REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-219/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja GU d.o.o., Karlovac, Mala Švarča 155, OIB 91929234326, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Didak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Stečajna masa iza QUOVIS MODO d.o.o. u stečaju, Split, Dubrovačka 1, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, radi isplate iznosa 39.816,84 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 2923/11 od 22. srpnja 2016., 8. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2923/11 od 22. srpnja 2016. u točki I. njegove izreke te u dijelu točke II. njegove izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 6.043,86 EUR u roku od 8 dana.
II. Uvažava se žalba, preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2923/11 od 22. srpnja 2016. u dijelu točke II. izreke u kojem je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.567,78 EUR u roku od osam dana i sudi:
Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.567,78 EUR kao neosnovan.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu od 103,68 EUR kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Petra Barbarića iz Pisarovine pod brojem Ovrv-71/11 od 23.8.2011., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 39.816,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.650,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, odbačena je tužba (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 7.611,65 EUR u roku od osam dana.
2. Iz obrazloženja proizlazi da je sud ovako odlučio jer je prihvatio osnovanim tuženikov prigovor dvostruke litispendencije na temelju odredbe čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 85/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka s prijedlogom ovom sudu da rješenje preinači i naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 103,68 EUR. U žalbi u bitnome navodi da je tuženik svojim nezakonitim postupanjem i zlouporabom svojih procesnih ovlaštenja dao povoda za ovu tužbu i vođenje ovoga postupka. Navodi da je tužitelj, čim je zaprimio presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1987/11 od 16. rujna 2014. kojom je preinačena prvostupanjska presuda poslovni broj P-1213/09 od 16. studenog 2010. i tužbeni zahtjev u toj parnici u cijelosti prihvaćen, povukao predmetnu tužbu. Međutim da se tom povlačenju sam tuženik usprotivio. Smatra da je postupak koji je vođen pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1213/09, vođen na temelju različite dokumentacije u odnosu na ovaj postupak pa da se stoga ne bi radilo o dvostrukoj litispendenciji. Osim toga pobija i pravilnost obračuna parničnog troška, te smatra da tuženik tužitelju treba naknaditi parnični trošak.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana, osim u dijelu koji se odnosi na parnični trošak.
6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ovaj sud utvrdio da je ono pravilno i osnovano na zakonu, osim u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku.
7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud uvidom u predmet istog suda pod poslovnim brojem P-1213/09 utvrdio da je tuženikov prigovor dvostruke litispendencije osnovan. Naime, prvostupanjski sud navodi da se u tom predmetu koji je pravomoćno dovršen kao i u ovom predmetu, radi o istim strankama i istom činjeničnom i pravnom osnovu. U oba predmeta radi se o postojanju jednog te istog pravnog posla koji je zaključen među strankama, i to ugovoru o podizvođenju br. 02/09/07 od 27. rujna 2007., s time što je tužitelj protiv tuženika prvo pokrenuo postupak temeljem računa kao vjerodostojne isprave (predmet pod poslovnim brojem P-1213/09), a kasnije je pokrenuo ovaj postupak na temelju privremene i okončane situacije kao vjerodostojne isprave. Pri tome je isprave iz ovoga predmeta (privremenu i okončanu situaciju) također dostavio i u predmetu poslovni broj P-1213/09, te je sud u tom predmetu i o njima raspravljao. U svakom slučaju i računi i privremena i okončana situacija izdane su na temelju istog ugovora o podizvođenju br. 02/09/07, među istim strankama i odnose se na istu novčanu tražbinu u istom iznosu od 39.816,84 EUR.
8. Tužitelj žalbenim navodima nije osporio pravilnost navedenih utvrđenja prvostupanjskog suda. Naime, i ovaj sud je uvidom u isprave koje prileže spisu, a posebno presudu prvostupanjskog suda poslovni broj P-1213/09 od 16. studenog 2010. utvrdio da je tužitelj pokrenuo dva postupka na temelju različitih vjerodostojnih isprava, ali koje su proizašle iz istog pravnog posla i odnose se na potraživanje tužitelja po osnovi Ugovora o podizvođenju broj 2/09/07 izgradnje klinike za ženske bolesti i porode, klinička bolnica Split od 27. rujna 2007. koje iznosi 39.816,84 EUR. Parnica poslovni broj P-1213/09 koja je pravomoćno okončana pokrenuta je ranije u odnosu na ovaj postupak i to prijedlogom za ovrhu na temelju kojega je javni bilježnik Petar Barbarić donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-64/09 od 29. siječnja 2009.
9. Na temelju odredbe čl. 194. st 2. ZPP-a dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta sud će tužbu odbaciti.
10. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenih utvrđenja odbacio predmetnu tužbu utvrdivši da o istoj stvari i među istim strankama već teče parnica.
11. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je tuženik dao povoda za ovaj postupak. Također neosnovano tužitelj smatra da je oslobođen od plaćanja parničnog troška tužitelju zato jer je, čim je zaprimio presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1987/11 od 16. rujna 2014. kojom je preinačena prvostupanjska presuda poslovni broj P-1213/09 i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvaćen povukao predmetnu tužbu, a kojem povlačenju se tuženik protivio. Naime, upravo je tužitelj taj koji je dao povoda za ovu parnicu. Tužitelj uopće nije trebao pokretati ovaj postupak budući da je u trenutku njegova pokretanja, postupak u predmetu poslovni broj P-1213/09, radi isplate iste tražbine već bio pokrenut. To što je tužitelj povukao ovu tužbu, kada je shvatio da je s ranije pokrenutim parničnim postupkom u cijelosti uspio, ne oslobađa ga od plaćanja troškova u ovom postupku koji je pokrenut protivno čl. 194. st. 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, upravo je tužitelj, zloupotrebljavajući svoja procesna ovlaštenja neosnovano prouzročio parnični trošak ovog parničnog postupka.
12. Stoga je sud pravilno obvezao tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku, međutim, osnovano tužitelj navodi da ga je obvezao na naknadu troška u previsokom iznosu. Naime, osnovano tužitelj navodi da je sud tuženiku trebao dosuditi trošak sastava podneska od 13. listopada 2014. u iznosu od 165,90 EUR na temelju Tbr. 8. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09 i 142/12; dalje: OT), umjesto u punom iznosu od 663,61 EUR jer se radi o ostalim podnescima. Tužitelj osnovano navodi da je sud tuženiku trebao dosuditi trošak sastava žalbe od 21. studenog 2014. u iznosu od 331,80 EUR na temelju Tbr. 10. t. 4. OT. umjesto u iznosu od 663,61 EUR jer se radi o žalbi na rješenje. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da nije u obvezi platiti sudsku pristojbu za žalbu od 28. studenog 2014. na rješenje kojim je utvrđeno da je tužba povučena u iznosu od 663,61 EUR, a sve na temelju Tbr. 3. t. 3. u vezi s Tbr. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23; dalje: Uredba) jer se na to rješenje ne plaća pristojba, pa slijedom toga niti za žalbu na to rješenje.
13. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da tuženiku ne pripada pravo na trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi u punom iznosu od 663,61 EUR. Sud je pravilno tuženiku dosudio trošak sastava prigovora u punom iznosu na temelju Tbr. 8. t. 1. OT. Tužitelj također neosnovano navodi da tuženiku ne pripada pravo na puni iznos parničnog troška od 663,61 EUR za zastupanje na ročištu od 30. listopada 2014. Ovo stoga jer se radi o ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava i na kojem je sud izveo dokaze čitanjem isprava u spisu pa tuženiku pripada pravo na naknadu parničnog troška za zastupanje na tom ročištu u punom iznosu na temelju Tbr. 9. t. 1. OT. Neosnovan je i žalbeni navod da je sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora nakon povlačenja tužbe. Naime, do povlačenja tužbe nije niti došlo jer se tuženik protivio njezinom povlačenju pa je vrijednost predmeta spora i dalje ostala 39.816,84 EUR. Neosnovano tuženik prigovara visini dosuđene sudske pristojbe za prigovor koja je pravilno dosuđena u iznosu od 444,62 EUR na temelju Tbr. 1. t. 1. Uredbe.
14. Slijedom svega navedenog, valjalo je potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u dijelu navedenom u točki I. izreke ovoga rješenja, dok je u odnosu na parnični trošak djelomično valjalo preinačiti pobijano rješenje kao u točki II. izreke ovoga rješenja na temelju čl. 380. t. 3. ZPP-a.
15. Tužitelju nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka jer je u žalbenom postupku uspio samo u odnosu na sporedni dio tužbenog zahtjeva - trošak postupka, a zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je sud, primjenom odredbe čl. 166. u vezi s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučio kao u točki III. izreke rješenja.
Zagreb, 8. travnja 2025.
Sudac
Tatjana Kujundžić Novak
