45 EUR, od 29. veljače 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 71,36 EUR, od 31. ožujka 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 71,28 EUR, od 30. travnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 71,19 EUR, od 31. svibnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 71,10 EUR, od 30. lipnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 71,01 EUR od 31. srpnja 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,92 EUR, od 31. kolovoza 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,83 EUR, od 30. rujna 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,73 EUR, od 31. listopada 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,64 EUR, od 30. studenog 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,55 EUR, od 31. prosinca 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,45 EUR, od 31. siječnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,35 EUR, od 28. veljače 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,25 EUR, od 31. ožujka 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,15 EUR, od 30. travnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,05 EUR, od 31. svibnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 69,94 EUR, od 30. lipnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 69,84 EUR, od 31. srpnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 69,73 EUR, od 31. kolovoza 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 69,63 EUR, od 30. rujna 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 69,52 EUR, od 31. listopada 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 69,41 EUR, od 30. studenog 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 69,29 EUR, od 31. prosinca 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 69,18 EUR, od 31. siječnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 69,07 EUR, od 28. veljače 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,95 EUR, od 31. ožujka 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,84 EUR, od 30. travnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,72 EUR, od 31. svibnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,60 EUR, od 30. lipnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,48 EUR, od 31. srpnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,36 EUR, od 31. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,23 EUR, od 30. rujna 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,11 EUR, od 31. listopada 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 54,60 EUR, od 30. studenog 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 54,49 EUR, od 31. prosinca 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 54,38 EUR, od 31. siječnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 54,27 EUR, od 28. veljače 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 54,14 EUR, od 31. ožujka 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 54,04 EUR, od 30. travnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 44,56 EUR, od 31. svibnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 44,45 EUR, od 30. lipnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 44,35 EUR, od 31. srpnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 34,98 EUR, od 31. kolovoza 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 34,89 EUR, od 30. rujna 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 34,81 EUR, od 31. listopada 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 34,72 EUR, od 30. studenog 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 35,30 EUR, od 31. prosinca 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 34,86 EUR, od 30. siječnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 32,75 EUR, od 29. veljače 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 35,11 EUR, od 31. ožujka 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 34,10 EUR, od 30. travnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 35,29 EUR, od 31. svibnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 34,32 EUR, od 30. lipnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 35,57 EUR, od 31. srpnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 35,70 EUR, od 31. kolovoza 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 34,67 EUR, od 30. rujna 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 35,94 EUR, od 31. listopada 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 34,90 EUR, od 30. studenog 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 36,01 EUR, od 31. prosinca 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 35,91 EUR, od 31. siječnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 32,96 EUR, od 28. veljače 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 36,58 EUR, od 31. ožujka 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 35,48 EUR, od 30. travnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 36,82 EUR, od 31. svibnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 35,69 EUR, od 30. lipnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 37,05 EUR, od 31. srpnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 37,14 EUR, od 31. kolovoza 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 36,05 EUR, od 30. rujna 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 37,36 EUR, od 31. listopada 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 36,28 EUR, od 30. studenog 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 37,61 EUR, od 31. prosinca 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,68 EUR, od 31. siječnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,89 EUR, od 28. veljače 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,86 EUR, od 31. ožujka 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,84 EUR, od 30. travnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,81 EUR, od 31. svibnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,79 EUR, od 30. lipnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,76 EUR, od 31. srpnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,74 EUR, od 31. kolovoza 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,71 EUR, od 30. rujna 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,68 EUR, od 31. listopada 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,66 EUR, od 30. studenog 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,63 EUR, od 31. prosinca 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,60 EUR, od 31. siječnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,57 EUR, od 28. veljače 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,54 EUR, od 31. ožujka 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,52 EUR, od 30. travnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,49 EUR, od 31. svibnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,46 EUR, od 30. lipnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,43 EUR, od 31. srpnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,41 EUR, od 31. kolovoza 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 4,38 EUR, od 30. rujna 2015. godine, pa do isplate;
a koje se određuju od 31. kolovoza 2007. godine za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu br. 9011812014 od dana 22.08.2006.godine koji je solemniziran kod javnog bilježnika Krešimir Kuzle, broj: OU-411/06, a koji je zaključen između tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732, ništetne odredbe u kojima je otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak, sadržane u točkama 5 st.2, čl. 6st.2 i čl. 7.2. istog ugovora, u dijelu u kojem glase:
„Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“; „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“; „7.2. … plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste
Banke važeće na dan plaćanja…”
IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732, da tužitelju ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate temeljem odredbe o valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od 14.109,60 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:
- na iznos od 70,73 EUR, od 31. listopada 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 19,98 EUR, od 30. studenog 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,50 EUR, od 31. prosinca 2008. godine, pa do isplate;
- na iznos od 25,18 EUR, od 31. siječnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 26,79 EUR, od 28. veljače 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,72 EUR, od 31. ožujka 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 22,53 EUR, od 30. travnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 15,92 EUR, od 31. svibnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 10,28 EUR, od 30. lipnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 11,55 EUR, od 31. srpnja 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 14,79 EUR, od 31. kolovoza 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 14,43 EUR, od 30. rujna 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 11,33 EUR, od 31. listopada 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 17,13 EUR, od 30. studenog 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 21,36 EUR, od 31. prosinca 2009. godine, pa do isplate;
- na iznos od 28,17 EUR, od 31. siječnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 26,39 EUR, od 28. veljače 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 35,18 EUR, od 31. ožujka 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 33,26 EUR, od 30. travnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 37,27 EUR, od 31. svibnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 63,87 EUR, od 30. lipnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 58,19 EUR, od 31. srpnja 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 73,52 EUR, od 31. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,59 EUR, od 30. rujna 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 58,15 EUR, od 31. listopada 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 76,51 EUR, od 30. studenog 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 101,06 EUR, od 31. prosinca 2010. godine, pa do isplate;
- na iznos od 84,14 EUR, od 31. siječnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 90,28 EUR, od 28. veljače 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 82,03 EUR, od 31. ožujka 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 83,27 EUR, od 30. travnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 114,17 EUR, od 31. svibnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 116,34 EUR, od 30. lipnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 144,19 EUR, od 31. srpnja 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 128,55 EUR, od 31. kolovoza 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 113,91 EUR, od 30. rujna 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 112,08 EUR, od 31. listopada 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 110,78 EUR, od 30. studenog 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 64,13 EUR, od 31. prosinca 2011. godine, pa do isplate;
- na iznos od 77,77 EUR, od 30. siječnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 72,50 EUR, od 29. veljače 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,53 EUR, od 31. ožujka 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 64,42 EUR, od 30. travnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 79,73 EUR, od 31. svibnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,97 EUR, od 30. lipnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 71,46 EUR, od 31. srpnja 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 65,37 EUR, od 31. kolovoza 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,49 EUR, od 30. rujna 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,75 EUR, od 31. listopada 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 71,94 EUR, od 30. studenog 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 127,60 EUR, od 31. prosinca 2012. godine, pa do isplate;
- na iznos od 116,22 EUR, od 31. siječnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,84 EUR, od 28. veljače 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 65,37 EUR, od 31. ožujka 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 74,81 EUR, od 30. travnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 57,60 EUR, od 31. svibnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 71,14 EUR, od 30. lipnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 65,50 EUR, od 31. srpnja 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 86,91 EUR, od 31. kolovoza 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,29 EUR, od 30. rujna 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 68,82 EUR, od 31. listopada 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 69,67 EUR, od 30. studenog 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 70,63 EUR, od 31. prosinca 2013. godine, pa do isplate;
- na iznos od 9.152,45 EUR, od 28. siječnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 71,52 EUR, od 30. siječnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 45,16 EUR, od 28. veljače 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 44,85 EUR, od 31. ožujka 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 43,62 EUR, od 30. travnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 43,13 EUR, od 31. svibnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 43,26 EUR, od 30. lipnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 44,84 EUR, od 31. srpnja 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 45,99 EUR, od 31. kolovoza 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 45,73 EUR, od 30. rujna 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 46,82 EUR, od 31. listopada 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 47,59 EUR, od 30. studenog 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 47,19 EUR, od 31. prosinca 2014. godine, pa do isplate;
- na iznos od 47,73 EUR, od 31. siječnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 47,73 EUR, od 28. veljače 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 47,73 EUR, od 31. ožujka 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 47,73 EUR, od 30. travnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 47,73 EUR, od 31. svibnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 47,73 EUR, od 30. lipnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 47,73 EUR, od 31. srpnja 2015. godine, pa do isplate;
- na iznos od 47,73 EUR, od 31. kolovoza 2014. godine, pa do isplate
- na iznos od 47,73 EUR, od 30. rujna 2015. godine, pa do isplate;
a koje se određuju od 31. listopada 2008. godine za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732, da tužitelju ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime pogrešno umanjene glavnice dugovanja prilikom provedbe konverzije isplati novčani iznos od 3.186,54 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. rujna 2015. godine, po do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. , sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732 , da tužitelju ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 6.803,09 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška do iznosa od 8.007,50 EUR (za iznos od 1.204,41 EUR) kao neosnovanim.“
2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primijene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je donošenjem pobijane presude povrijeđen zakon, obzirom da je presuda nerazumljiva te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno presuda proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno razlozi presude su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP); da je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude zanemario činjenicu da je kredit konvertiran pa bi plaćanjem dosuđenog iznosa tužitelj bio dva puta obeštećen – prvi puta kada je konvertirao ugovor jer mu je tada sve što je platio po inicijalno zaključenom ugovoru s valutnom klauzulom u švicarskim francima priznato prigodom konvertiranja duga, dok bi po drugi puta bio obeštećen kad bi mu tuženik morao platiti temeljem ovakve presude; da je preplata priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice pa je stoga neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stope iz kredita u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke; da pobijanom presudom tužitelj ostvaruje pravo protivno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/2015, dalje: ZID ZPK/15), napose odredaba članaka 19.a, 19.b i 19.c;da Europski sud u odluci C- 567/20 jasno ukazuje da bi stav nacionalnog suda koji bi podilazio tvrdnji o pravu potrošača na bilo kakvo dodatno obeštećenje povrh onog koji je proveden kroz mehanizam konverzije proizveo učinke suprotne zahtjevima Direktive 93/13; da odredbe predmetnog Ugovora o kreditu vezano za promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu jesu unijete na inicijativu tuženika, međutim, to ih, same po sebi, ne čini nepoštenima i protivnima načelu savjesnosti i poštenja; da je volja ugovornih strana u svakomu slučaju bila da kamatna stopa bude promjenjiva pa se, posljedično tomu, tužitelj neosnovano protivi modusu te promjenjivosti pa bi se ništetnost eventualno mogla odnositi samo na modus promjenjivosti, ali ne i na promjenjivost kamatne stope kao takve; da ako je temeljem članka 22. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati; da ugovorna odredba u ugovorima o kreditu i pripadajućim općim uvjetima poslovanja, a koja se tiče promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije niti u jednom trenutku uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana; da su u konkretnomu slučaju stranke ugovorile kamatu uz primjenu promjenjive kamatne stope koja će se obračunavati u skladu s odlukama banke pa se nalaz vještaka i pobijana presuda temelji na pogrešnoj premisi da bi kamata trebala ostati na razini početno ugovorene, fiksne; da je zastara za svaki pojedinačni novčani iznos isplaćen na ime anuiteta počela teći u trenutku kada je tuženik primio isplatu svakog pojedinog anuiteta po Ugovoru o kreditu u kojem je bila obračunata i ugovorena kamata, a ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na koju se poziva tužitelj djeluje ex tunc – od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu; a da zbog, svega navedenog, tuženik pobija i odluku o troškovima postupka, obzirom da je tužbeni zahtjev u cijelosti trebao biti odbijen i s tim u vezi trebalo biti naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka.
2.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanomu dijelu preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova prvostupanjskog postupka uvećanih za troškove žalbenog postupka odnosno, podredno, da se presuda suda prvog stupnja u pobijanomu dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima dijelova ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovora o kreditu broj: 9011812014 od 22. kolovoza 2006., sklopljenog između njega, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita i, posljedično tomu, isplatu onoga što je uz primjenu ništetnih ugovornih odredbi tuženik od njega neosnovano naplatio, sve sa pripadajućom zateznom kamatom i sve po pravilima o stjecanju bez osnove, utemeljen na odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03 - dalje: ZZP/03) i pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kao i zahtjev za isplatu „na ime pogrešno umanjene glavnice dugovanja prilikom provedbe konverzije“.
7. U ovomu postupku nije sporno da je između tužitelja i tuženika 22. kolovoza 2006. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj: 9011812014, temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor, stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 84.882,60 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, uz redovnu kamatu od 4,35 % godišnje koja je kamatna stopa promjenjiva prema Odluci banke o kreditiranju građana i ugovorenu otplatu kredita u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za švicarski franak važećim na dan plaćanja. Nesporno je i da je 7. prosinca 2015. između tužitelja i tuženika sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu, odnosno Ugovor o konverziji sukladno odredbama ZID ZPK.
8. Sporno je, prije svega, je li sklapanjem tog Dodatka od 7. prosinca 2015. (Ugovora o konverziji) postignut učinak zaštite tužitelja, kao potrošača i time otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Prijeporno je i da li je po tužitelju zatražena deklaratorna pravna zaštita izašla izvan okvira odluka iz kolektivnog spora te ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati isplatu utuženog novčanog iznosa za koji tvrdi da je tuženik od njega naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi, a što tuženik odlučno osporava. Sporno je i je li nastupila zastara predmetne tužiteljeve tražbine.
9. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tomu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je, nakon ocjene provedenih dokaza (članak 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnomu, da osnovanost takvog zahtjeva tužitelja proizlazi iz navedenih pravnih shvaćanja izraženih u spomenutim pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, na koja se pravna shvaćanja tužitelj i poziva, kao i provedenih dokaza (sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja kao parnične stranke), pa posljedično tomu zaključuje da su u konkretnomu slučaju ispunjeni svi uvjeti za takvo utvrđenje budući se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo niti su one bile razumljive prosječnom potrošaču, zbog čega je došlo do znatnog porasta anuiteta i glavnice kredita, a na što potrošači, korisnici kredita, prigodom sklapanja ugovora nisu bili upozoreni pa je posljedično tomu prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Posljedično tomu, a cijeneći i sadržaj odredbe članka 502.c ZPP iz kojih proizlazi da je sud vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud zaključuje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne i da posljedično tomu, tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove na temelju odredbe članaka 1111. i 1115. Pri tomu je prvostupanjski sud kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare, zaključujući da u konkretnomu slučaju tražbina tužitelja temeljem odredbe članka 225. ZOO zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, ali je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno počela teći od dana pravomoćnosti presude te presude (13. lipnja 2014. u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope i 14. lipnja 2018. u pogledu ugovorene valutne klauzule) pa računajući od tada pa do podnošenja tužbe u ovomu postupku (10. lipnja 2019.) nije protekao navedeni zastarni rok od pet godina. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje i da je u postupku provedenim vještačenjem po vještaku financijske struke utvrđeno da je uz primjenu navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tuženik od tužitelja više naplatio određeni novčani iznos, koji u ovomu postupku on zahtjeva da mu tuženik isplati po pravilima o stjecanju bez osnove. Osim toga, sud prvog stupnja dopustio je preinaku tužbe od 29. svibnja 2024., zaključujući da je ona svrhovita za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka sukladno članku 190. stavku 2. ZPP, a i prema pravnom shvaćanju zauzetom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova sa sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 29. ožujka 2018., a prema kojemu je dopuštena preinaka tužbe u parnicama vezanim za valutu švicarski franak, nakon provedenog financijskog vještačenja. Nadalje, sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan i prigovor tuženika da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem parnice, „jer i Odlukom Vrhovnog suda Rev-2868/2018, propisano je, da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu nije u cijelosti podmiren dug“.
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje tuženik.
11. Naime, prema odredbi članka 338. stavka 4. ZPP propisano je da pismeno izrađena presuda, između ostalog, mora sadržavati i obrazloženje, u kojem će sud izložiti zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, dokaze, a i propise na kojima je sud utemeljio svoju presudu.
12. Pri tomu, pravo je prvostupanjskog suda da prema svomu vlastitom, slobodnom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP), ali je isto tako obveza suda da o tim odlučnim činjenicama da valjane, logične i napose uvjerljive razloge.
13. Međutim, ovoj pobijanoj odluci takvi razlozi, kraj iznesenih žalbenih razloga žalitelja, nedostaju pa se navedena presuda ni ne može ispitati, radi čega je i ostvarena navedena bitna povreda odredbi parničnog postupka, već radi koje je valjalo, prihvatiti žalbu žalitelja i pobijanu presudu ukinuti te temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP riješiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.
14. Naime, tijekom postupka tuženik je, osporavajući osnovanost zahtjeva tužitelja, još u odgovoru na tužbu istaknuo da je sklapanjem Dodatka od 7. prosinca 2015. (Ugovora o konverziji) postignut učinak zaštite tužitelja, kao potrošača i time otklonjena (eventualna) neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Međutim, ovaj prigovor tuženika prvostupanjski sud nije raspravio, a niti je o tomu dao ikakve valjane, određene razloge (već je samo, pod točkom 8. obrazloženja pobijane presude, s tim u svezi, odbio kao neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem parnice) pa se pobijana presuda već iz ovog razloga ne može pravilno ispitati, zbog čega je i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje tuženik.
14.1. Povratno, u odnosu na Dodatak koji je sklopljen 7. prosinca 2015. valja istaknuti da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prigodom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom (a o čemu pobijana presuda ne sadrži valjane razloge pa se u tomu dijelu ni ne može ispitati).
15. Osim toga, prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u dijelu u kojem je odlučio o pravu tužitelja na isplatu iznosa od 3.186,54 eura, s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom, koji se odnosi na isplatu „na ime pogrešno umanjene glavnice dugovanja prilikom provedbe konverzije“ jer u tom dijelu pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena pravilnost i zakonitost budući ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Naime, visina glavnice utvrđena je sklapanjem navedenog dodatka i o njoj su se ugovorne strane međusobno suglasile, a sve nakon što je tužitelj o tomu, na temelju odredbe članka 19.d ZID ZPK/15, bio informiran i ona nije bila predmetom ispitivanja u tzv.„ kolektivnom sporu potrošača“ pa nije jasan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo i na ovu zahtijevanu isplatu budući, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tuženik pravo na utvrđeni iznos glavnice na dan sklapanja navedenog Dodatka, nije stekao bez osnove već upravo temeljem navedenog pravnog posla – sklapanjem navedenog Dodatka, kojima su ugovorne strane riješile, kako je to i prethodno navedeno, svoje buduće odnose proizašle iz prethodno ugovorenog osnovnog Ugovora o kreditu. Posljedično tomu, obrazloženje pobijane presude nejasno je i u dijelu koji se odnosi na pitanje zastare, koja sasvim sigurno u odnosu na ovaj dio zahtjeva tužitelja nije prekinuta pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012, 4. travnja 2012. (članak 241. ZOO) jer ona nije ni bila predmetom ispitivanja u navedenomu postupku.
16. U nastavku postupka prvostupanjski sud otklonit će ove ukazane mu bitne povrede odredaba parničnog postupka te će nakon toga pažljivom ocjenom svih provedenih dokaza (članak 8. ZPP), kao i ostalih žalbenih razloga žalitelja te cijeneći pri tomu i navedena shvaćanja ovog drugostupanjskog suda donijeti novu, u skladu sa odredbom članka 338. stavka 4. ZPP, pravilno obrazloženu presudu, koja neće sadržavati sadržajno različite odluke pod točkom IV. izreke (jer je o troškovima postupka trebalo odlučit pod točkom VI. izreke…) te uzimljući u obzir i da je pod točkom II. i pod točkom IV. izreke nakon dosude iznosa s kamatom od 31. srpnja 2015. nastavno (po drugi put) dosuđen iznos s kamatom od 31. kolovoza 2014.
17. Obzirom da su pobijana presuda ukinuta valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 3. u vezi odredbe članka 166. stavka 2. ZPP), o kojima će se, kao i o troškovima povodom pravnog lijeka, odlučit u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).
U Puli – Pola 8. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
