Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-225/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ZL, PA i NL, zbog kaznenih djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženika PA podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1271/2021-22 od 22. travnja 2024., u sjednici održanoj 8. travnja 2025. u prisutnosti branitelja optuženika PA, Ive Smrke, odvjetnika u Splitu, a u izočnosti optuženika PA i državnog odvjetnika

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženika PA, kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu optuženici ZL i PA proglašeni su krivim da su počinili kaznena djela protiv imovine i to jedno kazneno djelo teške krađe, djelo opisano i kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, optuženik PA i jedno kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, optuženik ZL i jedno kazneno djelo prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11 te je optuženiku ZL utvrdio za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi sa člankom 228. st. 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 244. st. 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a potom je primjenom članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega mu je temeljem članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s tim da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo, te je optuženiku PA utvrdio za kazneno djelo iz članka 229. st. 1. toč. 1 . u svezi sa člankom 228. st. 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam ) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 228. st. 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom je primjenom članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, nakon čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s tim da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08), oštećenoj LL se dosuđuje imovinskopravni zahtjevi za naknadu štete počinjene kaznenim djelom iz točke 1. izreke, u iznosu od 942,33 EUR (devetstočetrdesetdva euratridesettricenta), koji iznos su optuženici ZL i PA dužni solidarno isplatiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 77. st. 1. KZ/11, u svezi s čl. 560. ZKP/08, utvrđuje se da novčani iznos od 540,18 EUR (petstočetrdeseteuraosamnaestcenti), predstavlja imovinsku korist koju su optuženici ZL i PA ostvarili počinjenjem kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela krađe iz članka 228. st. 1. KZ/11, iz točke 2. optužnice, a koji iznos su optuženici ZL i PA dužni solidarno uplatiti u korist državnog proračuna u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 nalaže se optuženicima ZL i PA u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiti troškove kaznenog postupka u paušalnim iznosima o d po 100,00 EUR (stoeura) svaki.

4. Na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08, optuženik PL oslobođen je optužbe da bi počinio dva kaznena djela protiv imovine i to kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

5. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, oštećena LL se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete u odnosu na optuženika NL upućuje u parnicu.

6. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

7. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnoj osudi i posebnoj obvezi s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine u oslobađajućem dijelu, odnosno preinači na način da se optuženika NL proglasi krivim, a potom da se preinači prvostupanjska presuda u dijelu odluke o uvjetnoj osudi na način da se optuženicima uz uvjetnu osudu sukladno odredbi članka 62. KZ/11 naloži posebna obveza da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude unutar vremena provjeravanja oštećenoj naknade štetu, a primjenom članka 58. KZ/11 odredi da će sud opozvati uvjetnu osudu ako optuženici bez opravdanog razloga i roku koji je određen presudom ne vrate imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

7.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i optuženik PA po branitelju Ivi Smrki, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ivo Smrke i Maja Smrke iz Splita, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, optuženik oslobodi optužbe, odnosno pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da se branitelja optuženika pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Prije održavanja sjednice vijeća spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

10. Na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika PA, Ive Smrke, odvjetnika u Splitu, a u izočnosti optuženika PA i državnog odvjetnika, koji su uredno obaviješteni o sjednici vijeća. Branitelj optuženika PA je naveo da u potpunosti ostaju pri navodima i prijedlozima istaknutim u žalbi.

11. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženika PA su neosnovane.

12. U žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u oslobađajućem dijelu presude u odnosnu na optuženika NL, jer prvostupanjski sud pod točkom 20. obrazloženja samo reproducira obranu optuženika, a potom nekritično i bez dovođenja u vezu obrane NL s obranom optuženika ZL i PA kao i ostalih prikupljenih dokaza zaključuje kako nema izravnih dokaza o uključenosti optuženika NL u inkriminirana kaznena djela. U žalbi se nadalje navodi da je točno kako nema izravnih dokaza da je optuženik PL počinio inkriminirana kaznena djela, međutim niz okolnosti zatvaraju krug indicija i ukazuju na optuženog NL kao počinitelja kaznenih djela, te je prvostupanjski sud propustio s većom kritičnošću cijeniti okolnosti iskaza optuženika ZL.

12.1. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetništva prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud dao razloge o svim odlučnim činjenicama te ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

12.2. Naime, iz sadržaja žalbe zapravo proizlazi da se razlozi kojima se ukazuje na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koje će se cijeniti u okviru te žalbene osnove.

12.3. Nije u pravu državno odvjetništvo kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude u kojem je optuženik PL oslobođen optužbe zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. Prvostupanjski sud je sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio, a to proizlazi i iz obrane optuženog NL, da nikada s nikim nije bio u prizemlju stana u [adresa], kojeg koristi oštećena LL. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da nema izravnih dokaza o radnjama optuženog NL da bi počinio inkriminirano kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude, na štetu oštećene LL da bi zajednički i dogovorno sa optuženicima ZL i PA provalio u stan oštećene i otuđio 7.100,00 kuna jer ga za navedeno kazneno djelo u svojim iskazima i ne terete optuženici ZL i PA, a ni oštećena LL, a to ne proizlazi ni iz ostalih materijalnih dokaza.

12.4. Isto tako ni u odnosu za kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud nema dokaza da bi optuženik PL zajednički i dogovorno sa optuženicima PA i ZL počinio inkriminirano kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude na štetu Gradske mljekare Mils d.o.o. Split za iznos od 4.070,00 kuna, osim što je na molbu optuženog, PA automobilom prevezao do pazara u Splitu. Okolnost da je optuženik PL počinio navedeno kazneno djelo ne proizlazi ni iz iskaza optuženika ZL i PA, a ni izvedenih materijalnih dokaza, a ni iz verbalnog iskaza ispitane svjedokinje LL, što bi upućivalo na zaključak da je optuženik PL počinio inkriminirano kazneno djelo krađe na štetu Gradske mljekare Mils d.o.o. Split.

12.5. Nije u pravu državni odvjetnik ni kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da niz okolnosti upućuju na zatvoreni krug indicija koje ukazuju da je optuženik PL počinio inkriminirana kaznena djela. Međutim, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a prihvaća i ovaj sud jedino što dovodi u vezu optuženika NL s kaznenim djelom pod točkom 1. izreke presude bi bila činjenica da mu je optuženik ZL pokazao gdje stanuje oštećena LL, a u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude to bi bila činjenica da je svojim vozilom dovezao optuženika PA do pazara u Splitu, što ne bi bile okolnosti koje čine zatvoreni krug indicija koje bi neupitno ukazivale na optuženika NL kao počinitelja kaznenih djela, a kako to pogrešno zaključuje u žalbi državni odvjetnik.

12.6. Naime, postojanje kaznenog djela mora biti dokazano potpuno izvjesno i izvan svake razumne sumnje te za osudu optuženika moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optuženik, što u konkretnom slučaju nije bilo ostvareno. Prema odredbi članka 3. stavka 3. ZKP/08, dvojbu oko postojanja činjenice koje tvore obilježje kaznenog djela, sud je dužan riješiti presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a iz te odredbe proizlazi i pravilo koje se odnosi na standard dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist okrivljenika, prema kojem se te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije, nego postojanje činjenice koja mu ide u korist. U takvoj situaciji potpuno opravdano je prvostupanjski sud optuženika NL oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, pa se državni odvjetnik neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12.5. Stoga je prvostupanjski sud pravilno optuženika NL oslobodio optužbe temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 u odnosu na kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, jer iz provedenih dokaza nije u postupku nedvojbeno utvrđeno da je optuženik počinio navedena kaznena djela.

13. Nadalje, protiv navedene presude žalbu je podnio i optuženik PA po branitelju Ivi Smrki, odvjetniku u Splitu, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer da se prvostupanjska presuda ne može ispitati, jer su razlozi pobijane presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

14. Međutim, suprotno navodima žalbe optuženika PA prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud dao razloge o svim odlučnim činjenicama te ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

14.1. Naime, iz sadržaja žalbe optuženika PA zapravo proizlazi da se razlozi kojima se ukazuje na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koja će se cijeniti u okviru te žalbene osnove.

15. Kako ovaj sud nije našao da bi bile počinjene ni neke druge povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, ukazuje se žalba optuženika PA glede ove žalbene osnove iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 neosnovana.

15.1. U žalbi optuženika PA se navodi da je sud na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio "materijalni zakon", jer tijekom postupka ničim nije dokazano da bi optuženik PA počinio inkriminirana kaznena djela pod točkom 1. i 2. pobijane prvostupanjske presude. U žalbi se navodi da se pobijana presuda temelji na obranama optuženika, kao i iskazu oštećene LL. Međutim, u svakom slučaju navodi obrane optuženika ZL ni NL, a niti iskaz oštećene nisu dokazi koji bi bili dovoljni da se optuženika PA proglasi krivim jer nisu potkrijepljeni materijalnim dokazima pa se postavlja pitanje na temelju čega prvostupanjski sud izvodi zaključak da bi iskaz oštećene LL bio potkrijepljen materijalnim dokazima te sud poklanja vjeru iskazu oštećene LL kao životan i logičan.

16. Prvostupanjski sud je pravilnom analizom i ocjenom svih provedenih dokaza ispravno utvrdio da su optuženici ZL i PA postupili na način pobliže opisan u izreci pobijane presude, dok se žalbenim navodima optuženika PA daje subjektivna ocjena dokaza kojima se nastoji eskulpirati optužba, pa suprotno navodima žalbe glede žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16.1. Osporavajući pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica treba istaknuti kako nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje pod točkama 1. i 2. izreke osuđujuće presude pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

17. Prvostupanjski sud je sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da su optuženici ZL i PA postupali na način pobliže opisan u izreci pod točkom 1. pobijane prvostupanjske presude. Na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja upućuje zaključak da je nesporno u postupku utvrđeno da je optuženik ZL prije inkriminiranog događaja bio u stanu oštećene LL i da je jedini od optuženika znao gdje oštećena LL drži novac i kada ona nije u stanu te da se novac nalazi u visećem elementu kuhinje pored tanjura. Oštećena LL je istakla upravo to da je jedino optuženik ZL znao gdje drži novac, jer je bio u njezinom stanu više puta kada mu je mijenjala novac, a mislila je da je on "čovjek iz našeg kraja", pa mu je vjerovala kada ga je u nekoliko navrata pustila u svoj stan. Samo optuženik ZL je izjavio da je "švercao svašta" te je upoznao optuženika PA zvanog "Z", a koji ga je i pitao za LL i koji mu je predložio da opljačkaju LL, te je on i kazao PA da LL ima novaca i optuženom PA rekao gdje LL drži novac u stanu. Optuženi ZL je potvrdio da LL poznaje jer ima kiosk na pazaru i živi sama u stanu kao podstanar, a on joj pomaže kod dostave robe, te da je više puta bio u njenom stanu i poznato mu je i zna da novac drži u kuhinjskom elementu, a to mu je poznato jer mu je LL više puta davala novac kako bi ga promijenio ili platio račun na banci. Pojasnio je i to da poznaje optuženika PA desetak godina jer su radili zajedno te mu je upravo i PA predložio da opljačkaju LL te su se dogovarali provaliti u njezin stan. Oštećena LL je u postupku iskazala i to da je inkriminiranog dana bila na sajmu na rivi u Splitu sa svojim sinom kada je došao optuženik ZL koji se ponudio da će im prevesti robu za sajam te je tog dana izvan kuće bila gotovo cijeli dan od 7,30 do 21,00 sat navečer. Povratkom kući uočila je da su obijena vrata iznajmljenog stana u [adresa] te je njezin sin pozvao policiju, a ZL ju je sutradan podrugljivo upitao koliko joj novaca nedostaje. Stoga je nelogična i neuvjerljiva obrana optuženika ZL i PA da nisu sudjelovali u počinjenju kaznenog djela pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude.

17.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude utvrdio da su optuženici ZL i PA počinili inkriminirano kazneno djelo upravo na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude, što proizlazi analizom iskaza optuženika i svjedokinje LL i predstavnika oštećene pravne osobe Gradske mljekare Mils d.o.o. TL. U odnosu na navedeno kazneno djelo optuženi ZL dijelom priznaje da je istog počinio, pojašnjavajući da je prodavao sireve koje mu je donio optuženik PA da bi optuženik PA u svojoj obrani istakao da je sireve dao optuženiku ZL koji ga je prethodno nazvao da mu pomogne nositi, a pretpostavio je da su sirevi ukradeni. Prvostupanjski sud obrane optuženika ZL i PA smatra neuvjerljivim, a što prihvaća i ovaj sud, jer upravo iz iskaza svjedokinje LL proizlazi da se sjeća momka po nadimku "Z", dakle PA, koji je donio dvadesetak sireva u njezin kiosk na glavnoj tržnici u Splitu od Mljekare "Mils" te ih predao optuženiku ZL, koji je ove sireve prodavao na glavnoj tržnici u Splitu, a što je utvrđeno i iz iskaza predstavnika oštećene pravne osobe Gradske mljekare "Mils" d.o.o. TL da je inkriminiranog dana Gradskoj mljekari "Mils" iz kombija otuđeno dvadesetak sireva u samom centru grada predio Pazar.

18. Žalbom optuženika PA daje se subjektivna ocjena provedenih dokaza koja se razlikuje od ocijene prvostupanjskog suda, a i ovog suda kojom ga se nastoji eskulpirati. Stoga se i žalba optuženika PA u odnosu na žalbeni osnov povrede kaznenog zakona smatra neosnovanim. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je optuženik PA postupao na način pobliže opisan u izreci prvostupanjske presude, na koji način je ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11, pa je na tako pravilno i utvrđeno činjenično stanje utemeljeno primijenjen kazneni zakon kada je za ta kaznena djela proglašen krivim.

19. U žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu se ističe i to da je prvostupanjski sud uz odluku o uvjetnoj osudi nije optuženicima naložio posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11, da u određenom roku poprave štetu počinjenu kaznenim djelom na koji način se oštećena dovodi u nepovoljan položaj, jer bi uz izricanje posebne obveze optuženicima se na odgovarajući način i postigla svrha kažnjavanja.

20. Sukladno odredbi članka 478. ZKP/08 žalba optuženika PA zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u korist optuženika sadrži u sebi žalbu zbog odluke o kazni. Međutim, prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno postupio u smislu odredbe članka 47. KZ/11, te je optuženiku na odgovarajući način utvrdio i vrednovao kao olakotnu okolnost njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije pronašao. Optuženik PA proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 229. st. 1. toč. 1. u svezi sa člankom 228. st. 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam ) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 228. st. 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom je primjenom članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, na način da mu je na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s tim da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

21. Ovaj drugostupanjski sud je cijenio da izrečena uvjetna osuda primjerena stupnju krivnje optuženika PA, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika i načinu počinjenja kaznenog djela. Dakle, imajući u vidu okolnost inkriminiranog kaznenog djela ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

21.1. Državni odvjetnik se žalbi i zbog odluke o uvjetnoj osudi i posebnoj obvezi u kojem dijelu navodi kako sud optuženicima nije uz uvjetnu osudu naložio i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11 da u određenom roku poprave štetu koja je pričinjena kaznenim djelom. Kod ovoga je za navesti kako izricanje posebne obveze nije bilo predloženo ni u optužnici niti kasnije tijekom rasprave, a jedini prijedlog državnog odvjetnika je bio da se odluči o imovinsko pravnom zahtjevu oštećene, što je sud i učinio, sukladno članku 158. stavku 2. ZKP/08. Primjena odredbe članka 62. KZ/11 o posebnim obvezama je fakutativna te sud u svakom pojedinom slučaju o slobodnoj ocjeni odlučuje hoće li optuženiku uz uvjetnu osudu izreći i posebno obvezu ili to neće učiniti. S obzirom na to da izricanje posebne obveze nije bilo predloženo pravilno je prvostupanjski sud postupio kada nije izrekao, što svojim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje.

22. Optuženik PA u žalbi glede odluke o troškovima postupka ne navodi razloge iz kojih pobija odluku o troškovima, prvostupanjski sud je pravilno optuženika PA, a kako ih je proglasio krivim primijenio odredbu članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 te ga obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 EUR, koji je određen u skladu s trajanjem i složenosti sudskog postupka.

23. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda u suglasju s člankom 486. stavak 1. i člankom 482. ZKP/08.

Split, 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj