Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-382/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju po punomoći zastupa Milan Rimay odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 26, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d. d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, koju po punomoći zastupa Andrej Šooš Maceljski odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6/III, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1456/21-33 od 20. siječnja 2022., u sjednici održanoj dana 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1456/21-33 od 20. siječnja 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba iz Ugovora o kreditu broj 9013125795 sklopljen 1. listopada 2007. između tužiteljice i tuženika kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na kredit sukladno jednostranoj odluci banke pa je stoga ista ništetna u dijelu koji glasi: "koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana …" (točka I. izreke) i naloženo tuženiku da tužiteljici u roku 15 dana isplati 85.262,5 kn s zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne anuitete teče od dospijeća do isplate pobliže označeni u izreci (točka II. izreke), kao i troškove postupka u iznosu od 10.650,00 kn s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu odbijanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 3.967,74 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovano tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega se, za sada, ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu od 1. listopada 2007. u dijelu odredbe čl. 4.1. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, utemeljen na tvrdnji da je tuženik unaprijed sastavio predmetnu odredbu unoseći u ugovor za sebe pravo da tijekom otplate kredita jednostrano mijenja kamatnu stopu ne odredivši jasne i precizne parametre temeljem kojih se ista može mijenjati čime je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pozivajući se pri tome i na utvrđenja suda iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P- 1401/12, te uslijed takve djelomične ništetnosti ugovora, restitucijski zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa koji su nastali povećanjem kamatne stope u odnosu na početno određenu od 4,78% tijekom razdoblja otplate kredita.

7. Prema razlozima prvostupanjske presude proizlazi:

- da je predmetnim ugovorom tužiteljici odobren i isplaćen kredit od 958.792,04 kn, radi konverzije kredita iz CHF u kune zatvaranjem kredita br. 9012197001, s rokom otplate od 353 jednakih mjesečnih anuiteta koji se mijenja ovisno o sniženju ili povećanju kamatne stope tijekom otplate kredita u razdoblju od veljače 2008. do svibnja 2019.,

- da je početna kamatna stopa od 4,78% u tom razdoblju mijenjana u više navrata jednostranom odlukom tuženika,

- da je sporna odredba unesena u ugovor kao unaprijed formulirana standardna odredba tuženika koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva,

- da u nedostatku jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, zbog čega sadržaj tog dijela predmetne ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužiteljici, a niti je ikada uslijedilo obrazloženje ili bilo upoznavanje s parametrima koji dovode do tih promjena,

- da tuženik, prema iskazu tužiteljice, prije i prilikom sklapanja ugovora nije upozorio tužiteljicu na razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, kao i da tuženik nije pružio tužiteljici niti objašnjenje zašto je dolazilo do povećanja kamatne stope, odnosno koji su kriteriji ili parametri koji su doveli do takvog povećanja.

8. Kraj tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud izvodi zaključak o nepoštenosti a time i ništetnosti spornog dijela predmetne odredbe a u smislu čl. 81., 82., i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) ističući i da se tužiteljica u tužbi pozvala i na utvrđenja suda iz kolektivnog postupka radi zaštite prava i interesa potrošača koja proizlaze iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

9. Međutim, prvostupanjski sud propustio je u ovom postupku, na temelju dokaza koje su stranke predložile izvesti, ocijeniti narav predmetnog ugovora o kreditu - odnosno je li tužiteljica glede istog imala status potrošača, jer je u razlozima pobijane presude općenito naveo utvrđenja iz naprijed navedenog kolektivnog postupka radi zaštite prava i interesa potrošača, kako to tuženik osnovano ukazuje u žalbi, čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Osobito time, što predmetna utvrđenja nisu primjenjiva u ovom postupku u kojem se radi o kreditu ugovorenom u kunama, dok je kolektivna zaštita zahtijevana i utvrđena u odnosu na ugovorenu valutu švicarskog franka, sukladno pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-248/2021 od 1. veljače 2024.

11. Pored toga, prema razlozima prvostupanjske presude i podacima predmeta proizlazi da je izveden dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine preplaćenih anuiteta u ukupnom i u svakom pojedinom mjesečnom iznosu, imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu i onu koju je tuženik stvarno primjenjivao tijekom otplate kredita od veljače 2008. do svibnja 2019.

12. Prema prvom nalazu i mišljenju vještaka financijske struke razlika u preplaćenim anuitetima ukupno je iznosila 85.262,54 kn, koju je prvostupanjski sud prihvatio, utvrđujući da je prilikom izračuna vještak uzreo u obzir devet promjena kamatnih stopa zaključno do kolovoza 2015. jer je tužiteljica uz tužbu dostavila podatke do tog razdoblja. Prvostupanjski sud dalje utvrđuje da je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka ističući da je od tada do svibnja 2019. došlo do još sedam promjena kamatne stope koje vještak nije uzeo u obzir, nakon čega je vještak od tuženika zatražio i ishodio dokumentaciju o svim promjenama kamatnih stopa, slijedom čega je vještak o daljnjim promjenama kamatnih stopa dobio saznanje tek kada je od tuženika, povodom njegovog prigovora na nalaz i mišljenje, zatražio i dobio potrebnu dokumentaciju, prema kojoj je nakon kolovoza 2015. do otplate kredita 2019. kamatna stopa mijenjana još sedam puta (osim predmetnih devet), te da je na temelju svih promjena kamatne stope do utuženog razdoblja (svibanj 2019.) vještak dao novi izračun prema kojem ukupna preplaćena razlika iznosi 73.114,05 kn umjesto prvotno navedenih 85.262,54 kn.

13. Unatoč tome, prvostupanjski sud prihvaća po tužiteljici zahtijevani veći iznos iz prvog nalaza i mišljenja vještaka smatrajući da je tuženik prekludiran u smislu čl. 299. st. 2. ZPP u iznošenju činjenica istaknutih u prigovoru i primjedbama na prvi nalaz i mišljenje vještaka, jer da je tuženik te prigovore mogao s uspjehom isticati samo do zaključenja prethodnog postupka zaključujući da je do tada trebao, a što nije svojom krivnjom, dostaviti podatke o svim promjenama kamatnih stopa, kao i da njihovo naknadno dostavljanje nije moguće niti u smislu odredbe čl. 59. st. 2. ZPP, zbog čega ne uzima u obzir takvu novu dokumentaciju, a time niti novi izračun vještaka pozivajući se pri tome na čl. 299. st. 3 ZPP.

14. Međutim, tuženik osnovano ukazuje u žalbi, da prvostupanjski sud ispušta iz vida činjenicu da je tuženik podatke o promjeni kamatne stope od kolovoza 2015. do svibnja 2019. dostavio upravo na zahtjev vještaka financijske struke, pa se radi o podacima koji su vještaku bili potrebni radi stvaranja mišljenja vještaka, dakle, radi se o okolnosti koju ima u vidu odredba čl. 259. st. 2. ZPP prema kojoj se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za davanje mišljenja vještaka.

15. Osobito time jer je tužiteljica još u tužbi (kako to proizlazi iz iste) predložila sudu da od tuženika pribavi podatke o svim promjenama kamatnih stopa i anuiteta tijekom otplate kredita od veljače 2008. do 15. svibnja 2019., pa kada je neovisno od svega navedenog, prvostupanjski sud odbio uzeti u obzir tuženikove podatke o promjeni kamatne stope i za predmetno daljnje razdoblje, kao i novi izračun vještaka, pogrešno je primijenio odredbe čl. 259. st. 2. i 299. st. 3. ZPP.

16. Slijedom toga, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno i u odnosu na visinu zahtjeva, jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi, osim ukupnog zbroja svih preplaćenih mjesečnih anuiteta po novom izračunu vještaka, i visinu preplaćenog svakog pojedinog mjesečnog anuiteta prema stvarno primijenjenim kamatnim stopama u odnosu na početnu ugovorenu u razdoblju od veljače 2008. do svibnja 2019., nastavno čemu je prihvaćanjem žalbe tuženika, prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i vratiti predmet istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, te temeljem čl. 370. ZPP riješiti kao u točki I. izreke, kako bi, nakon što pravilno i potpuno utvrdi odlučne činjenice u smislu navedenog, prvostupanjski sud bio u mogućnosti donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku o predmetu spora.

17. Ujedno, kako je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu o čemu ovisi odluka o naknadi parničnog troška, valjalo je ukinuti prvostupanjsku odluku i o naknadi troškova postupka.

18. Odluka o trošku žalbenog postupka iz točke II. izreke, temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Šibeniku 8. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić