Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1437/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Mariji Budimir, odvjetnici u Puli, protiv tuženika IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Šumbercu, odvjetniku u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužitelja pod 1. i 2., te tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem P-483/2020-57 od 6. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja pod 1. VK i pod 2. CK, te tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem P-483/2020-57 od 6. studenog 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda Pula, Stalne službe u Rovinju poslovni broj Ovr- 261/2019 od 26. travnja 2019. godine na nekretninama tuženika k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proglašava se nedopuštenom.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu suda u Rovinju brisanje založnog prava upisanog pod brojem Z-2638/08 od 18.8.2008. godine.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljima isplatiti tuženiku iznosu od 7.860,67 eura / 59.250,00 kuna[1] , dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan.

3. Žale se tužitelji pod 1. i 2. pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražili su i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik se žali protiv odbijajućeg dijela odluke o trošku pod točkom II. izreke prvostupanjske presude i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se ista u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

5. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja pod 1. i 2. protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, te istom obistini trošak odgovora na žalbu.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. stavka 2. ZPP-a, a ni one na koje u žalbi upozoravaju tužitelji.

8. Presuda o odlučnim činjenicama sadrži pravno osnovane i dostatno obrazložene razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Izreka presude je razumljiva i nije proturječna sama sebi, a ni razlozima iznesenim u obrazloženju.

9. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1. i 2. da se utvrdi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda Pula, Stalne službe u Rovinju, poslovni broj Ovr- 261/2019 od 26. travnja 2019. godine na nekretninama tuženika k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i zahtjev za brisanje založnog prava upisanog pod brojem Z-2638/08 od 18. kolovoza 2008. godine.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama na temelju ovršne isprave, Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kojeg je sastavio javni bilježnik Mirna Pliško iz [adresa] pod posl.br. OU-328/08-1 od 25.7.2008., s potvrdom ovršnosti od 4. travnja 2019., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 373.608,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25. srpnja 2018. do isplate i radi naplate troškova ovršnog postupka, te je dana 26. travnja 2019. doneseno rješenje o ovrsi na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u k. o. [katastarska općina],

- da je rješenjem o ovrsi tuženiku odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 11.141,00 kuna,

- da su tužitelji pod 1. i 2. kao ovršenici u ovršnom postupku protiv spomenutog rješenja o ovrsi izjavili žalbu dana 19. lipnja 2019. u kojoj su isticali jedan jedini prigovor – da je navedenu tražbinu u cijelosti podmirio PK,

- da je Županijski sud u Dubrovniku rješenjem poslovni broj Gž Ovr-343/2019- 2 od 18. prosinca 2019. u cijelosti žalbu odbio kao neosnovanu uz uputu da prigovor da je PK u potpunosti podmirio navedenu tražbinu predstavlja opozicijski prigovor iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 11/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ) o kojem žalbenim razlozima u smislu članka 52. OZ-a odlučuje prvostupanjski sud,

- da je nakon toga prvostupanjski sud zaključkom poslovni broj Ovr-261/2019 od 5. srpnja 2020. upravo iz tog razloga tužitelje pod 1. i 2. kao ovršenike uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je uvidom u Ugovor o oročenom depozitu od 25. srpnja 2008. utvrđeno kako je tuženik IK kod ABC deponirao sredstva u iznosu od 490.960,00 kuna odnosno 68.000,00 EUR po srednjem tečaju HNB na rok od 12 mjeseci sa kamatnom stopom na depozit od 12% godišnje, te je člankom 4. ugovoreno da ukoliko deponent u roku od 30 dana od isteka roka oročavanja ne podigne ili prenese kamatu na drugi račun, smatra se da je u tom iznosu izvršena uplata u korist depozita, dok je člankom 6. ugovoreno ukoliko istekom roka oročavanja deponent ne podigne depozit, odnosno ne obavijesti ŠKZ o toj namjeri u roku od 30 dana, Ugovor se automatski produžuje na ugovoreni rok, a po uvjetima koji su bili na snazi na dan obnove roka te novi rok počinje teći danom isteka prethodnog roka,

- da iz Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je sastavljen kod javnog bilježnika Mirne Pliško u Puli pod posl.br. OU-328/08-1 dana 25. srpnja 2008. proizlazi kako su navedeni Sporazum sklopili IK, ovdje tuženik, u svojstvu založnog vjerovnika i RK u svojstvu založnog dužnika, te se u sporazumu navodi kako je založni vjerovnik istoga dana Ugovorom o oročenom depozitu kod ŠKZ ONIO FINANC deponirao sredstva u visini od 68.000,00 EUR sa kamatnom stopom na depozit od 12% godišnje, koja se isplaćuje mjesečno te ostalih uvjeta iz Ugovor time da je depozit oročen na rok od 12 mjeseci,

- da radi osiguranja spomenutog depozita u iznosu od 68.000,00 EUR, uvećanog za sve pripadajuće kamate i eventualne troškove, založni dužnik RK zalaže svoje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u k. o. [katastarska općina], te dopušta da se navedeno založno pravo upiše u zemljišnim knjigama u korist založnog vjerovnika IK,

- da je također navedeno kako založni dužnik dopušta deponentu – IK da u slučaju da ne može po dospijeću depozita iz Ugovora o oročenom depozitu izvršiti isplatu, neposredno na temelju tog Sporazuma, a po dospijeću osigurane tražbine protiv nje zatražiti prisilnu ovrhu na založenim nekretninama,

- da je tuženik upisao u zemljišnim knjigama svoje založno pravo na založenim nekretninama pod posl.br. Z-2636/08, te je RK založene nekretnine otuđila VK i ZK,

- da je nad KREDITNOM UNIJOM ONIO FINANC pokrenut stečajni postupak, te je tuženik prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku,

- da iz prijave tražbine u stečajnom postupku od 25. ožujka 2010. proizlazi kako je tuženik prijavio s osnova Ugovora o oročenom depozitu br. [broj depozita] od 25. srpnja 2008. tražbinu u ukupnom iznosu od 61.061,95 EUR, odnosno 443.364,71 kuna prema srednjem tečaju HNB od 3. ožujka 2010. i to s osnova glavnice 373.608,00 kuna, a s osnova neisplaćenih kamata 69.756,71 kuna,

- da je u prijavi tražbine omaškom s osnova neplaćenih kamata naveden iznos od 69.576,71 kuna umjesto 69.756,71 kuna,

- da točnost navedenih iznosa potvrđuje i obračun povrata glavnice i obračun kamata po Ugovoru br. 128 koji je izvršila KREDITNA UNIJA ONIO FINANC (str. 148-149 spisa) prema kojoj tražbina tuženika na dan 3. ožujka 2010. iznosi s osnova glavnice 373.608,00 kuna, a s osnova obračunatih kamata 69.756,71 kuna,

- da je tražbina tuženika u iznosu od 443.364,71 kuna priznata rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. 2 St-10/2010-13 od 13. kolovoza 2010.,

- da iz potvrde stečajne upraviteljice od 3. travnja 2019. proizlazi kako je tražbina priznata, te da tuženiku u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom i pravnim slijednikom (stečajna masa iza KREDITNE UNIJE ONIO FINANC) nije izvršena niti jedna dioba,

- da s obzirom da je Ugovor o oročenom depozitu od 25. srpnja 2008. produžen, tražbina tuženika je dospjela otvaranjem stečajnog postupka nad dužnikom Kreditna Unija Onio Financ (ŠKZ Onio Financ) sukladno članku 140. stavku 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15, 104/17, 36/22), odnosno 2. ožujka 2010.,

- da s obzirom da se tuženik nije naplatio u stečajnom postupku, a da je tražbina iz Ugovora o oročenom depozitu od 25. srpnja 2008. od 68.000,00 EUR, uvećanog za sve pripadajuće kamate i troškove, osigurana založnim pravom na nekretninama sada u vlasništvu tužitelja, to tuženik sukladno članku 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) ima pravo svoju tražbinu namiriti iz založenih nekretnina, što je isti i učinio pokretanjem predmetnog ovršnog postupka,

- da su PK i tuženik pregovarali o podmirenju dugovanja, ali se u konačnici nisu dogovorili, te nije dokazano da bi se tuženik zadovoljio samo isplatom glavnice, a oprostio dug po osnovi zakonskih zateznih kamata,

- da iz financijskog vještačenja izvršenog po vještaku mr. sc. Eriki Calagaz Poropat proizlazi kako izvršenim uplatama u razdoblju od 16. travnja 2016. do 24. travnja 2019., u ukupnom iznosu od 442.514,71 kuna dugovanje prema tuženiku nije podmireno u cijelosti odnosno saldo duga na dan 24. travnja 2019. iznosi 356.497,52 kuna, a odnosi se na dug po glavnici,

- da uzimajući u obzir da je ovrha određena radi naplate tuženikove tražbine u iznosu od 373.608,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2018. do isplate, koje zakonske zatezne kamate obračunate za razdoblje od 25. srpnja 2018. do 9. travnja 2019. (prema obračunu suda na str. 289) iznose 17.796,64 kuna, proizlazi kako ovrha nije nedopuštena jer navedenim uplatama tražbina tuženika nije podmirena.

12. Temeljem gornjih utvrđena koja svoj osnov imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

13. Naime, u smislu odredaba OZ-a, rješenja o ovrsi kojima je određena ovrha mogu se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom.

14. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da ovršenika upućuje na parnicu: između ostalog i kada u postupku povodom izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika.

15. Prema odredbi članka 55. stavka 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi.

16. Inače bi pravilo o upućivanju na parnicu koju treba pokrenuti u određenom (prekluzivnom) roku gubilo svaki smisao.

17. Sukladno tome, predmet spora može biti samo ono na što je ovršenik upućen u parnicu.

18. Dakle, suprotno žalbenim navodima u ovom se stupnju postupka moglo razmatrati i odlučivati samo je li podmirena tražbina glede ostvarenja koje je određena ovrha, kako je to ispravno učinio sud prvog stupnja u konkretnom slučaju.

19. Nadalje, ovršenik je dužan sve razloge za (redovnu ili izvanrednu žalbu) žalbu koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja istaknuti u tom pravnom lijeku.

20. U svezi s ostalim razlozima koji su mogli biti izneseni u žalbi, a nisu, nastupila bi svojevrsna prekluzija - oni ne bi više mogli biti osnovom za podnošenje tužbe.

21. Pored toga, ovršenik je prekludiran u pravu da tijekom parnice naknadno istakne razloge koje je inače istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu, ako ih nije istaknuo već u tužbi ili naknadno tijekom parnice prije nego što je istekao rok od petnaest dana tijekom kojega je tu parnicu trebao pokrenuti.

22. Samo u parnici koju je već pokrenuo, ako u njoj još nije zaključena glavna rasprava, može iznijeti i razloge koje iz opravdanih razloga nije mogao iznijeti prije njezina pokretanja u redovnoj ili izvanrednoj žalbi u povodu koje je ona pokrenuta, a koje je istaknuo u naknadnoj izvanrednoj žalbi u povodu koje je također upućen na parnicu i to samo u roku u kojem je bio upućen na parnicu.

23. Međutim, tužitelji nisu podnijeli naknadnu izvanrednu žalbu u kojoj bi istakli prigovor zastare, a povodom koje bi onda bili upućeni na parnicu.

24. Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud je ispravno o tužbenom zahtjevu tužitelja pod 1. i 2. odlučio u okviru razloga iz kojih su tužitelji (kao ovršenici) upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te kako je našao da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe (dakle, da je tražbina tuženika u cijelosti ispunjena), pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

25. Inače, krajnji moment do kojega bi do obesnaženja ovršne isprave trebalo doći da bi se ono moglo istaknuti u žalbi protiv rješenja o ovrsi je moment isteka roka za žalbu, a obesnaženje ovršne isprave do kojega bi došlo nakon tog momenta ne bi moglo biti razlog za žalbu i zato bi moglo biti osnova za obustavu ovrhe po službenoj dužnosti ili u povodu prijedloga ovršenika.

26. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te je u skladu s procesnim radnjama poduzetim tijekom postupka.

27. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, pobijana odluka o trošku sadrži valjane i jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

28. Naime, sud prvog stupnja je pri odlučivanju koje će troškove tužiteljima pod 1. i 2. naknaditi jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), te s obzirom na sadržaj konkretnog podneska, odnosno kad su u pitanju ročišta ispravno je vodio računa o tome radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, ili je pak u pitanju ročište na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

29. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanja ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu.

30. Zahtjevi žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 8. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi