Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-646/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudca Ivane Čačić Brčić kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DS pok. ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak & Partneri, Split, Sukojišanska broj 4, protiv tuženika Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o., OIB: 13148821633, Kupska 4,10000 Zagreb, zastupanog po punomoćnici Tatjani Marković, odvjetnici u Splitu, Smiljanićeva 2/I, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom pod brojem Pn-62/2021-6 od dana 5. svibnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 8. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom pod brojem Pn-62/2021-6 od dana 5. svibnja 2022. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da tuženik u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 30.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 30. svibnja 2017. godine do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke), te je obvezan tužitelj da isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kuna sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2022. godine do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je prema tužbi podnesenoj u rujnu 2018. godine bio zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 90.000,00 kuna, a koja je prema činjeničnim navodima tužbe nastala nakon provedenog postupka eksproprijacije 25. svibnja 1982. godine u kojem su isplaćeni tadašnji vlasnici i posjednici, a sve radi formiranja zemljišta za izgradnju trafostanice, zbog toga što je tuženik naknadno za potrebe uređenja i proširenja zgrade trafostanice 110/20 (10) KW [adresa], obuhvatio i daljnji dio nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Glavina, a koje nekretnine da su u njegovom posjedu i vlasništvu i na kojim nekretninama nije proveden postupak izvlaštenja, niti je isplaćena bilo kakva naknada tužitelju kao stvarnom vlasniku, a time što je tuženik zauzeo dio nekretnine, da je i ostatak nekretnine praktički neupotrebljiv i ne predstavlja samostalnu cjelinu koja se može iskorištavati i koja predstavlja odgovarajuću gospodarsku osnovu, te je podneskom od 2. ožujka 2022. godine smanjio zahtjev tužbe na iznos od 30.000,00 kuna, te time djelomično povukao tužbu.
6. U ovom postupku bila je već donesena preuda pod brojem Pn-60/2020-4 od dana 23. ožujka 2021. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 221. i 221. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer tužitelj da nije dokazao da je vlasnik nekretnine, te je ista bila ukinuta rješenjem Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Gž-482/2021-2 od dana 15. listopada 2021. godine.
7. Iz razloga presude proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio slijedeće činjenice:
- da je prednik tuženika 1980. godine u okviru eksproprijacije proveo postupak utvrđenja općeg interesa radi izgradnje predmetne trafostanice za k. č. br. [katastarska čestica] nastalu od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1436 m2 koja nekretnina nije bila u društvenom vlasništvu,
- da je 1982. godine izvršio isplatu za ekspropriranu nekretninu FS kao korisniku eksproprijacije za ekspropriranu nekretninu i za daljnju više zahvaćenu površinu, dakle, za ukupno 2.255 m2, koji je u upravnom postupku sudjelovao kao stranka, te da je isti predao u posjed predmetnu nekretninu predniku tužitelja kao i da se korisnik eksproprijacije obvezao eventualna potraživanja drugih osoba isplatiti iz primljene naknade,
- da je na predmetnoj nekretnini sagrađena trafostanica TS Imotski,
- da prema prijavnom listu površina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina iznosi 2.269 m2, dakle da neznatna razlika u površini od 14 m2 predstavlja usklađenje stvarnog stanja sa podacima iz stare katastarske izmjere,
- da predmetna nekretnina predstavlja dvorište trafostanice oko kojeg je postavljena žičana ograda i djelomično betonski zid.
8. Na temelju navedenih činjenica, koje u žalbi posebno ne osporava ni sam tužitelj, prvostupanjski je sud zaključio da je prednik tuženika 1982. godine izvršio isplatu za ekspropriranu nekretninu FS kao faktičnom posjedniku i vlasniku predmetne nekretnine, odnosno da se tuženik nalazi u posjedu sporne nekretnine još od 1980. godine te da je protekom roka od 20 godina, temeljem članka 159 stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV) stekao vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine, a ukoliko je prednik tužitelja, njegov otac ŠS (a suprotno mišljenju prvostupanjskog suda) i bio vlasnik ovog dijela nekretnine, njegovo pravo vlasništva, s obzirom na protek roka od 20 godina, predviđeno odredbom članka 159 stavak 3. ZV da je prestalo tijekom 2000. godine, pa da je zastara zahtjeva za naknadu štete nastupila prema odredbi članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) odnosno prema odredbi članka 376. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima (”Narodne novine” broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).
9. Tužitelj u žalbi u bitnom ističe da nije sporno da je eksproprijacija provedena, međutim, da je u postupku eksproprijacije sudjelovao samo njegov stric FS, da je pravni prednika tužitelja brat ŠS reagirao na oduzimanje nekretnine od strane HR, i da za to nije dobio nikakvu naknadu, te da je svakom od braće ŠS pripao jednaki dio nekretnine, da je betonski zid kojim je ograđena trafostanica sagrađen prije tri godine, a prethodno da je oko objekta postojala žičana ograda.
10. Suprotno prigovorima tužitelja, prvostupanjski je sud donio pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku kada je odbio tužbeni zahtjev.
11. Naime, prvostupanjski je sud pravilno prihvatio prigovor zastre potraživanja, a to iz razloga što je iz rješenja o eksproprijaciji donesenog u odnosu na pravnog prednika tuženika "Elektrodalmacija" – Poduzeće za distribuciju električne energije iz Splita u svibnju 1982. godine, eksproprijacija bila proširena po zahtjevu eksproprijanta i za daljnji dio, iz razloga što je i površina preko 1.436 m2, već tada bila zahvaćena izgrađenim objektom, te je utvrđena naknada za dio čest. zem. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 2.255 m2, koja je potom parcelacijom oformljena kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 2.269 m2, a utvrđeno je da je kompleks trafostanice bio potom ograđen žičanom i betonskom ogradom.
12. Ujedno, nije sporno da tužitelj u procesnoj ulozi tuženika u postupku vođenom pod brojem P-891/2019 u kojem je presudom od 16. listopada 2019. godine, (koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Gž-4992/2019 od dana 24. lipnja 2020. godine) utvrđeno pravo vlasništva pravnog slijednika korisnika eksproprijacije, nije dokazao da bi dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] ostao u njegovom vlasništvu, odnosno, izvan domašaja provedenog postupka eksproprijacije i izvan posjeda i vlasništva tuženika, a na drugačije stanje stvari ne upućuje ni iskaz samog tužitelja na ročištu dana 31. ožujka 2022. godine, jer bi i u situaciji da je zbog proširenja eksproprijacije na dio nekretnine prema tvrdnji tužitelja u vlasništvu njegovog prednika, ujedno, došlo do umanjenja vrijednosti preostalog dijela nekretnine u njegovom vlasništvu, s obzirom na vrijeme izgrađenosti objekta Trafostanice, nastupila zastara potraživanja iz osnova naknade štete, budući da nakon privođenja nekretnine namjeni počinje teći i zastarni rok, koji je stoga istekao davno prije podnošenja tužbe sudu.
13. Kod takvog stanja stvari, jer pobijana presuda nije donesena primjenom članka 221. a ZPP, te kako ista nije opterećena ni bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 8. i stavak 2. točka 11. ZPP na koju se poziva tužitelj, kao ni drugim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, neosnovanu žalbu tužitelja, kod pravilne i na zakonu utemeljene odluke o parničnom trošku, trebalo je odbiti i presuditi kao u izreci (članak 368. stavak 2. ZPP).
14. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, a rezultat je neuspjeha tužitelja u ovom žalbenom postupku.
U Šibeniku, 8. travnja 2025. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Ivana Čačić Brčić
