Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2094/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Belušiću, odvjetniku iz Buja, protiv tuženica: 1) ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnici iz Buja, 2) BG iz [adresa] i 3) IG iz [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice ĆG protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama poslovni broj P- 553/2021-112 od 26. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice ĆG kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama poslovni broj P- 553/2021-112 od 26. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I/ Utvrđuje se da je ništav Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 21. srpnja 2016. godine, pri javnom bilježniku u Bujama Snježani Nazarević, br. OV- 3540/16, između HG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i KG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja.

II/ Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 1459/3, obje k. o. [katastarska općina], kakvo je prethodilo zemljišnoknjižnoj provedbi Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog dana 21. srpnja 2016. godine, pri javnom bilježniku u Bujama Snježani Nazarević, br. OV-3540/16, između HG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i KG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, odnosno uknjižba prava vlasništva “HG, [adresa]”, a što je tužena ČG dužna trpjeti, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženoj GG da tužiteljici ĆGŽ nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 46.747,32 eur/ 35.217,68 kuna1, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV/ Tužena SG se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.".

2. Protiv te presude žali se tuženica SG, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška žaliteljici.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se izrijekom poziva žaliteljica, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji su 21. srpnja 2016. sklopili sada pokojni HG kao primatelj uzdržavanja i tuženica ŠG kao davateljica uzdržavanja, te, posljedično, uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama koje su bile predmet tog ugovora kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora u zemljišnim knjigama.

7. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno:

- da je tužiteljica bila u braku sa sada pokojnim HG od 15. rujna 1979., a isti je razveden pravomoćnom presudom Okrožnog sodišča v Kopru od 24. svibnja 2018.,

- da je HG preminuo **.**.2019., a naslijedile su ga kćeri, tuženice BG i MG,

- da je sada pokojni HG, kao primatelj uzdržavanja, sa tuženicom ŠG, kao davateljicom uzdržavanja, 21. srpnja 2016. sklopio sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju,

- da nekretnine koje su predmet spomenutog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]) u naravi predstavljaju obiteljsku kuću (vilu) u [adresa] ([adresa]).

8. Iz ovom predmetu priloženog spisa Općinskog suda u Bujama poslovni broj P- 36/93, koji dokaz je sud prvog stupnja pravilno cijenio, proizlazi kako je sada pok. HG predmetnu kuću u [adresa] kupio 19. siječnja 1982., uz doplatu vrijednosti zemljišta po sudskoj nagodbi sklopljenoj s Općinom Buje 16. ožujka 1993., pa je pravilno stajalište prvostupanjskog suda, kako je predmetna kuća stečena radom za vrijeme trajanja tužiteljice i sada pokojnog HG. Drugačije žaliteljica nije dokazala. Stoga u pogledu imovinskih odnosa bračnih drugova, obzirom na vrijeme stjecanja te nekretnine, treba primijeniti odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98 - u nastavku ZBPO).

9. Nadalje, već iz iskaza tuženice ĆG na ročištu od 26. lipnja 2020., a na drugo ne upućuju ni ostali u postupku izvedeni dokazi, proizlazi kako je tužiteljica za sporni ugovor o darovanju doznala tek nakon što je isti bio zaključen, te se sa istim nije suglasila.

10. Prema članku 271. ZBPO, i movina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, dok, prema članku 277. stavku 1. ZBPO, zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno. Nadalje, prema članku 277. stavku 2. ZBPO, svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

11. Prema tome, već zbog činjenice što je sada pokojni HG raspolagao zajedničkom imovinom bračnih drugova bez znanja i suglasnosti tužiteljice, predmetni ugovor je ništav po odredbi članka 103. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) koji je bio na snazi u vrijeme njegova sklapanja.

12. Na žalbene navode tuženice NG treba odgovoriti kako u trenutku sklapanja spornog ugovora suvlasnički dijelovi bračnih drugova nisi bili određeni, pa gore navedeno nije u suprotnosti sa stajalištem ovog suda izraženom u presudi i rješenju ovog suda poslovni broj Gž-1734/2020 od 2. srpnja 2021.

13. Međutim, uvažavajući stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj U-III-339/2014 od 10. srpnja 2018., po kojem se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla mora procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa, treba dodati kako, prema stajalištu ovog suda, iz iskaza u postupku saslušanih stranaka i svjedoka, kako je te dokaze sud prvog stupnja pravilno ocijenio, proizlazi kako je postupanje sada pokojnog HG i žaliteljice bilo nesavjesno, za razliku od postupanja tužiteljice, jer su oboje znali da je predmet spornog ugovora bračna stečevina tužiteljice i sada pokojnog HG.

14. Naime, situaciji kada sama tuženica ŠG u svom odgovoru na tužbu navodi kako je u obitelj tužiteljice i sada pokojnog HG došla 2000. iz Nepala, uz želju sada pok. HG da je posvoji, što nije bilo moguće jer je već bila punoljetna, te, kod nesporne činjenice da je u toj obitelji živjela sve do njezina raspada koji je rezultirao razvodom braka 2018., pri čemu je navedena tuženica tijekom cijelog postupka pred prvostupanjskim sudom tužiteljicu oslovljavala sa mama (što upućuje na postojanje dostatne bliskosti da bude upućena u imovinske odnose tužiteljice i njenog sada pokojnog supruga), neživotno je da ista nije znala kako je predmetna kuća bračna stečevina tužiteljice i sada pokojnog HG, pa se ista u ovom postupku ne može s uspjehom pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga se žaliteljica ne može smatrati savjesnom stjecateljicom predmetnih nekretnina.

15. Zbog izloženih razloga, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev.

16. Odluka o parničnom trošku je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun troška koji je priznat tužiteljici žaliteljica nije osporila. Na žalbene navode tuženice ĆG treba odgovoriti kako je, u situaciji kada tuženice BG i MG nisu osporile tužbu, te se ovaj postupak vodio isključivo zbog protivljenja žaliteljice, odluka da žaliteljica naknadi tužiteljici sav parnični trošak utemeljena na odredbi članka 161. stavka 4. ZPP.

17. Slijedom navedenog, po odredbi članka 373.a ZPP, presuđeno je kao u izreci.

Split, 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić