Pr-247/2023-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste NŠ, u pravnoj stvari tužiteljice PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, OIB:04847852112, Kavanjinova 2, Split,radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20.ožujka 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i pun. tuženika, a po objavi presude dana 8.travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, OIB:04847852112, tužiteljici PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 93,19 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,33 EUR teče od 15. rujan 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 16,82 EUR teče od 15. listopad 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,14 EUR teče od 15. prosinac 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,81 EUR teče od 15. ožujak 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,29 EUR teče od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 17,72 EUR teče od 15. lipanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,75 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,41 EUR teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,97 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 27,95 EUR teče od 15. prosinac 2020. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 390,45 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 20.ožujka 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva, specijalist u dijalizi. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama Sukladno odredbama ZOR-a, KU-a i TKU-a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 12%, odnosno 15% od 01.rujna 2019.g. koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Odredbom iz čl.58. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik da ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) radnik da ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Dakle, prilikom izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje mjerodavna je ostvarena prosječna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je točno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva. Također, da je točno da je tuženik zbog greške u Centralnom obračunu plaća isplaćivao umanjeni iznos bruto plaće za sate odrađene u prekovremenom radu noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, u periodu do travnja 2020. Međutim, sve preostale dodatke na osnovnu plaću tuženik je isplatio sukladno važećem KU, što je razvidno iz obračunskih isprava za isplatu plaće za utuženo razdoblje. Tužiteljica da je u utuženom razdoblju odradila ukupno 16,2 prekovremenih sati, 20 sati prekovremeno u drugoj smjeni, te 6 sati dežurstva u drugoj smjeni/nedjeljom, s kojeg osnova bi joj pripadalo ukupno 43,49 eura bruto razlike neisplaćenog dijela tog dodatka .

3.Tužiteljica je podneskom od 18.ožujka 2025. precizirala i odredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način kako glasi u izreci presude. Na navedeni podnesak tuženik se nije posebno očitovao.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom manje isplaćene bruto plaće za dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

7.Radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

8.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.

8.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.Vještačenje u predmetnom postupku provedeno je po stalnom sudskom vještaku financije i računovodstvo Marijanu Joviću, a čije vještačenje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak navodi da je pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i odgovornost za zdravlje i život ljudi. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto je jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena i plaćano što je vidljivo iz platnih lista. Posljedično manje isplaćenim dodatcima, a i inače, bilo je potrebno utvrditi iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. U periodu obračuna plaća od kolovoza 2018. do prosinca 2022. tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao: dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 34,48 eura, dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupnom iznosu od 8,97 eura, posljedično da je manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 49,74 eura, sveukupno bruto iznos od 93,19 eura.

10.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

11.Što se tiče navoda tuženika iz odgovora na tužbu, isti na navedene okolnosti nije priložio nikakve dokaze, pa se utvrđenje vještaka kao osobe koja ima stručna znanja kojima ne raspolažu stranke niti sud, smatra objektivnim i matematički ispravnim.

12.Kako je tužiteljica podneskom od 18.ožujka 2025., sukladno obračunu vještaka i priloženoj dokumentaciji, uredila tužbeni zahtjev valjalo je isti usvojiti te odrediti isplatu ukupnog iznosa od 93,19 eura na ime manje isplaćene bruto plaće.

13.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

14.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 154/22) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023). Tužitelju je priznat trošak prema Tbr.7. toč.9 (vps manja od 100,00 eura-jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak), odnosno 50 bodova (vrijednost 1 boda=2,00 eura) što daje iznos od 100,00 eura+PDV, što ukupno iznosi 125,00 eura na koji iznos valja nadodati i trošak vještačenja od 265,45 eura, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 390,45 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl.30. st.2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč.II izreke presude.

Split, 8.travnja 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10.,11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis