Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-62/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik Matija Dorčić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti, vraćanja na rad i dr., odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj Pr-32/2018-33 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Virovitici broj Pr-32/2018-33 od 5. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da otkaz ugovora o radu zaključenog između stranaka 1. veljače 2014. za radno mjesto i poslove rukovoditelja Službe za unutarnju kontrolu i upravljanje sustavom kvalitete nije dopušten, zatim da se poništi odluka tuženika Klasa:112-02/05-01/1628, Ur.broj: 338-01-24-18-09 od 16. srpnja 2018. i naloži tuženiku vratiti ga na radno mjesto i poslove rukovoditelja Službe za unutarnju kontrolu i upravljanje sustavom kvalitete u Direkciji zavoda na kojima je radio, sa mjestom rada u [adresa], prije nezakonitog prestanka navedenog radnog odnosa, nadalje zahtjeva da se naloži tuženiku da mu dostavi pisani ugovor o radu za radno mjesto i poslove rukovoditelja Službe za unutarnju kontrolu i upravljanje sustavom kvalitete u Direkciji zavoda, sa mjestom rada u [adresa], potom da se zabrani tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši tužiteljevo pravo na jednako postupanje ili s njima izjednačenih radnji, te daljnje uznemiravanje radnika, i na koncu, da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog narušenog zdravlja kao posljedica protupravnog djelovanja poslodavca, povrede prava osobnosti i duševne boli iznos od 100.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 11.780,00 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

2.1. Tuženik je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi i to protiv dijela te točke u kojem je zahtjev za naknadu (daljnjeg) troška prešutno odbijen, ističući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, te pobijani dio odluke o troškovima postupka preinači na način da mu se naknadi i daljnji trošak postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava njezine navode i predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, te zahtijeva naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, zahtjev za poništenjem odluke tuženika Klasa: 112-02/05- 01/1628, Ur.broj: 338-01-24-18-09 od 16. srpnja 2018. i vraćanje tužitelja na rad na poslove radnog mjesta rukovoditelja Službe za unutarnju kontrolu i upravljanje sustavom kvalitete, zahtjev da mu se dostavi pisani ugovor o radu za navedeno radno mjesto, te da se zabrani tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši tužiteljevo pravo na jednako postupanje ili s njima izjednačenih radnji, te daljnje uznemiravanje radnika, kao i zahtjev za naknadu u iznosu od 100.000,00 kn.

6. U ovoj pravnoj stvari između stranaka je prvenstveno sporno postoji li između tužitelja i tuženika valjan ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto i poslove rukovoditelja Službe za unutarnju kontrolu i upravljanje sustavom kvalitete.

6.1. S tim u vezi među strankama je sporno ima li odluka tuženika Klasa: 112- 02/05-01/1628, Ur.broj: 338-01-24-18-09 od 16. srpnja 2018. značaj odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja za navedeno radno mjesto rukovoditelja i je li takav otkaz zakonit, kao i je li tužitelj diskriminiran od strane poslodavca te pripada li mu pravo na naknadu zbog narušenog zdravlja kao posljedica protupravnog djelovanja poslodavca, povrede prava osobnosti i duševne boli.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

-da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 14. listopada 2010. i anekse tom ugovoru od 11. prosinca 2012. i 19. ožujka 2013. za obavljanje poslova radnog mjesta viši inspektor za pravne poslove i druge poslove po nalogu neposrednog rukovoditelja u Direkciji tuženika u Zagrebu, s mjestom rada u područnom uredu u [adresa],

-da je na temelju pisanog prijedloga pomoćnice ravnatelja za nadzor i kontrolu od 27. siječnja 2014., koji je u znak suglasnosti potpisao ravnatelj tuženika, tužitelj u razdoblju od 1. veljače 2014. obavljao poslove rukovoditelja Službe za upravljanje sustavom kvalitete, kao novoosnovane službe tuženika u Sektoru kontrole i kvalitete, a za obavljanje kojih poslova nije dobio na potpis pisani ugovor o radu, s time da je primao plaću tog radnog mjesta,

-da je u međuvremenu, izmjenom unutarnjeg ustrojstva i sistematizacije radnih mjesta u ustroju tuženika prestala postojati Služba za unutarnju kontrolu i upravljanje sustavom kvalitete, a time i radno mjesto rukovoditelja te službe.

8. Prvostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza, nalazi da tužiteljev ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. listopada 2010. ne može premještajem tužitelja na drugo radno mjesto postati novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za to drugo radno mjesto jer takav učinak ne proizlazi iz odredbe članka 11. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR) iako nalazi da nije sporno da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta rukovoditelja Službe za unutarnju kontrolu i upravljanje sustavom kvalitete od 1. veljače 2014. do primitka obavijesti tuženika od 16. kolovoza 2018. o tome da toga dana tužitelj nastavlja obavljati poslove radnog mjesta iz ugovora o radu od 14. listopada 2010. i aneksa od 11. prosinca 2012. Sud prvog stupnja je ocijenio da tužitelj tijekom postupka nije učinio vjerojatnim postojanje bilo kojeg osnova diskriminacije kao ni da bi bio stavljen u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji temeljem nekog od osnova diskriminacije iz članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, 85/08 i 112/12). Također je zaključio da iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da se kod tužitelja nije radilo o mobingu na radnom mjestu, već poremećaju komunikacije između nadređenih i tužitelja koje ponašanje nadređenih je tužitelj doživio kao mobinško i diskriminatorno, što je kod njega izazvalo negativni stres i duševnu bol koja je izražena lakšim stupanjem intenziteta.

8.1. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud je isti odbio kao neosnovan s obrazloženjem da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi ugovor o radu s tuženikom za obavljanje poslova rukovoditelja Službe za unutarnju kontrolu i upravljanje sustavom kvalitete bio zaključen na neodređeno vrijeme, posljedično da se ni obavijest tuženika od 16. srpnja 2018. ne može sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti smatrati otkazom ugovora o radu. Također, da iz provedenog postupka proizlazi da se poslovna politika tuženika promijenila u pravcu smanjenja obima poslova koji se odnose na kontrolu i kvalitetu, što je u konačnici i dovelo do ukidanja Službe za unutarnju kontrolu i upravljanje sustavom kvalitete, koje okolnosti ukazuju da se nije radilo o zlostavljanju, ponižavanju i ugrožavanju profesionalnog ugleda tužitelja, odnosno zlonamjernom postupanju tuženika prema tužitelju s ciljem da ga se ukloni s mjesta rada, te u konačnici nalazi da postupci tuženika koje opisuje tužitelj ne predstavljaju štetnu radnju u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio takve povrede.

10. Tužitelj je u žalbi osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude, jer su prema njegovom shvaćanju obavljanjem poslova rukovoditelja navedene službe duži niz godina u kontinuitetu, za koji rad je i plaćen sukladno koeficijentu rukovoditelja, pri čemu u Odluci od 27. siječnja 2014. nije navedeno da bi se radilo o radu na određeno vrijeme, ispunjeni uvjeti iz članka 7. stavka 1. ZR o postojanju radnog odnosa i to, sukladno odredbi članka 11. stavka 1. i 3. ZR u vezi s člankom 12. stavkom 7. (ispravno: 10.) ZR, na neodređeno vrijeme.

11. S druge pak strane iz obrazloženja pobijane presude u pogledu ove odlučne činjenice, slijedi da je sud prvog stupnja zaključio da iako je tužitelj premješten na novo radno mjesto te je obavljao poslove i primao plaću tog novog radnog mjesta, da ostaje nejasno da li je na te poslove premješten trajno ili privremeno.

12. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ugovor o radu na neodređeno vrijeme ne može privremenim premještajem postati novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za drugo radno mjesto, jer takav učinak ne proizlazi iz članka 12. stavka 1. i 10. ZR. Iz navedenog međutim, slijedi da je u ovom postupku potrebno utvrditi značaj i pravni domašaj Odluke tuženika od 27. siječnja 2014., te u tom smislu je li postojala volja stranaka privremeno ili trajno premjestiti radnika na drugo radno mjesto, ili pak raskinuti raniji ugovor o radu na neodređeno vrijeme i sklopiti novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za te druge poslove.

12.1. Kako međutim, prvostupanjski sud nije utvrdio ove odlučne činjenice, a posljedično ni domašaj odluke tuženika od 16. srpnja 2018., za koju taj sud navodi da se ne može sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti smatrati otkazom ugovora o radu, te u konačnici ni tvrdnje tužitelja o diskriminaciji i povredi njegovih prava opisanih i navedenih u tužbi i tužbenom zahtjevu, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a bez utvrđenja odlučnih činjenica nije moguće ispitati je li pravilno primijenjeno materijalno pravo.

13. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju članka 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će, polazeći od primjedbi iznesenih u ovoj odluci, u tom pravcu izvesti sve već u postupku izvedene dokaze i raspraviti sva sporna pitanja (članak 377. stavak 2. ZPP), nakon čega će, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP), utvrditi odlučne činjenice od kojih ovisi donošenje pravilne odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

15. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo prihvatiti žalbe stranaka te ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Šibeniku, 8. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić