Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5722/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kardum, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. (OIB: 02535697732), Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-666/2023-19 od 12. studenog 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-666/2023-19 od 12. studenog 2024. godine u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 eura i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama počam od 8. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u preostalom dijelu potvrđuje se navedena presuda.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 234,37 eura u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku, Privredna banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Ulica Franje Račkoga 6, OIB: 02535697732, platiti tužitelju MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 9011123610, o valutnoj klauzuli CHF, iznos od 36.964,59 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 7,04 eur od 1.6.2006 godine pa do isplate

- 4,60 eur od 1.7.2006 godine pa do isplate

- 5,87 eur od 30.9.2006 godine pa do isplate

- 4,71 eur od 1.10.2006 godine pa do isplate

- 1,07 eur od 1.11.2006 godine pa do isplate

- 0,60 eur od 1.12.2006 godine pa do isplate

- 58,62 eur od 1.11.2008 godine pa do isplate

- 62,58 eur od 1.1.2009 godine pa do isplate

- 72,38 eur od 1.2.2009 godine pa do isplate

- 76,60 eur od 3.3.2009 godine pa do isplate

- 63,84 eur od 2.4.2009 godine pa do isplate

- 48,53 eur od 30.5.2009 godine pa do isplate

- 28,65 eur od 30.6.2009 godine pa do isplate

- 40,74 eur od 30.7.2009 godine pa do isplate

- 45,22 eur od 1.9.2009 godine pa do isplate

- 42,21 eur od 30.9.2009 godine pa do isplate

- 34,12 eur od 30.10.2009 godine pa do isplate

- 51,33 eur od 1.12.2009 godine pa do isplate

- 58,91 eur od 30.12.2009 godine pa do isplate

- 72,29 eur od 30.1.2010 godine pa do isplate

- 75,56 eur od 2.3.2010 godine pa do isplate

- 92,47 eur od 23.3.2010 godine pa do isplate

- 92,48 eur od 30.4.2010 godine pa do isplate

- 115,56 eur od 20.5.2010 godine pa do isplate

- 104,00 eur od 1.6.2010 godine pa do isplate

- 137,67 eur od 30.7.2010 godine pa do isplate

- 204,87 eur od 31.8.2010 godine pa do isplate

- 183,50 eur od 30.9.2010 godine pa do isplate

- 185,91 eur od 1.10.2010 godine pa do isplate

- 203,39 eur od 30.11.2010 godine pa do isplate

- 207,93 eur od 1.12.2010 godine pa do isplate

- 272,60 eur od 1.1.2011 godine pa do isplate

- 228,02 eur od 1.2.2011 godine pa do isplate

- 244,20 eur od 1.3.2011 godine pa do isplate

- 226,89 eur od 29.4.2011 godine pa do isplate

- 305,60 eur od 31.5.2011 godine pa do isplate

- 303,76 eur od 3.6.2011 godine pa do isplate

- 314,36 eur od 1.7.2011 godine pa do isplate

- 388,96 eur od 1.8.2011 godine pa do isplate

- 349,21 eur od 1.9.2011 godine pa do isplate

- 310,14 eur od 1.10.2011 godine pa do isplate

- 305,27 eur od 1.11.2011 godine pa do isplate

- 301,80 eur od 1.12.2011 godine pa do isplate

- 318,97 eur od 1.1.2012 godine pa do isplate

- 337,02 eur od 1.2.2012 godine pa do isplate

- 338,38 eur od 1.3.2012 godine pa do isplate

- 326,28 eur od 1.4.2012 godine pa do isplate

- 332,27 eur od 1.5.2012 godine pa do isplate

- 337,92 eur od 1.6.2012 godine pa do isplate

- 328,95 eur od 1.7.2012 godine pa do isplate

- 331,96 eur od 1.8.2012 godine pa do isplate

- 326,90 eur od 1.9.2012 godine pa do isplate

- 314,04 eur od 1.10.2012 godine pa do isplate

- 327,63 eur od 1.11.2012 godine pa do isplate

- 335,11 eur od 1.12.2012 godine pa do isplate

- 332,50 eur od 1.1.2013 godine pa do isplate

- 303,42 eur od 1.2.2013 godine pa do isplate

- 328,19 eur od 1.3.2013 godine pa do isplate

- 329,39 eur od 1.4.2013 godine pa do isplate

- 318,97 eur od 1.5.2013 godine pa do isplate

- 291,24 eur od 1.6.2013 godine pa do isplate

- 290,50 eur od 1.7.2013 godine pa do isplate

- 296,48 eur od 1.8.2013 godine pa do isplate

- 307,70 eur od 1.9.2013 godine pa do isplate

- 324,84 eur od 1.10.2013 godine pa do isplate

- 316,01 eur od 1.11.2013 godine pa do isplate

- 23.635,86 eur od 8.11.2013 godine pa do isplate, po stopi od 15% godišnje od 1.6.2006. do 31.12.2007. godine; po stopi od 14% godišnje od 1.1.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.648,23 eur sa zateznim kamatama od 12. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude u dijelu u kojem mu nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 eura, žali se tužitelj iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba tužitelja je osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe tuženika sud prvog stupnja nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da su stranke sklopile ugovor o namjenskom kreditu dana 31. ožujka 2006. godine kojim je tuženik odobrio tužiteljici namjenski kredit za adaptaciju stana u iznosu od 190.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita na rok otplate od 6 godina, pa prvostupanjski sud pozivom na utvrđenja iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača a kojim je utvrđeno da su banke, pa među njima i tužena, u razdoblju od 1. lipnja 2004. pa do 31. prosinca 2008. godine povrijedile kolektivne interese i prava potrošača zaključujući s njima ugovore o kreditu koristeći se ništetnim i nepoštenim odredbama na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, prvostupanjski sud pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu otklanjajući istovremeno prigovor zastare njezine tražbine pozivom i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine te obvezuje tuženika na povrat preplaćenog iznosa po tužiteljici u vidu razlike između tečaja valute CHF u vrijeme zaključenja ugovora i u vrijeme vraćanja anuiteta po tužiteljici sa zakonskim zateznim kamatama od plaćanja svakog takvog pojedinog mjesečnog obroka po pravima o stjecanju bez osnove.

7. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

8. Potrebno je ukazati na meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-

2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

9. U konačnici je, kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne obje predmetne ugovorne odredbe, i ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

10. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

11. Predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", spomenutim odlukama viših sudova ocijenjena je nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

12. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u izreci pobijane presude.

14. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. O tome je odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. A ta odluka svojim utvrđenjima veže sud i kad odlučuje o pojedinačnoj tužbi, slijedom odredbe čl. 502.c ZPP.

15. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1 .ZOO koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."

16. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u izreci osporene presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a visina je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.

17. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502. a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

19. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom 31. siječnja 2023. godine, a s obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018. Dakle opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za ovu osnovu, pa to i u odnosu na kamatu koja je akcesorno glavnom potraživanju.

20. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno primijenivši odredbu iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO u svezi s čl. 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

21. Glede tzv. negativne kamate na koje se također odnose žalbeni navodi ovaj sud ukazuje na presudu proširenog vijeća VSRH poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. godine gdje je zauzeto pravno shvaćanje da kada tuženik samo općenito stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu dakle, kada nije na određeni način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacije) iz čl. 337. ZOO/91, odnosno ako nije podnesena protutužba, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

22. Na daljnje žalbene navode valja reći da iskazi potrošača na kojima su se temeljile presude u kolektivnom sporu, izvedeni su radi utvrđivanja razumljivosti osporenih ugovornih odredbi sa spektra prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima te nisu upotrijebljeni radi utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu. Međutim, ovdje tužena nije predložila nikakve dokaze, pa niti saslušanje njezinih zaposlenika na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora.

23. Neosnovano tuženik pobija odluku prvostupanjskog suda da tužitelju nije trebalo priznati za sastav podneska od 4. srpnja 2024. godine trošak sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) jer se i takav podnesak može podvesti pod obrazloženi podnesak po toj odredbi Tarife.

24. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da mu je prvostupanjski sud trebao priznati i trošak sastava podneska od 21. veljače 2024. godine jer se radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife a kojim podneskom je i odgovoreno na navode iz podneska tuženika od 23. listopada 2023. godine pa je stoga valjalo tužitelju dosuditi daljnji trošak s PDV u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura.

25. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I i II).

26. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP a tužitelja temeljem čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP i Tbr. 10. toč. 1. Tarife obzirom na visinu ožalbenog dijela prvostupanjske presude (točka III i IV).

U Zagrebu, 8. travnja 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić