Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-355/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Šušnjaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Potočnjak & Šušnjar iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-614/2024-37 od 7. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu pod točkom I izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 614/2024-37 od 7. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjske presude naloženo je tuženiku, u roku u 15 dana, isplatiti tužitelju 1.714,71 Eur sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.965,61 Eur sa zateznim kamatama, dok je točkom II odbijen tužbeni zahtjev za daljnjih 1.045,33 Eur.

2. Tuženik žalbom pobija presudu pod točkom I iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), predlažući preinačiti ju odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz nalog tužitelju naknaditi mu troškove postupka, uključivo i žalbenog, sve sa zateznim kamatama.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku između anuiteta po početnom tečaju Chf i početnoj kamatnoj stopi od 5,50%, te anuiteta po primjenjivanom tečaju Chf, kad je taj tečaj bio veći i promjenjivoj kamatnoj stopi kad je bila veća od početne, no tijekom postupka povukao je tužbeni zahtjev u pogledu razlike s osnove promjene kamatne stope, čemu se tuženik usprotivio, u kojem je dijelu, u konačnici tužbeni zahtjev odbijen.

6. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud već donio presudu posl.br. P- 3246/2021 od 19. svibnja 2023. koja je rješenjem ovog drugostupanjskog suda posl.br. Gž-560/2023 od 11. prosinca 2023., povodom žalbe tuženika ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom postupku sud je temeljem provedenih dokaza utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu br. 148-50-3359196 od 23.03.2006. za kupnju osobnog vozila, kojim je tužitelju odobren i isplaćen iznos od 17.800,00 Chf u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci Banke, koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,50% te ugovoreni rok otplate od 84 mjesečna obroka;

- da tužitelju nisu bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, niti su mu mogli biti poznati, jer na taj način nisu navedeni u Ugovoru ni u drugoj dostavljenoj dokumentaciji;

- da tuženik nije informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta Chf, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti) i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti Chf, za razliku od valute Eur; da je tužitelj razumio pojam valutne klauzule, ali nije razumio poseban rizik porasta vrijednosti valute Chf koji rizik nije unesen u sadržaj ugovora o kreditu;

- da tužitelj u vezi kredita nije komunicirao sa zaposlenicima banke, već je sve oko uvjeta kreditiranja odradila auto kuća;

- da je kredit u cijelosti otplaćen te je uslijed promjene tečaja Chf tužitelj platio 1.714,71 Eur više nego bi platio prema početnom otplatnom planu; te

- da je tuženik u razdoblju 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik u razdoblju do 6. kolovoza 2007. postupao protivno odredbama čl. 81, 82 i 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03), a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96 i 97 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) te protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO).

8. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da su odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama, o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, te da je tuženik, sukladno odredbama čl. 323 st. 1 ZOO, u obvezi isplatiti tužitelju više plaćeno s osnove promjene tečaja, dok je zahtjev za isplatom s osnove promjene kamatne stope odbijen zbog zastare.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP, budući presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Isto tako nije počinjena ni koja od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredaba čl. 365 st. 2 ZPP.

9.1. Nadalje, obrazloženje presude izrađeno je sukladno odredbama čl. 338 st. 4 ZPP, stoga ne stoje žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 338 st 4 ZPP, a neosnovani su i navodi kako je presuda, arbitrarna i da je tuženiku povrijeđeno pravo na procesnu jednakost, jer prvostupanjska presuda sadrži dostatne i pravno relevantne razloge za donesenu odluku kao i očitovanje o navodima stranaka, izvedenim i neizvedenim dokazima te utvrđenim činjenicama.

9.2. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud dao valjane razloge o tomu zbog čega su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne te o vezanosti tog suda za odluke donesene u kolektivnom sporu, odnosno utvrđenjima iz tog postupka, u smislu odredaba čl. 502. c ZPP i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15, na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka). Nadalje, odlukama donesenim u kolektivnom sporu, potrošačima je pružena zaštita na općenitoj, apstraktnoj razini, jer su izvođeni dokazi radi utvrđivanja razumljivosti osporenih ugovornih odredaba s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne i radi utvrđivanja obaviještenosti pojedinog potrošača. Stoga je u ovom postupku, koji se vodi po tužbi tužitelja, kao potrošača, tuženik koji tvrdi da mu je pružio sve potrebne obavijesti, to trebao i dokazati, što nije učinio. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika da se odluke donesene u kolektivnom sporu ne primjenjuju u pojedinačnom potrošačkom sporu i da tužitelj nije dokazao da su sporne odredbe ništetne, nisu osnovani.

10. U odnosu na žalbeni navod da sud nije otklonio njegov prigovor nalazu vještaka koje je provedeno kao da je kredit bio ugovoren u kunama s fiksnom kamatnom stopom, za reći je kako se sadržajno radi o prigovoru na nalog suda, a ne nalaz vještaka (koji je izrađen sukladno nalogu), no taj prigovor nije osnovan, budući iz toč. 14 obrazloženja proizlaze razlozi zbog kojih je vještaku dan upravo takav nalog.

11. Neosnovano tuženik ističe kako je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen a uzrok ništetnosti je zabrana manjeg značaja i da je sukladno odredbama čl. 326 st. 2 ZOO tužbeni zahtjev trebalo odbiti, budući ugovaranje ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po ocjeni ovog suda ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

12. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo otklonivši tuženikov prigovor zastare, budući pravilno sud prvog stupanja zaključuje da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu tijek zastare prekinut (čl. 241 ZOO), te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iznova od pravomoćnosti odluke donesene u kolektivnom sporu (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.). Budući je odluka iz kolektivnog spora kojom je utvrđena ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli svojstvo pravomoćnosti stekla 14. lipnja 2018., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. travnja 2021., tražbina tužitelja s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, nije zastarjela jer nije protekao petogodišnji zastarni rok.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kako mu je pogrešno naloženo platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog pojedinog iznosa, budući je nesavjesno postupanje tuženika utvrđeno kako u kolektivnom sporu, tako i ovom postupku u kojem je, kao prethodno pitanje, utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga mu je, kao nesavjesnom stjecatelju utuženih iznosa, pravilno prvostupanjskom presudom naloženo platiti tužitelju zatezne kamate sukladno odredbama čl. 1115 ZOO.

14. Nisu osnovani ni žalbeni navodi u pogledu odluke o trošku. Naime, odredbama T.br. 52 st. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa, koja se u ovom postupku primjenjuje obzirom na vrijeme zaključenja glavne rasprave) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a vrijednost boda, sukladno T.br. 54 Tarife u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke iznosi 2,00 Eur. Nadalje, neosnovano tuženik ističe kako tužitelju ne pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu 1. lipnja 2022., u dosuđenom iznosu po T.br. 9 st. 2 Tarife, jer je odgođeno krivnjom tužitelja, budući je ročište održano a na istom rješenjem naložena dopuna vještačenja, a neosnovano smatra i kako je, obzirom na djelomično odbijeni tužbeni zahtjev, umjesto ukupnog troška vještačenja od 266,45 Eur, trebalo tužitelju po toj osnovi priznati iznos između 165,00 i 199,00 Eur, koliko iznosi vještačenje preplate samo zbog valutne klauzule. Ovo zato jer tužitelj ima pravo na naknadu ukupnih troškova vještačenja neovisno o tom što nije u cijelosti uspio u sporu.

15. Slijedom svega navedenog, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, radi čega je, temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP, žalba odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena, kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o parničnom trošku.

16. Temeljem odredaba čl. 166 st. 1 u vezi čl. 154 st. 1 ZPP zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je jer sa žalbom nije uspio.

17. Odluka u nepobijanom dijelu pod točkom II izreke presude ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 8. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić