Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-221/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Buković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Delta nekretnine d.o.o. u stečaju, Zagreb, III. Pile 29, OIB: 81317357717, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog ureda Barišić & suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2528/2023-10 od 9. rujna 2024., 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2528/2023-10 od 9. rujna 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 774,73 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2024. do isplate (točka II. presude).

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem je postojao valjan pravni osnov za ustezanje utuženog iznosa od strane Financijske agencije u korist tuženika jer tužitelj od 19. studenog 2008. nije vlasnik nekretnine na kojoj je nastao trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove u iznosu od 774,73 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, valja naglasiti da radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 467. ZPP-a.

7. Cijeneći navedeno, u ovom žalbenom postupku nisu ocijenjeni žalbeni navodi tužitelja kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem je postojao valjan pravni osnov za ustezanje utuženog iznosa od strane Financijske agencije u korist tuženika, a koji predstavljaju prigovor činjenične naravi jer se iz tog žalbenog razloga presuda u postupku male vrijednosti ne može s uspjehom pobijati sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je izreka presude razumljiva, neproturječna sama sebi i razlozima presude, te presuda ne sadrži proturječne razloge o onome što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

9. Nije sporno da je tuženik podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – Izvatka iz poslovnih knjiga, kao i da je javni bilježnik Jozo Rotim donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 29177/22 od 7. srpnja 2022., a koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno. Nadalje, nije sporno da je tuženik na temelju navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, te da je u postupku izravne naplate tužitelju ustegnut iznos od 774,73 eura u korist tuženika.

10. Sporno je da li je iznos od 774,73 eura tuženik stekao bez osnove od tužitelja.

11. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donio javni bilježnik kao povjerenik suda, zaključuje da je prijelaz iznosa od 774,73 eura na tuženika imao osnovu odluci suda, a koja osnova kasnije nije otpala, slijedom čega zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.; dalje: ZOO), slijedom čega odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa).

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

14. Odredbom članka 1111. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je odredbom stavka 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

15. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima broj Ovrv- 29177/22 od 7. srpnja 2022., a na temelju kojeg je u postupku izravne naplate ustegnut iznos od 774,73 eura u korist tuženika, predstavlja odluku suda budući da javni bilježnici u ovršnim postupcima postupaju kao povjerenici suda sukladno članku 278. stavku 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.). Dakle, u trenutku prijelaza iznosa od 774,73 eura na tuženika postojala je valjana osnova za prijelaz te imovine, budući da tužitelj tijekom postupka niti ne tvrdi da je predmetna osnova za prijelaz imovine otpala, odnosno da je predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na bilo koji način stavljeno izvan snage, stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da i nadalje postoji valjana pravna osnova za prijelaz iznosa od 774,73 eura u korist tuženika.

15.1. Stoga, budući da je iznos od 774,73 eura prešao u imovinu tuženika na temelju odluke suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1111. stavka 1. ZOO-a kada je odbio tuženi zahtjev tužitelja u cijelosti.

16. Pri tome, valja naglasiti da žalbeni navodi tužitelja kojima osporava valjanost pravne osnove iz razloga što mu je predmetnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave naloženo namiriti tražbinu koja se odnosi na troškove nekretnine u razdoblju u kojem tužitelj nije bio vlasnik nekretnine, nisu od odlučnog značaja. To iz razloga što je tužitelj takve tvrdnje trebao iznositi u postupku izravne naplate pred ovršnim sudom, što nije učinio.

17. Konačno, s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a obvezao tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku uz pravilnu primjenu relevantnih odredaba Tarife.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kao u izreci ove presude.

U Rijeci 8. travnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković