REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1369/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Kristini Pavičić-Sirotić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kuželički & Mučnjak d.o.o., Zagreb, protiv tuženog PC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marte Šimrak Lukavski i Sanje Turković, odvjetnice u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Psp-1/2023-11 od 31. srpnja 2024., dana 8. travnja 2025,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Psp-1/2023-11 od 31. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Odbija se tužba tužitelja OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja glasi:

„I./ Tuženik PC, [adresa], iz [adresa] smetao je tužitelja OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa] u posjedu čestice k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA BROJ 33 I DVORIŠTE površine 227 čhv, upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je tijekom studenog i prosinca 2022.g., a za što je tužitelj saznao 8.12.2022.g., sjeverni dio čestice koristio za prolaz i na tom dijelu čestice utabao put, pokosio travu, te vožnjom traktora ostavio duboke tragove kotača u zemljištu.

II./ Nalaže se tuženiku PC, [adresa], iz [adresa] uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da sanira dijelove razrovanog tla, nastalo uslijed provoza traktora i to sjevernog dijela čestice k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA BROJ 33 I DVORIŠTE površine 227 čhv, upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suzdržati se od košnje i sl. predmetnog dijela zemljišta, odnosno korištenja, prolaza i provoza navedenim dijelom čestice u vlasništvu tužitelja, te mu se ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne, u roku od osam dana.“, kao neosnovana.

II. Nalaže se tužitelju OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku PC, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 625,00Eur (slovima: šeststotinadvadesetipeteura), u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelja zbog svih zakonom propisanih razloga. Ukazuje na sadržaj svoga iskaza iz koga proizilazi da ga je tuženik dva mjeseca nakon kupnje nekretnine pitao može li prolaziti kroz njegovu nekretninu, što je on odbio, koju činjenicu da je konačno potvrdio svojim iskazom i sam tuženik, pa da je stoga evidentno da tuženik nije bio posjednik prava na njegovoj nekretnini, a ako je smatrao da i ima pravo služnosti na koje se poziva, da je mogao ustati tužbom radi smetanje posjeda, a što nije učinio, te na taj način izgubio bilo kakvo pravo na zaštitu svog posjeda. Također, da je nejasno iz kojih je razloga sud uopće razmatrao bilo kakvo umirivanje posjeda na strani tuženika, kada sud jasno navodi da je posjed tuženika stečen silom („jer su tuženik i njegova majka KC nastavili izvršavati pravo služnosti prolaska i provoza kroz sjeverni dio predmetne nekretnine, odnosno, nisu se pokorili zabrani tužitelja.“). Stoga zaključuje, da se njegov posjed umirio istekom roka od 30 dana unutar kojeg je tuženik mogao zatražiti posjedovnu zaštitu, a što isti nije učinio. Sud je počinio bitnu povredu postupka obzirom se poziva na iskaze svjedoka saslušane u drugom predmetu i to poslovni broj P-237/2021, saslušanje kojih svjedoka nije predloženo niti određeno od strane suda, a niti je tužitelju pružena mogućnost da se očituje o njihovom saslušanju. Ukazuje da je nejasno iz kojih je razloga sud odbio provesti očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka geodeta, kada je taj dokaz bio potreban kako bi se točno utvrdio položaj spornog puta, te kako bi on mogao urediti svoj tužbeni zahtjev. Također, da nije jasno iz kojeg razloga je sud odbio provesti dokaz saslušanjem GC, osobe koja je prodala nekretninu tužitelju, a koja ima saznanja da li je navedeni put uopće postojao na nekretnini tužitelja. U tom pravcu ukazuje na sadržaj Ugovora o kupoprodaji nekretnine u kom je jasno navedeno da nekretnina nije opterećena nikakvim pravom služnosti.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. U svom odgovoru na žalbu tužitelja tuženik se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zašite na sjevernom dijelu njegove k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je tuženik u prosincu 2022. smetao na način da ga je koristio za prolaz, utabao je put, pokosio je travu, te vožnjom traktora ostavio duboke tragove kotača u zemljištu. Tužitelj zahtjeva uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da tuženik sanira dijelove razrovanog tla kao posljedicu provoza traktorom, te da se suzdrži od košenja, prolaza i provoza tim dijelom njegove nekretnine, te da mu se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

5.1. Pritom, među parničnim strankama tijekom provedenog postupka nije bilo sporno da je tuženik u prosincu 2022., a što je tužitelj saznao dana 8. prosinca 2022. (kada je policija po pozivu tužitelja izišla na lice mjesta a koja činjenica proizlazi iz Potvrde koja prileži stranici 3 spisa) sjeverni dio k. č. br. [katastarska čestica] tužitelja koristio na način kako je to opisanom u tužbu (pokosio je travu i prolazio traktorom koji su na tom dijelu ostavili duboke tragove), već je bilo sporno, da li je tuženik postupanjem na opisani način izvršavao sadržaj prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika do nekretnine koju drži u posjedu da koja se vodi na imenu njegove majke i to k. č. br. [katastarska čestica], sadržaj koga prava su on i njegova obitelj po predincima uz suglasnost s prednicima nekretnine sada tužitelja, izvršavali dugi niz godina (preko 100 godina).

5.2. Polazeći od tih nespornih činjenica i onih spornih - koje je sud prvoga stupnja utvrdio iskazima parničnih stranaka koji su dani za potrebe ovoga postupka te postupka koji je vođen u predmetu poslovni broj P-237/2021, iskazima svjedoka saslušanih u tom predmetu (ŽC, FC i LC), sadržaja zapisnika o očevidu koji je za potrebe postupka poslovni broj P-237/2021 održan 5. svibnja 2023. na licu mjesta te sadržaja nalaza i mišljenja vještaka geodeta UC sačinjenog za potrebe predmeta P-237/2021, sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja odbio je u cijelosti kao neosnovan, obzirom je zaključio da je tuženik kako osobno tako i putem svojih prednika u posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko spornog dijela predmetne nekretnine zbog čega tužitelju ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu. Naime, sud je utvrdio da je tuženik i nakon što mu je tužitelj stavio do znanja da mu brani prolaz preko njegove nekretnine i nadalje nastavio izvršavati posjed prava stvarne služnosti – tuženik je koristio nekretninu tužitelja u spornom dijelu za dolazak do nekretnine njegove majke, pa kako je tuženik kontinuirano vršio posjed prava stvarne služnosti – prolaza i provoza nekretninom tužitelja pa i nakon što mu je tužitelj to zabranio, to se posjed tužitelja nije umirio. Svoju odluku sud prvoga stupnja utemeljio je na odredbi članka 21. stavak 3., članka 22. stavak 1. i članka 10. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP) te članku 441. ZPP.

6. Takva odluka suda prvoga stupnja pravilna je i zakonita, činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja pravilno su utvrđene, i na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

6.1. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je sud za potrebe ovoga postupka koristio iskaze svjedoka iz drugog predmeta, što da nije predloženo niti određeno od strane suda, valja reći da taj žalbeni navod nije osnovan, jer je sud mogao za potrebe ovoga postupka koristiti iskaze svjedoka dane za potrebe drugog predmeta konkretno predmeta poslovni broj P-237/2021 - u kom se raspravlja o zahtjevu majke ovdje tuženika za utvrđenjem prava služnosti puta upravo na spornom dijelu nekretnine tužitelja. To stoga što se radi se o dokaznom prijedlogu tuženika istaknutom na pripremnom ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 20. ožujka 2024. (stranica 28 spisa), koji dokazni prijedlog je sud prihvatio, jednako kao i dokazni prijedlog tuženika da se za potrebe ovoga postupka koristi zapisnik o izvršenom očevidu u tom predmetu kao i nalaz i mišljenje vještaka geodeta iz tog predmeta, kom dokaznom prijedlogu se tužitelj nije protivio, dakle suglasio se s istim, pa je sud za potrebe ovoga postupka mogao koristiti dokaze izvedene u predmetu poslovni broj P-237/2021 (radi se o dokazima koje je sud preslikao i priložio ovome predmetu). Tužitelj je suprotno njegovim žalbenim navodima, imao mogućnost očitovati se o tim dokazima, te konačno postaviti svoj tužbeni zahtjev najkasnije na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 18. lipnja 2024., slijedom čega se ne može prihvatiti žalbeni navod tužitelja koji se sadržajno svodi na počinjenje povrede iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP (nemogućnost raspravljanja pred sudom).

6.2. Sud prvoga stupnja dao je valjalo obrazloženje razloga zbog čega nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem u svojstvu svjedoka GC, pa se stoga ne može prihvatiti žalbeni navod tužitelja da iz tih razloga činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

7. Sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je utvrdio ocjenom provedenih dokaza (članka 8. ZPP) da je tuženik dana 8. prosinca 2022. (kada je tužitelj utvrdio postojanje pokošene trave na njegovoj nekretnini i tragove traktora) bio u posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko sjevernog dijela nekretnine tužitelja, koju služnost je izvršavao i u prosincu mjesecu 2022. kada je pokosio travu na nekretnini tužitelja i traktorom po spornom dijelu prevozio drva iz šume. Tuženik je i nakon kupnje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] od strane tužitelja i nadalje nastavio izvršavati sadržaj prava stvarne služnosti koji su nesmetano izvršavali njegovi prednici (isto proizlazi iz dokazne građe) iako mu je to tužitelj zabranio (isto proizlazi i iz iskaza samoga tužitelja), a činjenica što je to činio protivno zabrani tužitelja ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka suda pravoga stupnja da se posjed tužitelja nije umirio, odnosno da je tuženik u prosincu mjesecu 2022. izvršavao sadržaj prava stvarne služnosti prolaza i provoza, jer isto nedvojbeno proizlazi iz stanja predmeta.

7.1. Pri tome nije odlučan navod tužitelja koji ističe u žalbi da ukoliko je tuženik smatrao da mu je tužitelj oduzeo posjed eventualnog prava da je mogao ustati tužbom za smetanje posjeda a što nije učinio, pa da stoga gubi bilo kakvo pravo na zaštitu svoga posjeda, već je odlučno da je tijekom postupka utvrđeno da spornog čina smetanja posjeda, tuženik nije prestao izvršavati sadržaj svog stečenog prava služnosti na nekretnini tužitelja, jer se posjed prava stvarne služnosti nastavio izvršavati i nakon kupnje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] od strane tužitelja, što je tužitelj trpio sve do dana ustajanja predmetnom tužbom.

7.2. Ostali žalbeni navodi tužitelja ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne odluke.

8. Stoga, kako je prvostupanjski sud na navedeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučit kao u izreci.

9. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 8. travnja 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić