REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-44/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ŠO zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011. i 144/2012. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Čakovcu od 21. prosinca 2023. broj K-155/2022-84 i presuda Županijskog suda u Sisku od 6. lipnja 2024. broj Kž-116/2024., u sjednici Vijeća održanoj 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog ŠO za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Čakovcu od 21. prosinca 2023. broj K-155/2022-84 i presuda Županijskog suda u Sisku od 6. lipnja 2024. broj Kž-116/2024. proglašen je krivim ŠO zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora šest mjeseci (uz napomenu da je drugostupanjski sud, odbijajući optužbu zbog zastare za jednu protupravnu radnju iz produljenog kaznenog djela za koje je osuđenik prvostupanjskom presudom proglašen krivim, povrijedio zakon u korist osuđenika, a na koju povredu u ovom postupku Sud nije ovlašten reagirati).

2. Osuđeni ŠO je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude ''zbog povrede kaznenog zakona opisanog u članku 469. (N. N. 143/12) stavak 2. i stavak 3.'' Zahtjev nema prijedlog, ali se iz sadržaja može zaključiti da osuđenik predlaže da bude oslobođen optužbe ili da optužba bude odbijena.

3. Zahtjev sa spisom je u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojemu je predložilo njegovo odbijanje. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku (list 611 spisa).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđeni ŠO u zahtjevu navodi da ono za što je proglašen krivim ''nema niti predznak kaznenog djela, jer … ništa od poštara [nije] otimao poštu''. Ističe da čak i ''pod pretpostavkom'' da je ''vlastoručno potpisao famoznu dostavnicu'', potpisao ju je ''svojim imenom i prezimenom, a nikako ne imenom i prezimenom'' njegove kćeri.

5.1. Osuđenik smatra da ''postoje okolnosti koje isključuju krivnju [a] također postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, a osobito pošto je nastupila zastara kaznenog progona''.

6. Osuđenikovi prigovori da on nije potpisao dostavnicu, a da čak i pod pretpostavkom da je dostavnicu potpisao, nije potpisao kćer, nego sebe, prigovori su činjenične naravi. Takvi prigovori nisu zakonska osnova za podnošenje ovoga izvanrednoga pravnog lijeka. Nadalje, tim prigovorima osuđenik obrazlaže postojanje okolnosti koje isključuju krivnju, ali prigovori koji se odnose na okolnosti na temelju kojih su utvrđene sastavnice krivnje (namjera, ubrojivost, svijest o protupravnosti i nepostojanje okolnosti koje isključuju protupravnost) također su prigovori činjenične naravi koji nisu zakonska osnova za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

6.1. Navod osuđenika da za ono što je proglašen krivim ''nema niti predznak kaznenog djela'' upire izgleda na to da osuđenik smatra da djelo za koje je proglašen krivim nije kazneno djelo. No, u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim sadržane su sve objektivne i subjektivne sastavnice kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11. pa zahtjev nije osnovan ni u tom dijelu.

6.2. Nije osnovan niti osuđenikov prigovor da je nastupila zastara kaznenog progona. Naime, osuđenik je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11. za koje je predviđena kazna zatvora do tri godine pa je zastara za to djelo deset godina od počinjenja djela prema članku 81. stavku 1. podstavku 5. Kaznenoga zakona (''Narodne novine'' broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. 84/2012., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. - dalje: KZ/11-24).

6.2.1. Osuđenik je kazneno djelo za koje je proglašen krivim počinio 23. kolovoza 2012., a prva je prvostupanjska presuda donesena 31. siječnja 2022., dakle prije isteka roka zastare od deset godina. Zbog donošenja prvostupanjske presude prije isteka roka zastare od deset godina, taj se rok zastare produljuje za dvije godine na temelju članka 81. stavka 3. KZ/11-24 i ovdje je dvanaest godina pa bi u konkretnoj situaciji zastara kaznenog progona bila nastupila 23. kolovoza 2024. Budući da je sjednica drugostupanjskog vijeća održana 6. lipnja 2024., to je pravomoćna presuda donesena prije nastupa zastare. Stoga nije osnovan prigovor osuđenika da je nastupila zastara kaznenog progona.

7. Slijedom iznesenoga, zahtjev osuđenog ŠO za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Kos