Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R- 103/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr – 11/2021-27 od 16. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr – 11/2021-27 od 16. siječnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr – 11/2021-27 od 16. siječnja 2023. u dijelu pod točkom II. izreke, na način da se tužbeni zahtjev koji je prihvaćen u ovoj točki (drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev; tzv. podredni tužbeni zahtjev), odbija kao neosnovan.

III. Preinačava se odluka o parničnom trošku iz točke III. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr – 11/2021-27 od 16. siječnja 2023. na način da se nalaže tužitelju da u roku 15 dana s osnove naknade parničnog troška isplati tuženici iznos od 5.250,00 eura (pet tisuća dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (tzv. glavni tužbeni zahtjev) kojim je tužitelj s osnova izgubljene zarade potraživao bruto iznos od 30.767,45 eura (231.817,34 kune)[1] sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud u sada pobijanoj presudi i to baš u točki II. izreke prihvatio drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (tzv. podredni tužbeni zahtjev) te je tužitelju s osnova izgubljene zarade dosudio ukupan bruto iznos od 13.067,61 euro/ 98.457,91 kunu sa pripadajućim zateznim kamatama. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki III. izreke naložio tuženici da s ovog pravnog osnova isplati tužitelju iznos od 9.220,09 eura/69.468,75 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u dijelu pod točkom I. izreke, tužitelj je podnio žalbu, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati „glavni tužbeni zahtjev“, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica je također protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu no ona je pobija u dijelu pod točkama II. i III. izreke i to zbog svih žalbenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije kao neosnovan i „podredni tužbeni zahtjev“, odnosno podredno da u pobijanom dijelu ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženice, a tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženice predlaže da je drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalbe tuženice je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće koja mu prema njegovom mišljenju pripada za razdoblje od 3. siječnja 2014. do 28. veljače 2017. i one koja mu je u tom razdoblju stvarno isplaćena, a koja razlika da ukupno iznosi 30.767,45 eura/231.817,34 kune sa pripadajućim zateznim kamatama. Ovo pod pretpostavkom da je u spornom razdoblju trebao obavljati poslove radnog mjesta načelnika Policijske uprave Splitsko dalmatinske, dalje PUSD (ovaj iznos tužitelj je zatražio u prvom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, tzv. „glavnom“ o kojem je prvostupanjski sud odlučio u točki I. izreke pobijane presude. Nadalje predmet spora je i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, tzv. „podredni“ u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 13.067,61 euro/98.457,91 kunu sa pripadajućim zateznim kamatama, a kao razliku plaće koja mu je isplaćena u spornom razdoblju ( 3. siječnja 2014. do 28.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro =7,53450 kuna.

veljače 2017.) i one koja bi mu bila isplaćena da je u tom razdoblju obavljao poslove radnog mjesta načelnika sektora PUSD-a.

7. Prvostupanjski je sud u ovom predmetu bio već donio presudu i to 9. svibnja 2018. pod poslovnim brojem: Pr- 162/17 kojom je u točki I. izreke naložio tuženici da isplati tužitelju iznos od 215.327,30 kuna (sada 28.578,84 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Odlučujući o žalbi tuženice protiv navedene presude, Županijski je sud u Splitu, dana 3. prosinca 2020. pod poslovnim brojem: Gž R- 644/2018-6 donio rješenje kojim je ukinuo pobijanu presudu od 9. svibnja 2018. te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ovo stoga jer je u konkretnom slučaju činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je na taj način bio ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a.

9 S obzirom na prijedloge tužitelja i tuženice iz žalbi na prvostupanjsku presudu od 16. siječnja 2023. ,da drugostupanjski sud, podredno, ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, za reći je slijedeće. Odredbom članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 57/11.) koji je stupio na snagu 2. lipnja 2011. i koji se primjenjivao na postupke u kojima na dan stupanja na snagu ovog Zakona nije bila donesena prvostupanjska odluka, bio je dodan ZPP-u članak 437 a. koji je propisivao kako u postupku u parnicama iz radnih odnosa prvostupanjska se odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput. Kasnije je odredbom članka 80. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 25/13.). dalje ZID ZPP/13, koji je stupio na snagu 1. travnja 2013. dodan ZPP-u novi 366.a članak kojim je propisano da se prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput.

10. Kako se u sudskoj praksi postavilo pitanje na koje se predmete odnosi zabrana dvostrukog ukidanja prvostupanjskih presuda to je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020., pod poslovnim brojem Su-IV-308/2020, zauzeto slijedeće pravno mišljenje: „Zabrana dvostrukog ukidanja iz čl. 366. a Zakona o parničnom postupku odnosi se na sve parnične postupke u tijeku, a ne samo na one u kojima je po prvi put prvostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2013.“

11. Slijedom navedenog razvidno je kako ovaj drugostupanjski sud ni u kom slučaju više ne može ukinuti pobijanu presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr- 11/2021-27 od 16. siječnja 2023., te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako to predlažu u žalbi, makar i podredno, tužitelj i tuženica.

12. Nakon razmatranja žalbi parničnih stranaka, pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u predmetnom spisu prije svega je za istaknuti kako ispitujući predmetnu prvostupanjsku presudu i rješenje te postupak koji je prethodio njihovom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

13. Tužitelj je u predmetnom razdoblju bio zaposlen kod tuženice, u Ministarstvu unutarnjih poslova, te obavljao poslove radnog mjesta „Policijski službenik za stručno usavršavanje policije“, a koje se nalazi u Policijskoj upravi Splitsko – dalmatinskoj, Sektoru policije, Službi za javni red i mir. Nije sporno kako je tužitelj prethodno radio kod tuženice kao Načelnik policijske uprave u Policijskoj upravi Splitsko – dalmatinskoj. U bitnome, tužitelj smatra kako ga je tuženica nezakonito rasporedila na radno mjesto „Policijski službenik za stručno usavršavanje policije“, pa stoga da mu je u predmetnom razdoblju isplaćena manja plaća od one koja mu stvarno pripada. Slijedom navedenog tužitelj postavlja tužbeni zahtjev (prvi eventualno kumulirani, odnosno tzv. glavni tužbeni zahtjev) za isplatom iznosa od 30.767,45 eura (ranije 231.817,34 kune) sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos predstavlja razliku između plaće koju je u predmetnom razdoblju stvarno primio i one koja se isplaćuje načelniku policijske uprave.

14. Iz rezultata dokaznog postupka i to baš isprava koje se nalaze u spisu proizlazi slijedeće:

- da je tuženica putem svog prvostupanjskog tijela, 3. siječnja 2014. donijela rješenje kojim je razriješila tužitelja sa danom 2. siječnja 2014. sa radnog mjesta „Načelnik policijske uprave“ te ga sa danom 3. siječnja 2014. rasporedila na novo radno mjesto „Policijski službenik za stručno usavršavanje policije“ (str. 33. i 34. spisa),

- da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi kako je tužitelj razriješen dužnosti načelnika policijske postaje stoga jer da je izvršnim rješenjem drugostupanjskog disciplinskog suda proglašen krivim za težu povredu službene dužnosti,

- da je tuženica 9. siječnja 2014. putem svog prvostupanjskog tijela, donijela rješenje kojim je odredila način izračuna plaće tužitelju koju će primati na „novom“ radnom mjestu „Policijski službenik za stručno usavršavanje policije“ (str. 35. spisa),

- da je tuženica putem svog drugostupanjskog tijela, Odbora za državnu službu, dana 9. rujna 2016. donijela rješenje kojim je djelomično poništila točku 1. izreke navedenog rješenja od 3. siječnja 2014. i to u dijelu u kojem je tužitelj raspoređen na radno mjesto „Policijski službenik za stručno usavršavanje policije“, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, dok je u preostalom dijelu rješenje od 3. siječnja 2014. ostalo na snazi (str. 36. do 39. spisa),

- da je navedenim rješenjem drugostupanjskog tijela, Odbora za državnu službu od 9. rujna 2016., tuženica poništila i prvostupanjsko rješenje od 9. siječnja 2014., kojim je određena plaća tužitelju za „novo“ radno mjesto, te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje,

- da je tuženica 1. svibnja 2016. putem prvostupanjskog tijela, donijela novo rješenje o određivanju plaće tužitelja za radno mjesto „Policijski službenik za stručno usavršavanje policije“ (str. 41. spisa),

- da je nakon ukidanja već navedenih rješenja prvostupanjskog tijela od 3. siječnja 2014. i 9. siječnja 2014., Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, dana 19. srpnja 2018. donijelo rješenje: Klasa: UP/I-112-02/18-02/71, URBROJ: 511-01-157-18-1 kojim je utvrđeno da je tužitelj s danom 3. siječnja 2014. raspoređen i obavlja poslove u Policijskoj upravi Splitsko-Dalmatinskoj, Sektoru policije, Službi za javni red, Odjelu za osiguranje, prevenciju metodologiju rada i stručno usavršavanje policije, na radnom mjestu „policijski službenik za stručno usavršavanje policije“ (rješenje u prilogu spisa),

- da je označeno rješenje od 19. srpnja 2018. izvršno.

15. Tužitelj je prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (tzv. glavni tužbeni zahtjev) postavio s osnova razlike plaće koju je u predmetnom razdoblju primao i one koju bi primao kao „načelnik PUSD“. S druge pak strane tužitelj je drugi eventualni kumulirani tužbeni zahtjev (tzv. podredni tužbeni zahtjev) postavio s osnova razlike plaće koju je u spornom razdoblju primao i one koju bi primao kao „načelnik sektora PUSD“. U tom smislu je Zlatko Cvitanović, dipl. oec. stalni sudski vještak za financije i računovodstvo u nalazu i mišljenju od 1. lipnja 2022. izradio izračune razlika plaće za obje navedene varijante.

16. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi međutim pogrešno zaključuje da je tužitelju trebalo dosuditi razliku plaće između radnog mjesta policijskog službenika na koje mjesto da je nezakonito raspoređen i radnog mjesta „načelnika PUSD“. Usput je za primijeti da ako je prvostupanjski sud već došao do takvog zaključka (koji je pogrešan) onda je trebao prihvatiti prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a ne drugi eventualno kumulirani, koju nelogičnost primjećuje i tužitelj u žalbi na prvostupanjsku presudu.

17. No, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, koje se zasniva na utvrđenim činjenicama, ni prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (tzv. glavni tužbeni zahtjev) ni drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (tzv. podredni tužbeni zahtjev) nisu osnovani. Naime iz nijednog rješenja donesenog u upravnim postupcima (koji su navedeni u ovom obrazloženju) ne proizlazi da bi tužitelj u spornom razdoblju trebao biti raspoređen bilo na radno mjesto „načelnika PUSD“, ili radno mjesto „načelnik sektora PUSD“, odnosno da je u ovom razdoblju trebao primati plaću za jedno od ova 2 radna mjesta kod tuženice. Upravo suprotno tome već citiranim rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova od 18. srpnja 2018. proizlazi kako je tužitelj s danom 3. siječnja 2014. raspoređen i obavlja poslove radnog mjesta policijskog službenika za stručno usavršavanje policije. Ova odluka, na koje je radno mjesto tužitelj trebao biti raspoređen nakon razrješenja s radnog mjesta „načelnik PUSD“ (a koje je rješenje o razrješenju konačno i pravomoćno) u konkretnom slučaju predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe članka 12. stavak 1. ZPP-a. Dakle, u predmetnom razdoblju tužitelj niti je bio raspoređen niti je obavljao poslove „načelnika PUSD-a“ kao ni „načelnika sektora PUSD-a“.

18. Slijedom navedenog i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (tzv. glavni tužbeni zahtjev) te drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (tzv. podredni tužbeni zahtjev) su neosnovani. Stoga je trebalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

19. S druge pak strane, a prihvaćajući žalbu tuženice, pobijanu je presudu trebalo preinačiti u dijelu pod točkom II. izreke na način da se drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (tzv. podredni tužbeni zahtjev) odbija kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a.

20. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a je pored ostalog propisano da kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Tuženica je zahtijevala troškove parničnog postupka i određeno navela za koje radnje traži naknadu (članak 164. stavci 1. i 2. ZPP-a). Odredbom članka 163. ZPP-a je propisano kako se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetnika. Tuženica je bila zastupana po zakonskom zastupniku – Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, pa je imala trošak sastava odgovora na tužbu 250 bodova, te trošak sastava podneska od 31. svibnja 2022. također 250 bodova, a ovo na temelju T. br. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje „Tarifa“). Nadalje tuženica je imala trošak sastava podnesaka od 13. travnja 2022. i 22. travnja 2022. po 62,50 bodova, a ovo na temelju T. br. 8. toč. 4 „Tarife“ Tuženici je također trebalo priznati trošak zastupanja na ročištima i to kako slijedi: za ročište od 23. studenoga 2017. 125 bodova, za ročište od 22. siječnja 2018. 250 bodova, za ročište od 7. ožujka 2018. 250 bodova, za ročište od 5. travnja 2018. 250 bodova, za ročište od 8. ožujka 2021. 125 bodova, za ročište od 26. travnja 2021. 125 bodova, za ročište od 15. rujna 125 bodova, za ročište od 25. studenoga 2021. 250 bodova te za ročište od 28. studenoga 2022. 250 bodova, dakle ukupno 1.750 bodova, a ovo na temelju T. br. 7. i 9. „Tarife“. Također tuženici je trebalo priznati trošak sastava žalbe na prvu prvostupanjsku presudu u iznosu od 250 bodova (koliko je tuženica i zahtijevala), a na temelju T. br. 10. toč. 1 „Tarife“. Slijedom navedenog tuženica je imala trošak zastupanja u ukupnom iznosu od 2.625 bodova. Pri vrijednosti jednog boda od 2 eura proizlazi kako ukupni parnični trošak tuženice iznosi 5.250,00 eura. Stoga je trebalo odlučiti kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju sa odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

U Splitu 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić