24 P-1575/2019
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB:29399232217, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste ŠN, u pravnoj stvari tužiteljice ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iu OD Višić i partneri j.t.d. u Šibeniku, Stjepana Radića 53, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po odvjetnicima iz OD Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 1A/III, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. veljače 2025., u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i zamjenika zamjenika punomoćnika tužitelja Tonija Balića, odvj. vježb. kod Domagoja Olujića, odvjetnika u Splitu, po objavi odluke, 8. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Grad Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 963,49 EUR (slovima: devetstošezdesettri eura i četrdesetdevet centi), u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče:
- na iznos od 8,83 EUR od dana 30.11.2007. do isplate,
- na iznos od 8,71 EUR od dana 31.12.2007. do isplate,
- na iznos od 8,79 EUR od dana 31.01.2008. do isplate,
- na iznos od 8,79 EUR od dana 29.02.2008. do isplate,
- na iznos od 8,86 EUR od dana 31.03.2008. do isplate,
- na iznos od 8,56 EUR od dana 30.04.2008. do isplate,
- na iznos od 12,95 EUR od dana 31.05.2008. do isplate,
- na iznos od 12,99 EUR od dana 30.06.2008. do isplate,
- na iznos od 12,63 EUR od dana 31.07.2008. do isplate,
- na iznos od 12,51 EUR od dana 31.08.2008. do isplate,
- na iznos od 12,52 EUR od dana 30.09.2008. do isplate,
- na iznos od 13,40 EUR od dana 31.10.2008. do isplate,
- na iznos od 12,59 EUR od dana 30.11.2008. do isplate,
- na iznos od 13,29 EUR od dana 31.12.2008. do isplate,
- na iznos od 13,27 EUR od dana 31.01.2009. do isplate,
- na iznos od 13,17 EUR od dana 28.02.2009. do isplate,
- na iznos od 20,95 EUR od dana 31.03.2009. do isplate,
- na iznos od 20,75 EUR od dana 30.04.2009. do isplate,
- na iznos od 20,13 EUR od dana 31.05.2009. do isplate,
- na iznos od 19,61 EUR od dana 30.06.2009. do isplate,
- na iznos od 19,44 EUR od dana 31.07.2009. do isplate,
- na iznos od 19,33 EUR od dana 31.08.2009. do isplate,
- na iznos od 19,07 EUR od dana 30.09.2009. do isplate,
- na iznos od 18,68 EUR od dana 31.10.2009. do isplate,
- na iznos od 18,69 EUR od dana 30.11.2009. do isplate,
- na iznos od 18,62 EUR od dana 31.12.2009. do isplate,
- na iznos od 18,64 EUR od dana 31.01.2010. do isplate,
- na iznos od 18,29 EUR od dana 28.02.2010. do isplate,
- na iznos od 18,40 EUR od dana 31.03.2010. do isplate,
- na iznos od 18,03 EUR od dana 30.04.2010. do isplate,
- na iznos od 17,88 EUR od dana 31.05.2010. do isplate,
- na iznos od 18,74 EUR od dana 30.06.2010. do isplate,
- na iznos od 18,19 EUR od dana 31.07.2010. do isplate,
- na iznos od 18,57 EUR od dana 31.08.2010. do isplate,
- na iznos od 17,99 EUR od dana 30.09.2010. do isplate,
- na iznos od 17,29 EUR od dana 31.10.2010. do isplate,
- na iznos od 17,73 EUR od dana 30.11.2010. do isplate,
- na iznos od 18,35 EUR od dana 31.12.2010. do isplate,
- na iznos od 17,31 EUR od dana 31.01.2011. do isplate,
- na iznos od 17,18 EUR od dana 28.02.2011. do isplate,
- na iznos od 16,53 EUR od dana 31.03.2011. do isplate,
- na iznos od 16,21 EUR od dana 30.04.2011. do isplate,
- na iznos od 17,00 EUR od dana 31.05.2011. do isplate,
- na iznos od 16,70 EUR od dana 30.06.2011. do isplate,
- na iznos od 15,63 EUR od dana 31.07.2011. do isplate,
- na iznos od 14,82 EUR od dana 31.08.2011. do isplate,
- na iznos od 13,98 EUR od dana 30.09.2011. do isplate,
- na iznos od 13,54 EUR od dana 31.10.2011. do isplate,
- na iznos od 13,12 EUR od dana 30.11.2011. do isplate,
- na iznos od 12,92 EUR od dana 31.12.2011. do isplate,
- na iznos od 12,69 EUR od dana 31.01.2012. do isplate,
- na iznos od 12,30 EUR od dana 29.02.2012. do isplate,
- na iznos od 11,78 EUR od dana 31.03.2012. do isplate,
- na iznos od 11,43 EUR od dana 30.04.2012. do isplate,
- na iznos od 11,06 EUR od dana 31.05.2012. do isplate,
- na iznos od 10,55 EUR od dana 30.06.2012. do isplate,
- na iznos od 10,14 EUR od dana 31.07.2012. do isplate,
- na iznos od 9,65 EUR od dana 31.08.2012. do isplate,
- na iznos od 9,11 EUR od dana 30.09.2012. do isplate,
- na iznos od 8,78 EUR od dana 31.10.2012. do isplate,
- na iznos od 8,38 EUR od dana 30.11.2012. do isplate,
- na iznos od 7,89 EUR od dana 31.12.2012. do isplate,
- na iznos od 7,26 EUR od dana 31.01.2013. do isplate,
- na iznos od 6,95 EUR od dana 28.02.2013. do isplate,
- na iznos od 6,49 EUR od dana 31.03.2013. do isplate,
- na iznos od 5,99 EUR od dana 30.04.2013. do isplate,
- na iznos od 5,38 EUR od dana 31.05.2013. do isplate,
- na iznos od 4,91 EUR od dana 30.06.2013. do isplate,
- na iznos od 4,47 EUR od dana 31.07.2013. do isplate,
- na iznos od 4,03 EUR od dana 31.08.2013. do isplate,
- na iznos od 3,59 EUR od dana 30.09.2013. do isplate,
- na iznos od 3,07 EUR od dana 31.10.2013. do isplate,
- na iznos od 2,58 EUR od dana 30.11.2013. do isplate,
- na iznos od 2,09 EUR od dana 31.12.2013. do isplate,
- na iznos od 1,58 EUR od dana 31.01.2014. do isplate,
- na iznos od 1,06 EUR od dana 28.02.2014. do isplate,
- na iznos od 0,12 EUR od dana 31.03.2014. do isplate,
i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% koja stopa se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Grad Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 56,61 EUR (slovima: pedesetšest eura i šezdeset jedan cent), u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče:
- na iznos od 2,19 EUR od dana 31.05.2008. do isplate,
- na iznos od 2,16 EUR od dana 30.06.2008. do isplate,
- na iznos od 2,07 EUR od dana 31.07.2008. do isplate,
- na iznos od 2,03 EUR od dana 31.08.2008. do isplate,
- na iznos od 2,00 EUR od dana 30.09.2008. do isplate,
- na iznos od 2,10 EUR od dana 31.10.2008. do isplate,
- na iznos od 1,95 EUR od dana 30.11.2008. do isplate,
- na iznos od 2,02 EUR od dana 31.12.2008. do isplate,
- na iznos od 1,98 EUR od dana 31.01.2009. do isplate,
- na iznos od 1,93 EUR od dana 28.02.2009. do isplate,
- na iznos od 2,49 EUR od dana 31.03.2009. do isplate,
- na iznos od 2,42 EUR od dana 30.04.2009. do isplate,
- na iznos od 2,29 EUR od dana 31.05.2009. do isplate,
- na iznos od 2,19 EUR od dana 30.06.2009. do isplate,
- na iznos od 2,11 EUR od dana 31.07.2009. do isplate,
- na iznos od 2,04 EUR od dana 31.08.2009. do isplate,
- na iznos od 1,95 EUR od dana 30.09.2009. do isplate,
- na iznos od 1,84 EUR od dana 31.10.2009. do isplate,
- na iznos od 1,79 EUR od dana 30.11.2009. do isplate,
- na iznos od 1,71 EUR od dana 31.12.2009. do isplate,
- na iznos od 1,65 EUR od dana 31.01.2010. do isplate,
- na iznos od 1,55 EUR od dana 28.02.2010. do isplate,
- na iznos od 1,48 EUR od dana 31.03.2010. do isplate,
- na iznos od 1,38 EUR od dana 30.04.2010. do isplate,
- na iznos od 1,29 EUR od dana 31.05.2010. do isplate,
- na iznos od 1,27 EUR od dana 30.06.2010. do isplate,
- na iznos od 1,14 EUR od dana 31.07.2010. do isplate,
- na iznos od 1,08 EUR od dana 31.08.2010. do isplate,
- na iznos od 0,95 EUR od dana 30.09.2010. do isplate,
- na iznos od 0,82 EUR od dana 31.10.2010. do isplate,
- na iznos od 0,74 EUR od dana 30.11.2010. do isplate,
- na iznos od 0,65 EUR od dana 31.12.2010. do isplate,
- na iznos od 0,50 EUR od dana 31.01.2011. do isplate,
- na iznos od 0,38 EUR od dana 28.02.2011. do isplate,
- na iznos od 0,26 EUR od dana 31.03.2011. do isplate,
- na iznos od 0,20 EUR od dana 30.04.2011. do isplate,
i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% koja stopa se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.230,00 EUR u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 1. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je tužiteljica sa tuženikom 5. ožujka 2007. godine Sklopila Ugovor o kreditu br. 168-50-3946954, namjene kredita kupnje novog automobila, kojim ugovorom da je tuženik odobrio tužiteljici kredit iznosa 19.360,00 CHF po srednjem tečaju tuženika za valutu CHF na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Navedeni ugovor da je sklopljen na razdoblje od 84 mjeseca. Na dan sklapanja predmetnog ugovora kamatna stopa je iznosila 5,20% godišnje. Tužiteljica da je u svojstvu korisnika kredita s tuženikom u svojstvu kreditora sklopila i Ugovor o kreditu broj 168-50-2795332, namjene kredita kupnje novog motocikla, potvrđenim dana 28. travnja 2005. pod brojem OU-318/05 od strane javnog bilježnika Vojislava Vuletina, javnog bilježnika u [adresa]. Sukladno ovom Ugovoru, tuženik da se kao kreditor obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos od 7.386,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, dok da se tužiteljica kao korisnik kredita obvezala vratiti iznos kredita u 72 mjesečna anuiteta, uz kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 6,25% godišnje, te da je određena kao promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Predmetni Ugovori o kreditu da sadrže odredbu o redovnoj kamatnoj stopi koja da je promjenjiva sukladno odluci banke – tuženika. Takva odredba, odnosno njen dio koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom kreditora da je ništetna. Naime, u vrijeme zaključenja ugovora tužiteljica i tuženik da nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, a citirana odredba da je unesena u ugovor kao sadržaj standardnog ugovora tuženika. Pri, tome, tužiteljici da ni na koji način nije objašnjena metodologija kao niti razlog eventualne promjene kamatne stope, a isto tako tužiteljici da nije na valjan i razumljiv način objašnjeno niti kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, pa tako kamatna stopa nije bila određena, razumljiva, a time nije bila ni poštena, što da ima za posljedicu ništetnost takve odredbe. Tuženik da je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a navedene odredbe ugovora o kreditu u pogledu odluke tuženika o izmjeni ugovorene kamatne stope, da su nepoštene, odnosno ništetne ex tunc (od samog početka), dakle od trenutka kad su postale sadržaj ugovora, dok njihovo korištenje da predstavlja postupanje suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima za sve vrijeme dok se koriste. Tuženik da je jednostrano tijekom razdoblja otplate kreditne obveze povisivao kamatnu stopu što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom otplatnom planu kredita. Tako da je u Ugovoru o kreditu br. 168- 50-3946954 ugovorena kamatna stopa od 5,20" promjenom od 31. listopada 2007. povišena na 6,20% promjenom od 30. travnja 2008. povišena na 6,75%, promjenom od 28. veljače 2009. povišena na 7,75%, te promjenom od 30. lipnja 2011. snižena sa 7,75% na 7,50%, kakva da je i ostala sve do posljednjeg anuiteta. U Ugovoru o kreditu br. 168-50-2795332 ugovorena kamatna stopa od 6,25% da je promjenom od 30. travnja 2008. povišena na 7,75%, te promjenom od 28. veljače 2009. povišena na 7,75%, kakva da je i ostala sve do posljednjeg otplaćenog anuiteta. Temeljem, promjene kamatne stope od strane tuženika, tužiteljica da je preplatila kamate u iznosu od 7.262,74 kn temeljem Ugovora o kreditu br. 168-50-3946954, te iznos od 447,70 kn temeljem Ugovora o kreditu br. 168-50-2795332.Tužiteljica navodi da pored preplaćenog iznosa kamata zbog jednostranih odluka tuženika o povećanju kamatne stope, da je došlo i do usporavanja otplate glavnice što da je vidljivo prilikom izvršene uplate zadnjeg anuiteta, kojom prilikom tužiteljica da je temeljem Ugovora o kreditu br. 168-50-3946954 platila 18,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti 115,48 kuna više, te temeljem Ugovora o kreditu br. 168-50-2795332 platila 2,58 CHF, u kunskoj protuvrijednosti 14,72 kn više, kao direktnu posljedicu promjene kamatne stope. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese odluku kojom bi se tužena banka obvezala da joj isplati iznos od ukupno 7.710,44 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi parnični trošak. Podneskom od 26. studenog 2024. tužiteljica je sukladno Financijsko-računovodstvenom vještačenju stalnog sudskog vještaka ČN dipl. oec. od 24. listopada 2024. uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu 963,49 Eur, odnosno 56,61 Eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa.
2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužiteljica temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Tuženik ističe da je pozivanje tužiteljice na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013, od dana 13.06.2014. godine, u cijelosti promašeno, i to iz čitavog niza razloga. Naime, navedena presuda da je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obavještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“. Dakle, predmetnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnom postupku utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza je svakog potrošača, pa tako i tužiteljice u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužiteljica je izjavila da je upoznata ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Vojislava Vuletina, pod brojem OV-6632/07, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagala svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumjela sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristala. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužiteljici prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužiteljica donijela promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužiteljica imala stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužiteljica je nedvojbeno bila dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za nju mogli proizaći iz ugovaranja promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužiteljici pruži zaštitu na način kako ista zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. U prilog navedenome da govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od sedam godina, to nije životno uvjerljivo da tužiteljica ne bi bila svjesna da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužiteljica ugovaranjem kamatne stope, samim time nije bila stavljena u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su ugovorili drugačiji način obračuna kamata. Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužiteljica ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužiteljica temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužiteljice i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima.
3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu br. 168-50-3946954 s početnim otplatnim planom, Ugovora o kreditu br. 168-50-2795332 s početnim otplatnim planom, obavijesti tuženika od 19. studenog 2007., 14. svibnja 2008., 11. veljače 2009. i 15. lipnja 2011. za ugovor br. 168-50-3946954, obavijesti tuženika od 14. svibnja 2008. i 11. veljače 2009. za ugovor br. 168-50-2795332, knjigovodstvene kartice za oba ugovora, nalaza i mišljenja vještaka ČN od 24. listopada 2024., čitanjem iskaza tužiteljice, dok je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka KN.
4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.
5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, a zbog povećanja redovne kamate za utuženo razdoblje.
7. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužiteljice po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, slijedom čega zastara u ovom predmetu da nije nastupila (presuda Vrhovnog suda RH broj rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 11. lipnja 2014. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.
8. U ovom postupku je utvrđeno da su dana 2. ožujka 2007. stranke zaključile Ugovoru o kreditu broj: 168-50-3946954, namjena kredita kupnja novog automobila, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.360,00 CHF isplaćenih prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF devize na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora), dok se tužiteljica obvezala navedeni iznos vratiti u vrijeme i na način utvrđen predmetnim Ugovorom.
8.1. Predmetnim Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita na 7 godina (84 mjeseca) otplatom u 84 mjesečnih anuiteta, dok je člankom 2. Ugovora kamatna stopa utvrđena kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 5,20% godišnje. Prema članku 3. Ugovora , naknada za obradu zahtjeva da je iznosila 3,30% od iznosa odobrenog kredita, plaćanje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.
8. 2. Člankom 7. predmetnog ugovora da je ugovorena valutna klauzula i uređen način otplate tako da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kreditora za CHF valutu važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji da će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.
8.3. Kako je kamatna stopa ugovorena u Ugovoru o kreditu br. 168-50-3946954 kao promjenjiva, ista da se s početnih 5,20% godišnje, tijekom otplate kredita višekratno mijenjala odlukom tuženika.
8.4. Ugovor da je isplaćen u cijelosti i nije konvertiran.
9. Također, u ovom postupku je utvrđeno da su dana 26. travnja 2005. stranke zaključile Ugovoru o kreditu broj: 168-50-2795332, namjena kredita kupnja novog motocikla, kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 7.386,00 CHF isplaćenih prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF devize na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora), dok se tužiteljica obvezala navedeni iznos vratiti u vrijeme i na način utvrđen predmetnim Ugovorom.
9.1. Predmetnim Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita na 6 godina (72 mjeseca) otplatom u 72 mjesečnih anuiteta, dok je člankom 2. Ugovora kamatna stopa utvrđena kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 6,25% godišnje. Prema članku 3. Ugovora , naknada za obradu zahtjeva da je iznosila 3,30% od iznosa odobrenog kredita, plaćanje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.
9. 2. Člankom 7. predmetnog ugovora da je ugovorena valutna klauzula i uređen način otplate tako da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kreditora za CHF valutu važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji da će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.
9.3. Kako je kamatna stopa ugovorena u Ugovoru o kreditu br. 168-50-2795332 kao promjenjiva, ista da se s početnih 6,25% godišnje, tijekom otplate kredita višekratno mijenjala odlukom tuženika.
9.4. Ugovor da je isplaćen u cijelosti i nije konvertiran.
10. Dakle, iz kreditne dokumentacije, je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnim kreditima.
11. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.
12. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
13. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene banke i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
14. Također, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, je pravomoćno utvrđeno kako je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao tuženik u tom postupku i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.
15. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.
16. Nije sporno da ugovorna kamata u ugovoru u kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu. Stoga, ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.
17. Unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka je očito bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.
18. Dakle, ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošač, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, te je u skladu sa čl. 323. ZOO-a i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla.
19. Naime, sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio imajući u vidu i postojeću sudsku praksu pa tako i Odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14.
20. Prema tome, kako je bila nepoštena odredba o ugovornoj kamati u ugovoru o namjenskom kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03, 46/07, 79/07), ta ugovorna odredba je ništetna.
21. Iz dokumentacije u spisu je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnom kreditu.
22. Valja reći da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.
23. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
24. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
25. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.
26. U svom iskazu pred sudom na ročištu glavne rasprave dana 11. ožujka 2024. tužiteljica navodi da je 2007. godine zbog kupnje auta, točnije Opel Astre u tadašnjoj auto kući Aleksić u [adresa] bila prisiljena uzeti kredit zbog kupnje vozila, a kako se službenica RBA banke nalazila u prostorijama auto kuće, tako sam bila upućena da s njom obavim razgovor radi podizanja kredita, a što da se trebalo sve riješiti u roku od 24 sata, budući je tada bila akcija u auto kući Aleksić koja se nazivala "Opelova 24 sata". Kad je razgovarala sa službenicom banke, njihova ponuda da se odnosila isključivo na uzimanje kredita u švicarskim francima, nije bila otvorena nikakva mogućnost za uzimanje kredita u nekoj drugoj valuti, a kako nije bilo vremena za raspitivanje kod drugih banaka, da je bila prisiljena uzeti taj kredit u iznosu od nekih 19.000,00 CHF, kredit da se brzo realizirao, odmah sutradan je zvala ta ista službenica s kojom je razgovarala i pozvala je u banku gdje je potpisala kredit, obavila sve formalnosti, banka je novac za kupnju vozila prebacila auto kući Aleksić, kad točno da li u momentu potpisivanja ugovora ili kad je vozilo stiglo to da ne zna, ona da je pričekala auto da dođe u [adresa], isto da je došlo za nekih 45 dana, a da se radilo o novom vozilu Opel Astra. Otplata kredita da je tekla uredno, ona da je rate kredita uredno mjesečno otplaćivala, kredit da je bio sklopljen na rok otplate od 7 godina, i u cijelosti je otplaćen. Također, tužiteljica navodi da je pored kredita za auto u istoj banci, dvije godine ranije uzela kredit za kupnju motora i to u trgovini Piaggio Centar Rapo, to je trgovina koju svi znamo u [adresa] za kupnju motora, bicikla i opreme za isto. Ona sa suprugom da su pošli kupiti kacige za motor, ali u dućanu da su ugledali motor, i u dućanu su im rekli da ako se kupi novi motor, dobiva se oprema koja uključuje i kacige na poklon, a kako su oni imali staru vespu, njima ta ponuda da je odgovarala. U dućanu da su im dali papire da potpiše, ona da je potpisala i ona da je otplaćivala taj kredit koji je isto bio u švicarskim francima, ali da ni tu nije imala izbora, već su joj u trgovini dali papire za banku, i taj kredit da je uredno otplatila. U vrijeme podizanja predmetnog ugovora o kreditu tužiteljica da nije bila vlasnica obrta ili poslovnog udjela u nekom trgovačkom društvu, ona da je auto kupila za svoje osobne potrebe. Ona da je kad je došla kući da je pročitala ugovor i vidjela da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, na što je i pristala, ali da nije očekivala da će doći do takvog povećanja kamatne stope, odnosno do povećanja tečaja švicarskog franka.
27. Radi utvrđivanja i izračuna visine eventualnih preplaćenih kamata nastalih uslijed promjene kamatne stope po predmetnim Ugovorima o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke ČN mag. oec.
27.1. Pri izračunu i nalazu u vještačenju vještak se koristio sljedećom dokumentacijom, odnosno pregledom zakonskih odredaba: Ugovor o kreditu broj 168- 50-3946954 od 2. ožujka 2007., Ugovor o kreditu broj 168-50-2795332 od 26. travnja 2005., prijepisa knjigovodstvene kartice po Ugovoru o kreditu broj : 168-50-3946954 na dan 23. siječnja 2014., otplatni plan po Ugovoru o kreditu broj 168-50-3946954 na ime ĆN, prijepisa knjigovodstvene kartice po Ugovoru o kreditu broj 168- 50-2795332 od 30. studenog 2011, otplatni plan po ugovoru o kreditu br. 168-50- 2795332 na ime ĆN, Obavijesti o promjenama kamatne stope, Zakon o obveznim odnosima - ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), Zakon o potrošačkom kreditiranju - ("Narodne novine", br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015, 52/2016 i 128/2022), Anuitetske i kamatne tablice.
27.2. Vještak je sukladno postavljenom zadatku utvrdio razlike novčanih iznosa plaćenih kamata koje je obračunavala banka kreditor u odnosu na početni otplatni plan odobrenog kredita s početnom kamatnom stopom, te razlike novčanih iznosa plaćenih anuiteta banci po osnovi utjecaja primjene valutne klauzule zbog obračuna mjesečnih anuiteta, primjenom srednjeg tečaja HNB za CHF valutu u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u obračunskom razdoblju, sve u odnosu na početni otplatni plan odobrenog kredita, početnu ugovorenu kamatnu stopu i srednji devizni tečaj HNB za CHF valutu na dan isplate kredita tužitelju.
27.3. Svi izračuni napravljeni su isključivo na osnovi dokumentacije koju je izdala banka kreditor i koja prileži Spisu.
27.4. Na osnovu navedene dokumentacije da je napravljena analiza i izračun razlike u obračunu i otplati anuiteta predmetnog kredita banci kreditoru od strane korisnika predmetnog kredita koje su nastale u obračunanim i plaćenim kamatama izmijenjenih anuiteta zbog promjene kamatnih stopa u odnosu na početni plan, od dana isplate tog kredita pa do konačne otplate kredita. Svi izračuni da su napravljeni isključivo na osnovi dokumentacije koju je izdala banka kreditor.
27.5. Vještak navodi kako iz elemenata Ugovora i usporedbom ispisa otplatnog plana navedenog iz popisa dokumentacije korištene u izračunu utvrđeno je kako je I kredit sklopljen na 7 godina (84 anuiteta), a II kredit sklopljen na 6 godina (72 anuiteta), te izračunat iznos mjesečne rate/anuiteta koji odgovara iznosu navedenom u Ugovoru i otplatnom planu za oba kredita. Prigodom izračuna banka kreditor da je koristila proporcionalnu metodu izračuna kamatne stope, dekurzivno koja je primijenjena u formuli za izračun anuiteta, sukladno „Odluci o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite“ (NN 56/2001 ......... 01/09), te dopunjenoj „Odluci o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima“ koju je objavila HNB (NN1/2009, 41/2009). Tuženik da je u cijelom otplatnom razdoblju predmetnog kredita primjenjivao u obračunu i naplati svakog anuiteta, te izračunu ostatka neplaćene glavnice kredita tužitelju srednji tečaj za devize banke kreditora važeći za valutu CHF naspram kunske protuvrijednosti važeći na dan dospijeća plaćanja obveze. Početni amortizacijski plan da se mijenjao sukladno promjenama kamatnih stopa Odlukama banke kreditora.
27.6. U odnosu na izračun razlike kamate u amortizacijskom planu, koja je primijenjena pri otplati kredita i početne kamate koja je ugovorena Ugovorom o kreditu br. 168-50- 3946954, za razdoblje od dospijeća prvog anuiteta 30. travnja 2007. do dana 31. ožujka 2014. godine, vještak ČN navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu tuženik tužitelju, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.360,00 CHF isplaćenih prema srednjem tečaju banke kreditora važećem za CHF devize na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora). Ugovor o kreditu br. 168-50-3946954 da sklopljen je 2. ožujka 2007. u kunskoj protuvrijednosti 19.360,00 CHF /valutna klauzula u CHF/ i uz početnu, ugovorenu kamatnu stopu u iznosu od 5,20% i uz početni anuitet u kunskoj protuvrijednosti 275,46 CHF na rok od 7 godina. Isplata kredita tužitelju od strane banke kreditora da je napravljena 6. ožujka 2007. godine u kunskoj protuvrijednosti od 19.360,00 CHF, po tečaju 1 CHF = 4,588669 kuna, u ukupnom iznosu 88.836,63 HRK. Sukladno podacima iz stvarnog otplatnog (amortizacijskog) plana iz predmetnog Ugovora o kreditu s promjenama kamatnih stopa dostavljenom od strane banke, banka kreditor, za razdoblje od 6. ožujka 2007. do 31. ožujka 2014.g. u CHF valuti, početni amortizacijski plan da se mijenjao sukladno promjenama kamatnih stopa i izračuna dostavljenog od strane banke kreditora u razdobljima na str. 15 vještačenja.
27.7. U tablici u nastavku (str. 17-20) u tekstu vještačenja na temelju Ugovora o kreditu br. 168-50-3946954, sklopljenog 02. ožujka 2007. između banke kreditora i tužiteljice, da je prikazan napravljeni izračun razlike kamate u amortizacijskom planu, koja je primijenjena pri otplati kredita i početne kamate koja je ugovorena Ugovorom o kreditu, za razdoblje od dospijeća prvog anuiteta, od 30. travnja 2007. do dana 31. ožujka 2014. godine. Anuiteti u početnom otplatnom planu i stvarno plaćenom otplatnom planu tuženiku po Ugovoru o kreditu br. 168-50-3946954 prikazani u tablici 1 da su izraženi u CHF valuti, za cijelo razdoblje od dana isplate kredita tužitelju do dana konačne otplate kredita. 6 tako da je razvidan ukupan iznos mjesečnih anuiteta i struktura anuiteta - dio anuiteta koji se odnosi na otplatu glavnice i dio anuiteta koji se odnosi na otplatu kamate sve iskazano u CHF valuti. Stvarni otplatni plan da sadrži sve promjene kamatnih stopa i otplaćenih iznosa novih iznosa anuiteta ukupno, razlučeno u izračunu u vještačenju na koji dio novčanog iznosa u plaćenim anuitetima banci kreditoru se odnosi na otplatu glavnice i na kamate, te ukupni iznosi mjesečnih anuiteta u plaćanju kreditnih obveza banci kreditoru u kunama, s izračunom razlike kamate u valuti CHF i HRK u otplatnim planovima.
27.8. Podaci o otplaćenim mjesečnim anuitetima /uplatama/ iskazanim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za valutu CHF banke kreditora na dan dospijeća obveze plaćanja prema banci kreditoru, sve od dana puštanja kredita u tečaj do dana konačne otplate kredita, da su preuzeti isključivo iz dostavljene dokumentacije od strane Banke. Iz tablice 1 vidljivo je sljedeće: Ugovor o kreditu br. 168-50-3946954 sklopljen je 2. ožujka 2007. u kunskoj protuvrijednosti 19.360,00 CHF /valutna klauzula u CHF/ i uz početnu, ugovorenu kamatnu stopu u iznosu od 5,20% i uz početni anuitet u kunskoj protuvrijednosti 275,46 CHF na rok od 7 godina. Isplata kredita tužitelju od strane banke kreditora da je napravljena 6. ožujka 2007. godine u kunskoj protuvrijednosti od 19.360,00 CHF, po tečaju 1 CHF = 4,588669 kuna, u ukupnom iznosu 88.836,63 HRK. Predmetni kredit da je otplaćivan mjesečnim anuitetima izraženim u valuti Ugovora, nastupom roka ispunjenja (dospijeća) pojedinog mjesečnog anuiteta prijenosom /uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti određenog korištenjem srednjeg tečaja banke kreditora važećeg za valutu Ugovora/ na dan dospijeća obveze plaćanja prema banci kreditoru. Ugovorena kamatna stopa da je iznosila 5,20% godišnje. Tijekom otplate kredita banka kreditor da je vlastitim Odlukama višekratno mijenjala kamatne stope, što je posljedično rezultiralo razlikama u obračunu kamate u valuti CHF i HRK u strukturi i visini anuiteta u otplatnim planovima. Zaključno: Simulacijom izračuna otplate kredita tablica 1, kolone 11,12, 13 i 14, utvrđeno je sljedeće: Razlika u obračunu kamata: Razlika u iznosu plaćene kamate po primijenjenoj kamatnoj stopi i iznosu koji bi korisnik kredita platio da je u navedenom razdoblju, primijenjena početna kamatna stopa iz Ugovora o kreditu, ukupno da iznosi 1.364,10 CHF.
27.9. Razlika u ukupnom iznosu više plaćenih kamata u otplati kredita, koja je primijenjena pri stvarnoj otplati kredita i ukupnog iznosa kamate po početnoj kamatnoj stopi koja je ugovorena Ugovorom o kreditu br. 168-50-3946954 sklopljenim 2. ožujka 2007. godine., za razdoblje od dospijeća prvog anuiteta, 30. travnja 2007. do dana 31. ožujka 2014. godine, ukupno da iznosi 1.363,67 CHF, odnosno 7.259,40 HRK, što predstavlja iznos kunske protuvrijednosti za CHF valutu obračunato po srednjem tečaju banke kreditora na dan plaćanja. Izračunato u EUR (fiksni tečaj konverzije - 1EUR = 7,53450 HRK) razlika kamata da iznosi 963,49 EUR.
27.10. U odnosu na izračun razlike kamate u amortizacijskom planu, koja je primijenjena pri otplati kredita i početne kamate koja je ugovorena Ugovorom o kreditu br. 168-50- 2795332, za razdoblje od dospijeća prvog anuiteta 31. svibnja 2005. do dana 30. travnja 2011. godine, vještak ČN navodi kako je predmetnim Ugovorom o kreditu tuženik tužitelju, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 7.386,00 CHF isplaćenih prema srednjem tečaju banke kreditora važećem za CHF devize na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora). Ugovor o kreditu br. 168-50-2795332 da je sklopljen je 26. travnja 2005. u kunskoj protuvrijednosti 7.386,00 CHF /valutna klauzula u CHF/ i uz početnu, ugovorenu kamatnu stopu u iznosu od 6,25% i uz početni anuitet u kunskoj protuvrijednosti 123,28 CHF na rok od 7 godina. Isplata kredita tužitelju od strane banke kreditora da je napravljena 29. travnja 2005. godine u kunskoj protuvrijednosti od 7.386,00 CHF, po tečaju 1 CHF = 4,786148 kuna, u ukupnom iznosu 35.350,49 HRK. Sukladno podacima iz stvarnog otplatnog (amortizacijskog) plana iz predmetnog Ugovora o kreditu s promjenama kamatnih stopa dostavljenom od strane banke, banka kreditor, za razdoblje od 29. travnja 2005. do 30. travnja 2011.g. u CHF valuti, početni amortizacijski plan da se mijenjao sukladno promjenama kamatnih stopa i izračuna dostavljenog od strane banke kreditora u sljedećim razdobljima: 29. travnja 2005, 1. svibnja 2008. i 31. ožujka 2009.
27.11. U tablici 1 (str. 23-28) u nastavku u tekstu vještačenja na temelju Ugovora o kreditu br. 168-50-2795332, sklopljenog 26.4.2005. između banke kreditora i tužiteljice, da je prikazan napravljeni izračun razlike kamate u amortizacijskom planu, koja je primijenjena pri otplati kredita i početne kamate koja je ugovorena Ugovorom o kreditu, za razdoblje od dospijeća prvog anuiteta, od 31. svibnja 2005. do 30. travnja 2011. Anuiteti u početnom otplatnom planu i stvarno plaćenom otplatnom planu tuženiku po Ugovoru o kreditu br. 168-50-2795332 prikazani u tablici 3 da su izraženi u CHF valuti, za cijelo razdoblje od dana isplate kredita tužitelju do dana konačne otplate kredita, tako da je razvidan ukupan iznos mjesečnih anuiteta i struktura anuiteta
- dio anuiteta koji se odnosi na otplatu glavnice i dio anuiteta koji se odnosi na otplatu kamate sve iskazano u CHF valuti. Stvarni otplatni plan da sadrži sve promjene kamatnih stopa i otplaćenih iznosa novih iznosa anuiteta ukupno, razlučeno u izračunu u vještačenju na koji dio novčanog iznosa u plaćenim anuitetima banci kreditoru se odnosi na otplatu glavnice i na kamate, te ukupni iznosi mjesečnih anuiteta u plaćanju kreditnih obveza banci kreditoru u kunama, s izračunom razlike kamate u valuti CHF i HRK u otplatnim planovima, kako slijedi na str. 25-28 vještačenja).
27.12. Podaci o otplaćenim mjesečnim anuitetima /uplatama/ iskazanim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za valutu CHF banke kreditora na dan dospijeća obveze plaćanja prema banci kreditoru, sve od dana puštanja kredita u tečaj do dana konačne otplate kredita da su preuzeti isključivo iz dostavljene dokumentacije od strane Banke. Vještak ČN navodi kako je iz tablice 1 vidljivo slijedeće: Ugovor o kreditu br. 168-50-2795332, da je sklopljen 26. travnja 2005. u kunskoj protuvrijednosti 7.386,00 CHF /valutna klauzula u CHF/ i uz početnu, ugovorenu kamatnu stopu u iznosu od 6,25% i uz početni anuitet u kunskoj protuvrijednosti 123,28 CHF na rok od 6 godina. Isplata kredita tužitelju od strane banke kreditora da je napravljena 29. travnja 2005. godine u kunskoj protuvrijednosti od 7.386,00 CHF, po tečaju 1 CHF = 4,786148 kuna, u ukupnom iznosu 35.350,49 HRK. Predmetni kredit da je otplaćivan mjesečnim anuitetima izraženim u valuti Ugovora, nastupom roka ispunjenja (dospijeća) pojedinog mjesečnog anuiteta prijenosom /uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti određenog korištenjem srednjeg tečaja banke kreditora važećeg za valutu Ugovora/ na dan dospijeća obveze plaćanja prema banci kreditoru. Ugovorena kamatna stopa da je iznosila 6,25% godišnje. Tijekom otplate kredita banka kreditor je vlastitim Odlukama višekratno mijenjala kamatne stope, što je posljedično rezultiralo razlikama u obračunu kamate u valuti CHF i HRK u strukturi i visini anuiteta u otplatnim planovima. Zaključno: Simulacijom izračuna otplate kredita tablica 3, kolone 11,12, 13 i 14, utvrđeno je sljedeće: Razlika u obračunu kamata Razlika u iznosu plaćene kamate po primijenjenoj kamatnoj stopi i iznosu koji bi korisnik kredita platio da je u navedenom razdoblju, primijenjena početna kamatna stopa iz Ugovora o kreditu, ukupno iznosi 87,38 CHF.
27.13. Razlika u ukupnom iznosu više plaćenih kamata u otplati kredita, koja je primijenjena pri stvarnoj otplati kredita i ukupnog iznosa kamate po početnoj kamatnoj stopi koja je ugovorena Ugovorom o kreditu br. 168-50-2795332, sklopljenim 26. travnja 2005., za razdoblje od dospijeća prvog anuiteta, 31. svibnja 2005. do dana 30. travnja 2011. godine, ukupno da iznosi 87,38 CHF, odnosno 426,53 HRK, što predstavlja iznos kunske protuvrijednosti za CHF valutu obračunato po srednjem tečaju banke kreditora na dan plaćanja. Izračunato u EUR (fiksni tečaj konverzije - 1EUR = 7,53450 HRK) razlika kamata da iznosi 56,61 €.
28. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka ČN, te u odnosu na zaprimljeno vještačenje uredila tužbeni zahtjev.
29. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka ČN, tuženik ističe kako nije suglasan s gore navedenim nalazom i mišljenjem u dijelu koji se odnosi na izračun preplaćenih iznosa, odnosno razlike iznosa plaćenih temeljem ugovora o kreditu, te iznosa izračunatih za slučaj da se kamata ugovorena kao promjenjiva nije mijenjala. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo, te da iste nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice.
30. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ČN, valja reći da je sud isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud, prigovori tuženika da su neosnovani i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.
31. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio ka u izreci pod I. i II.
32. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.
33. Tužiteljici je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 13. rujna 2022., 14. ožujka 2023., 21. siječnja 2025 i 11. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 26. studenog 2025. i 2. siječnja 2025. za svako u iznosu od 200,00 EUR, prema Tbr. 8.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, što daje iznos od 1.750,00 EUR, te za sudske pristojbe tužbe u iznosu 40,00 EUR i sudske pristojbe presude u iznosu od 40,00 EUR, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.230,00 EUR. .
Šibenik, 8. travnja 2025.
Sudac:
Silvana Klisović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana obavljene dostave. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dn-a:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika