Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-56/2022-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FČ, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-217/2020-74 od 8. lipnja 2021., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika FČ, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o kazni, tako da se okrivljeniku FČ, za kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 i nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, za koja je tom presudom proglašen krivim, prihvaćaju po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. i 2. KZ/11 u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, nakon čega se okrivljenik FČ, temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku FČ se u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. svibnja 2020. do 28. listopada 2020.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenika FČ kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru proglasio je krivim okrivljenika FČ, zbog kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 i nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, na način da mu je prethodno za predmetna kaznena djela utvrdio kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 u trajanju od osam mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 u trajanju od jedne godine i za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci.

2. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku FČ je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. svibnja 2020. do 28. listopada 2020.

3. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) naloženo je okrivljeniku podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08 u iznosu od 4.400,00 kuna, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik FČ, po branitelju Vladimiru Terešaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Terešak i partneri d.o.o. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna. Branitelj okrivljenika je u žalbi zatražio da on i okrivljenik budu obaviješteni o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), održana u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika te okrivljenika FČ i njegovog branitelja Vladimira Terešaka, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Terešak i partneri d.o.o. iz Zagreba.

8. Žalba okrivljenika FČ je djelomično osnovana i to samo u pogledu odluke o kazni, dok je u ostalom dijelu žalba okrivljenika neosnovana.

9. Nije u pravu okrivljenik FČ kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da postoji proturječje između zapisnika o iskazima svjedoka i onoga što se o iskazima svjedoka navodi u obrazloženju presude.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je sud prvog stupnja pravilno citirao i analizirao iskaze svih svjedoka, pa i svjedokinje LČ, te je presuda razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

9.2. Nema pravo okrivljenik niti kada navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, sa tvrdnjom da se pobijana presuda u odlučujućoj mjeri temelji na iskazu oštećenice FČS pred policijskim istražiteljem od 22. svibnja 2020., pa da je time postupljeno i protivno odredbama čl. 411. st. 2. i čl. 431. st. 2. ZKP/08, a što da je svakako utjecalo na odluku. Naime, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži da se pobijana presuda ne temelji samo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu oštećenice FČS koji je dala policijskom istražitelju dana 22. svibnja 2020., već se presuda temelji i na ostalim izvedenim dokazima, a posebno na iskazima svjedokinja OČ i LČ, komunikacije putem SMS poruka između oštećenice FČS i OČ, pregledane medicinske dokumentacije za oštećenicu te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Pere Bubala.

9.3. Okrivljenik se neosnovano žali i na sam način ispitivanja svjedoka, navodeći da bi prvostupanjski sud na raspravi konstatirao da svjedoci ostaju pri iskazima s dokazne radnje, nakon čega da bi sadržaj tog zapisnika samo prepisao u raspravni zapisnik. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži da je sud prvog stupnja pravilno ispitao sve svjedoke na raspravi, što je razvidno i iz raspravnih zapisnika, jer su svjedoci prvo bili ispitivani na okolnosti kaznenih djela, a ako bi izjavljivali kao ranije, to bi se u zapisniku konstatiralo. Osim toga, na način ispitivanja svjedoka od strane suda prvog stupnja obrana tijekom postupka nije imala nikakvih primjedbi.

10. Nije u pravu okrivljenik niti kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi kako je sud prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak u pogledu relevantnih činjenica. U žalbi se ističe kako je oštećenica na raspravi vrlo decidirano svjedočila kako je na podnošenje kaznene prijave i terećenje okrivljenika nagovarana od strane trećih osoba, da okrivljenik prema njoj nikada nije bio nasilan te da je intervenciju policije zatražila dok je bila u pijanom stanju. Navodi se kako je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je neuvjerljiv iskaz oštećenice dan na raspravi, a u kojem iskazu ova u cijelosti negira radnje za koje je okrivljenik proglašen krivim. U žalbi se ističe i kako iz ostalih provedenih dokaza ne proizlazi zaključak da bi okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, da svjedoci KČ, VČ i AČ nikada nisu vidjeli, niti imaju saznanja, da bi okrivljenik upućivao prijetnje oštećenici ili da bi prema njoj bio nasilan, da svjedokinja OČ nema neposredna saznanja o kaznenim djelima te da poruke između te svjedokinje i oštećenice nisu istinite, a da svjedokinja LČ opisuje jedan događaj koji je isprovocirala oštećenica koja je bila u pijanom stanju, a da u prisutnosti te svjedokinje okrivljenik nije oštećenici zadao nikakve udarce, već da ju je jedino jedne prigode pokušao uhvatiti za vrat, što da na kraju nije učinio.

10.2. U žalbi se navodi i kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer da je oštećenica na raspravi navela kako je ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji zadobila padom, a ne od udarca koji joj je zadao okrivljenik, pa da je prvostupanjski sud propustio dopunski ispitati vještaka na mogućnost nastanka ozljeda na način kako je to na raspravi opisala oštećenica.

10.3. Sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

10.4. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi argumentirano i uvjerljivo obrazložio da je okrivljenik FČ, u inkriminiranom razdoblju, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe, konkretno kod izvanbračne supruge FČS, izazvao strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba. Isto tako, sud prvog stupnja je na uvjerljiv i argumentiran način obrazložio i kako je okrivljenik ozbiljno prijetio svojoj izvanbračnoj supruzi da će je usmrtiti, kao i da ju je tjelesno ozlijedio. Na taj način okrivljenik je počinio jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, jedno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i jedno kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

10.5. Naprijed navedena utvrđenja sud prvog stupnja je izveo na temelju dokaza izvedenih u postupku, a posebno na temelju uvjerljivih, logičnih i detaljnih iskaza oštećenice FČS pred policijskim istražiteljem od 22. svibnja 2020., svjedokinja OČ i LČ, kao i na temelju pregledane komunikacije putem SMS poruka između oštećenice FČS i OČ, pregledane medicinske dokumentacije za oštećenicu te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. Pere Bubala od 16. lipnja 2020. U pravu je sud prvog stupnja kada nije prihvatio vjerodostojnim iskaz oštećenice FČS na raspravi, u kojem je ova potpuno promijenila svoj raniji iskaz i u kojem je kazala da je okrivljenika lažno prijavila za inkriminirane događaje, dajući pritom neuvjerljive razloge zbog kojih je promijenila svoj iskaz. Naime, prvi iskaz oštećenice kojeg je dala pred policijskim istražiteljem 22. svibnja 2020., kao što je već ranije navedeno, je uvjerljiv, logičan i detaljan i u tom iskazu je oštećenica direktno i sasvim određeno teretila okrivljenika za inkriminirana kaznena djela, a taj njezin iskaz je potvrđen i ostalim, naprijed navedenim, dokazima.

10.6. Za istaći je kako iz iskaza svjedokinje LČ proizlazi kako joj se oštećenica znala požaliti da je okrivljenik nasilan prema njoj, da je vrijeđa i psuje te da je zna i udarati, a jedne prigode da je bila nazočna kada ju je okrivljenik udario plastičnom bocom po glavi i potom je uhvatio za vrat, a da ga je ona spriječila u daljnjem postupanju. Ta svjedokinja je kazala i da je okrivljenik učestalo konzumirao alkohol i da je u pijanom stanju bio agresivan. Svjedokinja OČ je navela kako je ranije bila u braku s okrivljenikom koji je prema njoj bio nasilan, a da joj je oštećenica znala poslati poruke u kojoj bi joj pisala kako ima problema s okrivljenikom jer da je maltretira i fizički napada, a ona da bi joj odgovorila da to ne treba trpjeti i da tako ne treba živjeti. Kazala je kako joj je oštećenica zadnju poruku poslala tijekom noći 15/16. svibnja 2020. u kojoj je napisala da ju je okrivljenik istukao i da ga je prijavila policiji. Svjedokinje LČ i OČ nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetna kaznena djela, pa je sud prvog stupnja njihove uvjerljive i logične iskaze pravilno prihvatio vjerodostojnima, kao što je prihvatio vjerodostojnim i prvi iskaz oštećenice FČS pred policijskim istražiteljem od 22. svibnja 2020., budući da se svi ti iskazi međusobno podudaraju.

10.7. Nema pravo okrivljenik niti kada navodi da je trebalo dopunski ispitati vještaka sudske medicine na mogućnost nastanka ozljeda jer je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. Pere Bubala od 16. lipnja 2020., kojeg je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim jer je napravljen po pravilima struke, razvidno da je oštećenica zadobila tjelesnu ozljedu oteklinu korijena nosa uz crvenilo koja je nastala udarcem nekim tupotvrdim sredstvom te da u pravilu takva ozljeda nastaje kao posljedica udarca stisnutom šakom ili tvrđim dijelom otvorenog dlana, pa kada se uzmu u obzir izvedeni dokazi i ovakav nalaz i mišljenje, izvodi se zaključak da tjelesna ozljeda nije posljedica pada oštećenice, kako to u žalbi tvrdi okrivljenik, već je posljedica upravo udarca okrivljenika.

10.8. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik FČ.

11. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona sa tvrdnjom da nije moguć stjecaj kaznenog djela prijetnje i kaznenog djela nasilja u obitelji jer da se oba ova kaznena djela iscrpljuju istim radnjama, a da je i zaštitni objekt kod oba kaznena djela osobni integritet žrtve, pa da se radi o prividnom stjecaju. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži da se, u konkretnom slučaju, ne radi o prividnom stjecaju kaznenih djela prijetnje i nasilja u obitelji, već da se radi o odvojenim kaznenim djelima, budući da se radi o potpuno odvojenim događajima čiji su zaštitni objekti sasvim različiti, pa se tako kod kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 štiti brak, obitelj i djeca, a kod kaznenog djela iz čl. 139. KZ/11 se štite osobne slobode. Stoga je pravilno sud prvog stupnja okrivljenika proglasio krivim za predmetna kaznena djela na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

12. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

13. S druge strane, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da je okrivljenik FČ u pravu kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni, sa tvrdnjom da mu je izrečena prestroga kazna.

13.1. Sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, uopće nije našao olakotne okolnosti na strani okrivljenika, iako je trebao olakotnim cijeniti da se radi o osobi koja kaznena djela čini uglavnom pod utjecajem alkohola, dok u trijeznom stanju nije agresivan, dok je precijenio, kao otegotne okolnosti, njegovu raniju višestruku osuđivanost te nekritičnost prema svojim postupcima, pa je prestrogo okrivljenika, nakon pravilno izrečenih pojedinačnih kazni za svako kazneno djelo, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci.

13.2. Stoga je, u konkretnom slučaju, bilo mjesta da se, djelomičnim prihvaćanjem okrivljenikove žalbe, preinači odluka o kazni na način da se okrivljenika, prihvaćajući po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne kazne zatvora, osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom i prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se takvom kaznom postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

14. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno je kao u izreci.

Split, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić