REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: P-108/2021-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], E [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 4. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Leopoldine Špicer, odvjetnice iz Slavonskog Broda i rasprave održane 8. travnja 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 310180 od 7. srpnja 2004. sklopljenog između prednika tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, kao kreditora i tužitelja EG iz [adresa], kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 54.000,00 po kupovnom tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po prodajnom tečaju tuženika važećem na dan dospijeća (članak 1. i članak 7. Ugovora o kreditu).
II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, isplatiti tužitelju EG iz [adresa], na ime stečenog bez osnove iznos od 11.734,31 eura (slovima: jedanaesttisućasedamstotri- desetčetirieuraitridesetjedancent) sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:
-2,97 eur od 16.09.2004. do isplate,
-7,98 eur od 16.10.2004. do isplate,
-10,82 eur od 16.11.2004. do isplate,
-8,41 eur od 16.12.2004. do isplate,
-6,15 eur od 16.01.2005. do isplate,
-5,90 eur od 16.02.2005. do isplate,
-4,30 eur od 16.03.2005. do isplate,
-2,20 eur od 16.04.2005. do isplate,
-1,94 eur od 16.05.2005. do isplate,
-2,78 eur od 16.06.2005. do isplate,
-1,19 eur od 16.08.2005. do isplate,
-3,73 eur od 16.09.2005. do isplate,
-1,94 eur od 17.10.2005. do isplate,
-2,55 eur od 16.11.2005. do isplate,
-3,70 eur od 16.12.2005. do isplate,
-2,68 eur od 16.01.2006. do isplate,
-0,88 eur od 17.11.2008. do isplate,
-12,97 eur od 16.01.2009. do isplate,
-13,46 eur od 16.02.2009. do isplate,
-7,08 eur od 16.03.2009. do isplate,
-9,73 eur od 16.04.2009. do isplate,
-10,09 eur od 16.05.2009. do isplate,
-5,38 eur od 16.06.2009. do isplate,
-7,01 eur od 16.07.2009. do isplate,
-5,95 eur od 17.08.2009. do isplate,
-7,23 eur od 16.09.2009. do isplate,
-5,33 eur od 16.10.2009. do isplate,
-7,37 eur od 16.11.2009. do isplate,
-6,31 eur od 16.12.2009. do isplate,
-11,60 eur od 16.01.2010. do isplate,
-13,65 eur od 16.02.2010. do isplate,
-14,32 eur od 16.03.2010. do isplate,
-16,89 eur od 16.04.2010. do isplate,
-22,12 eur od 17.05.2010. do isplate,
-21,44 eur od 16.06.2010. do isplate,
-29,52 eur od 16.07.2010. do isplate,
-30,38 eur od 16.08.2010. do isplate,
-39,06 eur od 16.09.2010. do isplate,
-33,30 eur od 16.10.2010. do isplate,
-36,22 eur od 16.11.2010. do isplate,
-47,28 eur od 16.12.2010. do isplate,
-45,34 eur od 17.01.2011. do isplate,
-41,12 eur od 16.02.2011. do isplate,
-46,95 eur od 16.03.2011. do isplate,
-44,25 eur od 16.04.2011. do isplate,
-49,90 eur od 16.05.2011. do isplate,
-60,22 eur od 16.06.2011. do isplate,
-73,86 eur od 16.07.2011. do isplate,
-88,27 eur od 16.08.2011. do isplate,
-65,19 eur od 16.09.2011. do isplate,
-58,33 eur od 17.10.2011. do isplate,
-57,68 eur od 16.11.2011. do isplate,
-61,23 eur od 16.12.2011. do isplate,
-66,37 eur od 16.01.2012. do isplate,
-68,47 eur od 16.02.2012. do isplate,
-67,11 eur od 16.03.2012. do isplate,
-67,16 eur od 16.04.2012. do isplate,
-69,48 eur od 16.05.2012. do isplate,
-71,12 eur od 16.06.2012. do isplate,
-69,05 eur od 16.07.2012. do isplate,
-68,40 eur od 16.08.2012. do isplate,
-62,60 eur od 17.09.2012. do isplate,
-68,05 eur od 16.10.2012. do isplate,
-69,97 eur od 16.11.2012. do isplate,
-68,38 eur od 17.12.2012. do isplate
-63,99 eur od 16.01.2013. do isplate,
-66,14 eur od 16.02.2013. do isplate,
-65,78 eur od 16.03.2013. do isplate,
-70,30 eur od 16.04.2013. do isplate,
-60,98 eur od 16.05.2013. do isplate,
-61,94 eur od 17.06.2013. do isplate,
-62,63 eur od 16.07.2013. do isplate,
-61,91 eur od 16.08.2013. do isplate,
-64,39 eur od 16.09.2013. do isplate,
-65,57 eur od 16.10.2013. do isplate,
-66,37 eur od 16.11.2013. do isplate,
-69,56 eur od 16.12.2013. do isplate,
-67,40 eur od 16.01.2014. do isplate,
-70,74 eur od 17.02.2014. do isplate,
-72,49 eur od 17.03.2014. do isplate,
-70,68 eur od 16.04.2014. do isplate,
-68,15 eur od 16.05.2014. do isplate,
-69,25 eur od 16.06.2014. do isplate,
-70,91 eur od 16.07.2014. do isplate,
-72,18 eur od 16.08.2014. do isplate,
-72,39 eur od 16.09.2014. do isplate,
-73,96 eur od 16.10.2014. do isplate,
-75,76 eur od 17.11.2014. do isplate,
-76,11 eur od 16.12.2014. do isplate,
-67,73 eur od 16.01.2015. do isplate,
-67,73 eur od 16.02.2015. do isplate,
-67,73 eur od 16.03.2015. do isplate,
-67,73 eur od 16.04.2015. do isplate,
-67,73 eur od 16.05.2015. do isplate,
-67,73 eur od 16.06.2015. do isplate,
-67,73 eur od 16.07.2015. do isplate,
-67,73 eur od 17.08.2015. do isplate,
-67,73 eur od 16.09.2015. do isplate,
-67,73 eur od 16.10.2015. do isplate,
-67,73 eur od 16.11.2015. do isplate,
-67,73 eur od 16.12.2015. do isplate
-67,73 eur od 16.01.2016. do isplate,
-99,88 eur od 16.02.2016. do isplate,
-98,72 eur od 16.03.2016. do isplate,
-96,92 eur od 16.04.2016. do isplate,
-94,64 eur od 16.05.2016. do isplate,
-100,56 eur od 16.06.2016. do isplate,
-97,57 eur od 16.07.2016. do isplate,
-98,32 eur od 16.08.2016. do isplate,
-96,23 eur od 16.09.2016. do isplate,
-98,23 eur od 17.10.2016. do isplate,
-102,34 eur od 16.11.2016. do isplate,
-103,12 eur od 16.12.2016. do isplate
-104,19 eur od 16.01.2017. do isplate,
-102,69 eur od 16.02.2017. do isplate,
-99,96 eur od 16.03.2017. do isplate,
-101,35 eur od 18.04.2017. do isplate,
-93,98 eur od 16.05.2017. do isplate,
-94,92 eur od 16.06.2017. do isplate,
-89,49 eur od 17.07.2017. do isplate,
-80,50 eur od 16.08.2017. do isplate,
-82,16 eur od 16.09.2017. do isplate,
-82,12 eur od 16.10.2017. do isplate,
-80,10 eur od 16.11.2017. do isplate,
-80,27 eur od 16.12.2017. do isplate
-73,72 eur od 16.01.2018. do isplate,
-78,89 eur od 16.02.2018. do isplate,
-75,94 eur od 16.03.2018. do isplate,
-71,13 eur od 16.04.2018. do isplate,
-68,36 eur od 16.05.2018. do isplate,
-76,27 eur od 16.06.2018. do isplate,
-74,34 eur od 16.07.2018. do isplate,
-84,10 eur od 16.08.2018. do isplate,
-85,21 eur od 17.09.2018. do isplate,
-81,05 eur od 16.10.2018. do isplate,
-82,39 eur od 16.11.2018. do isplate,
-84,42 eur od 17.12.2018. do isplate,
-85,31 eur od 16.01.2019. do isplate,
-82,44 eur od 16.02.2019. do isplate,
-82,63 eur od 16.03.2019. do isplate,
-83,87 eur od 16.04.2019. do isplate,
-84,41 eur od 16.05.2019. do isplate,
-86,04 eur od 17.06.2019. do isplate,
-88,83 eur od 16.07.2019. do isplate,
-93,01 eur od 16.08.2019. do isplate,
-92,04 eur od 16.09.2019. do isplate,
-92,50 eur od 16.10.2019. do isplate,
-94,98 eur od 16.11.2019. do isplate,
-92,69 eur od 16.12.2019. do isplate,
-99,36 eur od 16.01.2020. do isplate,
-103,24 eur od 17.02.2020. do isplate,
-110,21 eur od 16.03.2020. do isplate,
-112,37 eur od 16.04.2020. do isplate,
-111,32 eur od 16.05.2020. do isplate,
-105,64 eur od 16.06.2020. do isplate,
-103,20 eur od 16.07.2020. do isplate,
-101,78 eur od 17.08.2020. do isplate,
-102,34 eur od 16.09.2020. do isplate,
-105,83 eur od 16.10.2020. do isplate,
-102,84 eur od 16.11.2020. do isplate,
-102,41 eur od 16.12.2020. do isplate,
-104,33 eur od 16.01.2021. do isplate,
-102,91 eur od 16.02.2021. do isplate,
-96,40 eur od 16.03.2021. do isplate,
-96,40 eur od 16.04.2021. do isplate,
-97,32 eur od 17.05.2021. do isplate,
-97,39 eur od 16.06.2021. do isplate,
-99,85 eur od 16.07.2021. do isplate,
-99,28 eur od 16.08.2021. do isplate,
-98,05 eur od 16.09.2021. do isplate,
-103,35 eur od 16.10.2021. do isplate,
-108,35 eur od 16.11.2021. do isplate,
-112,08 eur od 16.12.2021. do isplate,
-111,60 eur od 17.01.2022. do isplate,
-110,05 eur od 16.02.2022. do isplate,
-117,14 eur od 16.03.2022. do isplate,
-120,71 eur od 16.04.2022. do isplate,
-113,35 eur od 16.05.2022. do isplate,
i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, naknaditi tužitelju EG iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu 2.032,17 eura sa zateznom kamatom koja teče od 8. travnja 2025. do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tuženik Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovanim.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj EG iz [adresa], povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na preplatu radi promjenjive kamatne stope
II. Prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovog suda odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
1.1.U tužbi navodi da 7. srpnja 2004. tužitelj i prednik tuženika sklopili su Ugovor o kreditu broj: 310180, temeljem kojeg ugovora je tuženik, kao kreditor odobrio tužitelju, kao korisniku kredita iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 54.000,00 CHF po kupovnom tečaju za devize tuženika na dan korištenja kredita, s rokom vraćanja od 25 godina. Istim ugovorom ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po prodajnom tečaju tuženika za devize na dan dospijeća. Prvi anuitet dospio je na naplatu mjesec dana od dana iskorištenja kredita. Pored iznosa glavnice tužitelj je tuženiku temeljem članka 4. Ugovora bio u obvezi platiti i kamatu, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,80% godišnje, a koja je promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu tuženika. Tužitelj još nije otplatio predmetni kredit. O ugovornoj kamati s ugovorenom promjenjivom, godišnjom kamatnom stopom ugovorne i parnične stranke nisu posebno pregovarale, s obzirom da se radilo o tipskom ugovoru kreditora/tuženika, na sadržaj kojeg tužitelj nije imao mogućnosti utjecati. Tuženik je za vrijeme trajanja otplate kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu, bez da se o tome pojedinačno pregovaralo, te je ista od dana isplate kredita do dana otplate kredita u cijelosti, višekratno mijenjana jednostranom odlukom tuženika, na štetu tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., u točki 8. izreke, utvrđuje se da je 8. tuženik Sberbank d.d. Zagreb, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, te je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima. U postupku koji je prethodio donošenju navedenih sudskih odluka sudovi su utvrdili da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne, jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugora propustile informirati potrošče o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, o tome da je rast tečaja švicarskog franaka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. S obzirom da su pravomoćnim presudama utvrđene ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kao i ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, u vezi i s člankom 1111., člankom 1115., te člankom 1046. istog Zakona, dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže sudu nakon provedenog postupka usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno stavlja prigovor zastare. Tužitelj je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 26. veljače 2021. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa i to s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 – 29/18, dalje kao: „ZOO“), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja budući da ista nije specificirana tužbom. Pogrešno je stajalište tužitelja o ništavosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu. Kao što je istaknuto, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Nadalje, odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva. Da je odredba jasna i uočljiva nije i ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena. Promjenjivost kamatne stope je uvriježena u pozitivnim propisima i u praksi u Republici Hrvatskoj, pa eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava. S druge strane, da je odredba tužitelju bila razumljiva u prvom redu proizlazi iz uvida u formu samog Ugovora. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 96. ZZP). Već samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke – jasna i lako uočljiva odredba. Člankom 1. Ugovora jasno je propisano da se kredit odobrava u valuti CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također, člankom 7.1. predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju kreditora na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Također, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke. Tuženik u skladu s prethodnim navodima predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne ne nadležnosti ovog suda, a ovaj sud je na ročištu 22. kolovoza 2022. naveo da se odbija prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan i da će sud razloge odbijanja obrazložiti u odluci o glavnoj stvari (str. 119 spisa). Sud je odlučio kao u izreci rješenja u skladu sa odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u svojoj oduci poslovni broj Grl- 143/2019-2 od dana 11. prosinca 2019. iznio pravno shvaćanje prema kojem je, za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16), mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.
4. Tuženik je bio podnio tužbu protiv Sberbanka d.d., a podneskom od 27. travnja 2024.je označio kao tuženika Novu hrvatsku banku d.d., pravnog slijednika utužene banke prema izvodu iz registra Trgovačkog suda (str. 70 do 80 spisa). Tužitelj je podneskom od 20. studenog 2023. naveo da uređuje tuženi zahtjev na način da umjesto tuženika Nova hrvatska banka d.d. označava Hrvatsku poštansku banku d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, jer je trgovačko društvo Nova hrvatska banka d.d. odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-23/25802 od 3. srpnja 2023. pripojeno trgovačkom društvu Hrvatska poštanska banka d.d. kao pravnom slijedniku (Izvod iz registra Trgovačkog suda –str. 143 spisa).
5. Na ročištu održanom kod ovog suda 22. kolovoza 2022. tužitelj je povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na pretplatu po promjenjivoj kamatnoj stopi, a ostao je kod potraživanja za pretplatu radi valutne klauzule, tuženik se nije protivio povlačenju tužbe te je sud u svezi navedenog odlučio kao u izreci rješenja pod točk. I. na temelju čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje –ZPP-a).
6. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 16. srpnja 2024. koji je predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od 11.734,31 eura. Sud je na ročištu održanom 4. ožujka 2025. dozvolio preinaku tužbe na temelju čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; ZPP-a) jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
6.1. U skladu sa zaključkom s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ 7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 7. srpnja 2004. koji je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tužitelja Volksbank d.d. Zagreb u iznosu od 54.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za dovršenje kuće u [adresa] (str. 8 do 15 spisa). Sud je izvršio uvid u otplatni plan iz kojeg je vidljivo da je bila predviđena ista rata otplate kredita (str. 85 do 92 spisa). Uvidom u pregled uplata je vidljivo kada i u kojim ratama je tužitelj izvršio uplate rata kredita (str. 93 do 117 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Filip Tolić.
7.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da kada je sklapao predmetni ugovor 2004. išao je u Vinkovce u banku gdje je razgovarao o kreditu, a ugovor je ovjerio u Osijeku. U Vinkovce je išao iz razloga što ta banka nije postojala u [adresa]. Kada se odlučio za taj kredit u banci su mu rekli da je to najpovoljniji stambeni kredit. Ništa ga nisu upozoravali što bi se moglo dogoditi u pogledu valute ili kamate. Između njega i banke nije bilo nikakvih pregovora. Nije mogao utjecati niti na jednu odredbu ugovora, taj ugovor je bio unaprijed napisan i dan na potpis. U početku je imao ratu kredita od 1.400,00 kn, a kredit je narastao na 2.070,00 kn. Kredit nije otplatio. Završio je srednju školu i alatničar je po zanimanju. Kredit je digao za gradnju kuće i došao je u banku i digao kredit, a prije toga je razmatrao par mjeseci. Većinom je pročitao ugovor o kreditu, nije se savjetovao ni s kim oko ugovora. Informirao se o kreditima i kod drugih banaka i kod te banke kod koje je digao kredit. Ova banka je imala najpovoljnije uvjete u tom trenutku.
7.2. Vještak Filip Tolić u nalazu i mišljenju je naveo da je sačinio izračun razlike na okolnost promjene tečaja CHF. Navedene razlika se očituje u razlici zbog primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan korištenja ugovora o kreditu (prema Prometnoj kartici po kreditu broj 310180). Tužitelj je na dan 16. svibnja 2022. više platio iznos od 11.734,31 eura, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja Ugovora o kreditu. Do navedenog vještak je došao na način da je početno ugovoreni anuitet po tečaju na dan korištenja kredita (mjesečni anuitet 1.466,90 kn) oduzeo od početno ugovorenog anuiteta po tečaju na dan plaćanja kredita. Tužitelj je na dan 16. svibnja 2022. god manje platio iznos od 218,50 eura. Navedeni iznosi nisu uračunati u preplatu po valutnoj klauzuli iskazanu (specificiranu) u Tablici 4.
7.3. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovor, a po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.
8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.
9. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:
- su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika 7. srpnja 2004. zaključili Ugovor o kreditu iznosu od 54.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za dovršenje kuće u [adresa]
- kredit nije bio u konverziji,
- je utvrđen iznos pretplate radi valutne klauzule u iznosu od 11.734,31 eura prema nalazu i mišljenju vještaka.
19. Sporno je tijekom postupka bilo to što tužitelj potražuje preplatu zbog valutne klauzule, a tuženik se tome protivi.
20. Tužitelj je aktivno legitimiran jer je zaključio Ugovor o kreditu sa prednikom tuženika i sam je platio rate kredita, a tuženik je pasivno legitimiran jer je bio prednik tuženika bio kreditor u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a tužitelj je potrošač, jer je za kredit iskoristio za gradnju kuće koja se koristi za obiteljske potrebe, što je utvrđeno kao nesporno iz njegovog iskaza, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru, jer je iskaz tužitelja logičan i uvjerljiv. Da je kredit sklopljen sa tužiteljem kao fizičkom osobom je vidljivo i iz samog Ugovora o kreditu.
21. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
22. Nesporno je da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe su unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.
23. Tijekom postupka je bilo sporno da li je ništetna odredba ugovora iz članka 1. i članak 7. Ugovora koji se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
24. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti radi utvrđenja ništetnosti navedenih odredbi ugovora i radi isplate.
25. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri a niti je tuženik tužitelju objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
26. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.
27. U ovom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
28. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."
28.1. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023. a tužba je podnesena 26. veljače 2021. prije isteka zastarnog roka.
29. Tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju pripada tužitelju i za nesporno otplaćeni kredit. U skladu s čl.328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može zahtijevati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj kao stranka predmetnog Ugovora o kreditu to u svakom slučaju jest i za navedeno ima i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi. Na temelju čl. Članak 502.c ZPP-a Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj se je u tužbi pozvao na navedeni članak.
30. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP. Pravomoćno je utvrđeno da su tuženici iz kolektivnog spora povrijedili su kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka jer korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.
31. Sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima jer je ugovorena valutna klauzula, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, je što se tiče valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U svezi navedenog sud je utvrdio ništetnima odredbe ugovora o valutnoj klauzuli (točk. I. izreke presude).
31.1. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju dospjele anuitete temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05 (točka II. izreke presude).
32. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.
33. U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu s odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.
34. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka u cijelosti jer je tužitelj uspio u postupku u cijelosti. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1OT), trošak vještačenja je uplaćen u iznosu od 398,17 eura, priznat je i trošak zastupanja na ročištima održanim kod ovog suda 31. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 22. kolovoza 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 4. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 8. travnja 2025. za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.5.OT). Priznat je i trošak sastava podnesaka od 4. svibnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava obrazloženog podneska od 16. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1.OT), pripadajući porez iznosi 325,00 eura. Ukupno je priznat trošak u iznosu od 2.032,17 eura kako je to i navedeno u izreci presude.
35. Zatezna kamata teče na troškove postupka od 8. travnja 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
36. U dijelu u kojem je tužba povučena tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka u skladu s pravnim shvaćanjem Suda Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., između ostaloga, je rečeno da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga, budući da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi te djelomično i sa zahtjevom na isplatu, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška.
Slavonski Brod, 8. travnja 2025.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
O tom obavijest:
1. Tužitelj po pun.
2. Tuženik po pun.
