REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-927/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice AĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Irena Kršul, odvjetnica u Vukovaru, Županijska 19, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, OIB: 36162371878 Zagreb, Ilica 335, kojeg zastupaju AĐ i ĐĐ, službene osobe, radi odobrenja stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance KLASA: UP/I- 216-02/23-04/1003, URBROJ: 511-01-204-24-6 od 9. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/23-04/1003, URBROJ: 511-01-204-24-6 od 9. travnja 2024. odbijen je zahtjev AĐH, rođene **.**.1983., za izdavanje odobrenja stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, primjenom članka 156. stavak 2. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22 i 151/22).

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja navodeći da se u postupku nije postupalo prema pravilima postupka, da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, te je stoga i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra da je tuženik pogrešno utvrdio razdoblje izbivanja tužiteljice iz Republike Hrvatske, te se poziva na sadržaj dostavljene potvrde kapetana broda na kojem je tužiteljica bila zaposlena zajedno sa svojim suprugom iz koje, prema njenom shvaćanju, proizlazi da su tužiteljica i njezin suprug na području Republike Hrvatske bili dulje od 6 mjeseci te kako su tijekom perioda plovidbe uglavnom plovili na području hrvatskih teritorijalnih voda, odnosno da su: od 01. srpnja 2020. do 01. listopada 2020. bili ukupno dva dana izvan Republike Hrvatske, od 01. veljače 2021. do 16. veljače 2021. četiri dana izvan Republike Hrvatske, od 20. studenog 2021. do 16. siječnja 2022. dva dana izvan Republike Hrvatske, od 06. lipnja 2022. do 09. lipnja 2022. tri dana izvan Republike Hrvatske, od 12. lipnja 2022. do 13. lipnja 2022. jedan dan izvan Republike Hrvatske te od 02. listopada 2022. do 9. listopada 2022. ukupno sedam dana izvan Hrvatske, te zbrajanjem navedenih dana proizlazi znatno manji broj dana koje je tužiteljica provela izvan područja Republike Hrvatske. Poziva se i na objavu fotografije na Facebook profilu od 22. siječnja 2022. iz koje proizlazi da se tužiteljica tada nalazila u Republici Hrvatskoj, u [adresa], u obiteljskoj kući obitelji njezinog supruga. Tužbi prilaže potvrdu kapetana broda u kojoj su specificirana razdoblja izbivanja iz Republike Hrvatske. Slijedom navedenog tužiteljica smatra da je ispunila pretpostavke za izdavanje odobrenja za stalni boravak, te predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja pobijanog rješenja, kojega ponavlja, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Osporava navode o pogrešnom izračunu dana izbivanja iz Republike Hrvatske te navodi da je izbivanje tužiteljice utvrđeno na temelju uvida u službene evidencije prelaska državne granice. Smatra neosnovanim i navode tužiteljice da je izbivala iz Republike Hrvatske znatno manje dana (na temelju potvrde kapetana broda), budući da obje dostavljene potvrde kapetana broda ukazuju samo kada su se tužiteljica i njen suprug ukrcali na brod i iskrcali s broda, ali ne i točne datume ulaska u hrvatsko teritorijalno more, odnosno datume prelaska državne granice, a koje je tuženik utvrdio uvidom u službene evidencije prelaska državne granice. U vezi priložene fotografije objavljene na Facebook profilu navodi da je ista objavljena na profilu supruga tužiteljice, te ista ne predstavlja vjerodostojan dokaz da je imenovana u tom razdoblju bila u Republici Hrvatskoj.

4. Dana 25. ožujka 2025. u ovome sporu je održana rasprava u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice i službenih osoba tuženika, primjenom odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS). Na navedenoj raspravi stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda te je opunomoćenica tužiteljice zatražila naknadu troška upravnog spora.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis te spis upravnog postupka dostavljenog uz odgovor na tužbu pa je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut na temelju zahtjeva tužiteljice od 13. lipnja 2023. za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj, na temelju odredbe članka 156. Zakona o strancima.

7. Odredba članka 156. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima propisuje da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se smatra da je državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. do 4. ovoga članka neprekidno boravio u [adresa] i ako je u razdoblju od četiri odnosno tri godine izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do šest mjeseci ukupno ili jednokratno do četiri mjeseca.

10. U provedenom postupku, uvidom u službene evidencije utvrđeno je da je tužiteljica izbivala iz Republike Hrvatske u razdobljima od 1. srpnja 2020. do 16. veljače 2021. (230 dana); od 20. studenog 2021. do 9. lipnja 2022. (201 dan) te od 12. lipnja 2022. do 9. listopada 2022. (119 dana), što ukupno čini 550 dana, odnosno 18 mjeseci i 2 dana, dakle iznad dopuštenog razdoblja izbivanja iz članka 156. stavka 2. Zakona o strancima.

8. Također, na temelju operativne (terenske) provjere od 20. lipnja 2023. utvrđeno je da se tužiteljica tada nalazila u SR Njemačkoj radi ukrcaja na jahtu na kojoj radi, te da je zaposlena u tvrtki sa sjedištem na Malti, s kojom ima sklopljen sezonski ugovor na rok od šest mjeseci, a koja tvrtka se bavi iznajmljivanjem jahti. Nadalje je operativnom provjerom utvrđeno da tužiteljica zbog prirode navedenog posla često izbiva iz Republike Hrvatske, te je provjerom kroz evidenciju prelazaka državne granice utvrđeno da je u 2021. i 2022. godini izbivala 325 dana i to: od 20. studenog 2021. do 9. lipnja 2022. (200 dana), od 12. lipnja 2022. do 9. listopada 2022. (118 dana).

9. Nadalje, tuženik je izvršio i uvid u priloženu potvrdu kapetana broda RĐ, za Black and White Yacht Compagny Ltd, Malta, od 2. travnja 2024. iz koje proizlazi izbivanje u predmetnom razdoblju u trajanju od 283 dana, odnosno 9 mjeseci i 13 dana (računajući od 1. srpnja 2020. do 9. listopada 2022.). U odnosu na priloženu potvrdu kapetana broda sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da ista doista ne sadržava podatke o eventualnim ulascima tužiteljice (i njezinog supruga) u hrvatske teritorijalne vode, već sadržava samo specifikaciju dana ukrcavanja na brod, pri čemu se u svim navedenim plovidbama radilo o plovidbama koje izlaze iz teritorijalnih voda Republike Hrvatske (Republika Slovenija i Italija), ili prilikom ukrcavanja ili kod iskrcavanja.

10. U upravnom sporu tužiteljica je uz tužbu ponovno dostavila navedenu potvrdu kapetana broda od 2. travnja 2024.

11. U provedenom postupku pribavljena je i pisana izjava tužiteljice, od 9. siječnja 2024., uz koju je tužiteljica priložila presliku putovnice Republike Filipini, u kojoj izjavi je tužiteljica iznijela obiteljske i egzistencijalne uvjete, kao i razloge rada na jahti. Tužiteljica je također priložila i izjavu od 4. travnja 2024. u kojoj je ponovila iznesene navode o razlozima izbivanja kao i (nepotkrijepljenu) tvrdnju da se radilo o kraćim razdobljima izbivanja od onih navedenih u službenoj evidenciji.

12. Slijedom navedenoga, utvrđeno je ukupno izbivanje iz Republike Hrvatske od najmanje 283 dana (9 mjeseci i 13 dana) prema potvrdi kapetana broda, odnosno izbivanje od 550 dana (18 mjeseci i dva dana) prema službenim evidencijama, dakle u svakom slučaju riječ je o više od šest mjeseci višekratnog dopuštenog izbivanja propisanog odredbom članka 156. stavkom 2. Zakona o strancima.

13. Sud ocjenjuje da iz priložene potvrde kapetana broda ne proizlazi istinitost tvrdnji tužiteljice o stvarnim razdobljima izbivanja iz Republike Hrvatske, te je stoga pravilno valjalo kao dokaz veće dokazne snage cijeniti službenu evidenciju prelaska državne granice.

14. U odnosu na objavljenu sliku na Facebook profilu valja istaknuti da je notorna činjenica da su objave na društvenim mrežama podložne lakoj manipulaciji datuma nastanka (ili objave) kao i izgleda fotografija, uz pomoć odgovarajućih softverskih alata, kao i obradom u AI open source-u, te stoga ne može poslužiti kao relevantan dokaz nepravilnosti službene evidencije prelaska državne granice.

15. Institut stalnog boravka (kao preduvjet stjecanja, između ostaloga, i državljanstva) podrazumijeva potpuno ispunjavanje jasnih i nedvojbenih, kumulativno određenih pretpostavki za pozitivno odlučivanje, pri čemu Zakon o strancima ne definira mogućnost "opravdavanja" razloga trajanja izbivanja.

16. Stoga sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da tužiteljica ne ostvaruje kumulativnu pretpostavku za priznanje prava na stalni boravak u smislu odredbe članka 156. stavak 2. Zakona o strancima, kako je to prethodno detaljno opisano.

17. Slijedom navedenog, u provedenom upravnom postupku pravilno je utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava uvjet za odobrenje stalnog boravka iz odredbe članka 156. stavak 2. Zakona o strancima.

18. Odbijanjem zahtjeva za izdavanje odobrenja za stalni boravak nije povrijeđeno pravo tužiteljice na ravnopravan život u obiteljskoj zajednici jer očuvanje jedinstva obitelji i druga prava tužiteljica može ostvariti kroz institut privremenog boravka.

19. Dakle, sud ocjenjuje da je tuženik o zahtjevu tužiteljice odlučio na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude, sukladno članku 116. stavak 1. ZUS-a.

20. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

21. Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 8. travnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćenici

2. Tuženiku