Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-95/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ante Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-540/2017-49 od 21. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice, ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-540/2017-49 od 21. rujna 2022. u dosuđujućem dijelu (točke I. i II. izreke) i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici u roku od osam dana na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplatiti tužitelju bruto iznos od 11.801,98 kuna/ 1.566,39 eura sa zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od dospijeća do isplate, kako je pobliže navedeno u točki I. izreke, te u istom roku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.312,50 kuna/ 2.695,93 eura sa zateznom kamatom od 21. rujna 2022. do isplate (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka III. izreke).

2. Protiv dosuđujućeg dijela te presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda i predložio odbijanje žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je tuženica kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe, za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, u smjenama, za vrijeme rada na terenu u razdoblju od svibnja 2012. do ožujka 2014. te za svibanj 2014. godine.

7. Prema razlozima pobijane presude, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica u navedenom razdoblju vodila dnevnu evidenciju radnog vremena tužitelja, da je tužitelj osporio pravilnost i točnost te evidencije, da je „uvidom u poleđine evidencija utvrđeno da tužitelj nije htio potpisati pojedine evidencije jer se nije slagao s napisanim“, kao i da je „prihvatio iskaze saslušanih svjedoka ŠZ i RZ, te tužitelja u pogledu njihovog radnog vremena dok su bili i radili na terenu, iz kojih suglasnih iskaza proizlazi da je tužitelj pored redovnih sati ostvario i prekovremene sate i da je dok su radili na terenu njihovo radno vrijeme radnim danom u prosjeku bilo od 07,00 do 18,00 h, subotama od 07,00 h do 8,00 h, nedjeljom od 07,00 h do 13,00 h, a ne kako je u službenim evidencijama tužitelja vođeno i navedeno od 8,00 do 16 sati, te je sud iskaze prihvatio i cijeneći da se radi o specifičnom radu tj. radu na terenu i da zaista nije vjerojatno da su u situaciji rada na terenu djelatne vojne osobe pa tako i tužitelj radili od 8,00 do 16,00 sati u okviru dakle redovnog radnog vremena, a kako je to evidentirano u službenim evidencijama tužene.“ Stoga je, tužitelju dosudio neisplaćene dodatke na plaću prihvaćajući varijantu 4. iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke na temelju koje je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev.

8. Osnovano tuženica žalbenim navodima dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ističući da su iskazi svjedoka i tužitelja uopćeni, jer da su „svjedoci i tužitelj ispitani na istom ročištu i pritom suglasno tvrdili da su u razdoblju od više od pet godina na svakom terenu radili identično, uvijek u istoj satnici, a kada su upitani da konkretiziraju na točno kojem terenu, u koje točno vrijeme je bio kakav teren, kada je bio odmor i slično, njihovi iskazi više nisu bili precizni i suglasni.“, kao i da je prvostupanjski sud „zanemario činjenicu da su i svjedoci tužili tuženika kao poslodavca iz iste pravne osnove i da su zainteresirani za pozitivan ishod postupka u korist tužitelja.“

9. Prema prihvaćenoj sudskoj praksi, pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima - dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja, zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka (Rev-927/2022 od 7. veljače 2023., Rev 488/2023 od 21. studenoga 2023.) u predmetima u kojima je bio sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada i s tim u vezi sporno i pitanje odnosa između personalnih i materijalnih dokaza, izrazio pravno shvaćanje da „tužitelj (radnik) može, osporavajući tvrdnju tuženice o urednoj evidenciji radnog vremena, predložiti saslušanje određenih svjedoka kako bi osporio vjerodostojnost evidencije tuženika, time da o svim okolnostima pojedinog slučaja ovisi kojim će dokazima sud dati prednost te da sudovi pri tome trebaju, između ostalog, voditi računa i o tome je li tužitelj do pokretanja sudskog postupka, iznosio primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje stavljene primjedbe na (ne) obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.“

10. Stoga, kako je prvostupanjski sud propustio s više pažnje i kritičnosti cijeniti izvedene dokaze pa tako i iskaze svjedoka i tužitelja, valjalo je prihvaćanjem žalbe tuženice ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 370. ZPP).

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovnim izvođenjem dokaza pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice, nakon čega će uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

12. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

13. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 8. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić