Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-60/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč – Pecirep i člana vijeća Ljudevita Zoričića, u pravnoj stvari tužitelja 1. PA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. RA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. [adresa] DA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje po punomoći zastupa Predrag Kralik odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-194/2019-22 od 19. svibnja 2022., u sjednici održanoj dana 8. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-194/2019-22 od 19. svibnja 2022. pod točkom I. i II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici, u roku od 15 dana, isplatiti prvo tužitelju PA bruto iznos od 12.399,44 kn, drugo tužitelju RA bruto iznos od 7.270,06 kn i treće tužitelju DA iznos od 14.331,51 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od dospijeća do isplate pobliže naznačeni u izreci (točka I. izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u navedenim dosuđenim bruto iznosima (točka II. izreke), te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak od 13.200,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženica zbog svih propisanih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu obijanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška, podredno predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Zahtijeva troškove sastava žalbe od 1.250,00 kn.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijevaju trošak sastava odgovora u iznosu od 1.500,00 kn.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je tuženica kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega se, za sada ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora su zahtjevi tužitelja, djelatnih vojnih osoba tuženice, radi isplate razlike naknade plaće za godišnje odmore od kolovoza 2014. do veljače 2019., utemeljeni na tvrdnji da im je tuženica u tom razdoblju nepravilno obračunala i isplatila naknadu plaće po toj osnovi, jer prilikom obračuna i isplate, u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, nije imala u vidu i ostvarene dodatke na plaću na ime prekovremenog i noćnog rada, rada subotama nedjeljama i blagdanima, u smjenama i turnusima, noćnog rada, te dodataka na stražarskoj službi i dodatka za vojnu službu, a da jeste, primili bi veći iznos po toj osnovi za onoliko koliko potražuju u ovom postupku.

7. Suprotno tome, tuženik tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, jednako i u žalbi, ističe da tužiteljima kao djelatnim vojnim osobama, ne pripada pravo na obračun i isplatu plaće po predmetnoj osnovi po općim propisima o radu, već na temelju posebnih propisa koji uređuju radno pravni status djelatnih vojnih osoba sukladno odredbi članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14) prema kojima im pripada samo naknada plaće kao da su radili u redovnom radnom vremenu, a ne prema visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, sa svim dodacima.

8. Prvostupanjski sud točkom I. izreke prihvaća tužbene zahtjeve tužitelja temeljeći ocjenu osnovanosti zahtjeva na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke iz kojeg proizlazi:

- da je vještak, sukladno nalogu suda za vještačenje, primijenio metodologiju obračuna pozivajući se na članak 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14), kojom je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini odrađenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), imajući u vidu da su tužitelji bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama i blagdanima, u smjenama i turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva, slijedom čega da ostvaruju i dodatke na plaću, zatim dodatke na plaću za posebne uvjete vojne službe, kao i naknadu za posebne oblike rada u službi, pozivajući se pri tome na čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08 –dalje: KU), kao i Zaključke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU na kojima se raspravljalo o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora te odredbe čl. 7. st. 3. ZR,

- da je primjenom navedene metodologije, izvršen izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor na temelju podataka tuženice o korištenju godišnjih odmora iz obračunskih lista svakog od tužitelja, imajući u vidu prosječnu njihovu plaću ostvarenu za prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, pri tome računajući kao naknadu sva novčana primanja koja predstavljaju naknadu za obavljeni rad, koja obuhvaća osnovnu plaću i sve dodatke na istu, pa dakle i uvećanje plaće po osnovi prekovremenog i noćnog rada, rada subotama nedjeljama i blagdanima, u smjenama i turnusima, noćnog rada, te dodataka na stražarskoj službi i dodatka za vojnu službu, na temelju čega prvostupanjski sud utvrđuje da prvo tužitelju PA, je na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 12. lipnja 2014. do 7. svibnja 2019. trebala biti isplaćena veća naknada u ukupnom iznosu od 12.399,44 kn,- drugo tužitelju RA, na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 7. svibnja 2014. do 7. svibnja 2019. u ukupnom iznosu od 7.270,06 kn, - treće tužitelju DA, na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 12. lipnja 2014. do 7. svibnja 2019. u ukupnom iznosu od 14.331,51 kn.

9. Međutim, osnovano tuženica ukazuje u žalbi da je vještak razliku naknade izračunao prema uputama prvostupanjskog suda te da je prvostupanjski sud prilikom davanja naloga za vještačenje ispustio iz vida okolnost da se navedene odredbe ZR niti odredbe KU, pa niti tumačenja Komisije, ne primjenjuju u ovom postupku, već se primjenjuju isključivo posebni propisi koji uređuju radno pravni status djelatnih vojnih osoba odnosno naprijed navedeni ZSOSRH i Pravilnici, ustrajući i u žalbi u tvrdnji da bez uračunavanja dodataka na plaću po osnovi prekovremenog rada ne bi bilo nikakve razlike od onoga što je tužiteljima već isplaćeno na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora.

10. Ovo stoga što su u Glavi VI. ZSOSRH, naslovljenoj prava iz radnog odnosa, sadržane odredbe o plaći i dodacima na plaću te odredbe o naknadi plaće, tako da odredba čl. 135. ZSOSRH glasi:

„(1) Djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Djelatnoj vojnoj osobi ne pripada plaća za sate odnosno dane neopravdane odsutnosti s posla.

11. Prema odredbi članka 136. stavak 1. i 2. ZSOSRH plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu, dok je člankom 137. stavak. 1. ZSOSRH propisano da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, a odredba čl.139. ZSOSRH glasila je:

„(1) Dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke.

(2) Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

(3) Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe.

(4) Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada.

(5) Dodaci iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće.

(6) Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak“.

Nadalje, odredbom čl. 62. Zakona o izmjenama i dopunama ZSOSRH ("Narodne novine" broj 30/18, dalje: ZID ZSOSRH/18) koji je stupio na snagu 7. travnja 2018. izmijenjena je odredba čl. 139. st. 3. ZSOSRH na način da je istom propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe.

Prema čl. 142. ZSOSRH bilo je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a nakon toga odredbom članka 64. ZID ZSOSRH/18 ista odredba je mijenjana na način da je istom propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Ujedno, odredbom čl. 6. ZID ZSOSRH/18 dodan je novi čl. 149. kojim je u st. 1. propisano pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi, a to su prema stavku 2. rad u terenskim uvjetima (stavak 3.), stražarskoj službi (stavak 4.), i dežurstvu (stavak 5.), koje isključuju pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i sl. (stavak 6.), a koje se ne smatraju oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak. Odlukom Ministarstva obrane o naknadi za posebne oblike rada u službi (Narodne novine broj 39/2018 od 27. travnja 2018.) propisani su visina, uvjeti i način ostvarivanja prava djelatnih vojnih osoba za naknadu za posebne oblike rada u službi.

12. U Glavi II. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, dalje: Pravilnik o dodacima na plaću) bili su propisani dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Odredbom čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću bilo je propisano da Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe u određenim postotcima i grupama, a u stavku 2. djelatna vojna osoba iz stavka 1. ovoga članka može ostvariti pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu. Odredbom čl. 6. st. 1. izmijenjen je čl. 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 87/2019 od 13. rujna 2019. koji je stupio na snagu 15. rujna 2019.), na način da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe, te uz izmjenu postotaka i grupa glede tih iznosa.

13. Prema čl. 19. st. 2. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, dodaci na plaću određuju se odlukom o rasporedu na ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojnostručne djelatnosti.

14. Sukladno čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14, dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., jednako kao i u članku 142. ZSOSRH, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema članku 4. stavak 3. Pravilnika/14 redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

16. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 70/2018) koji je stupio na snagu 8. kolovoza 2018., mijenjan je čl. 4. st. 2. tog Pravilnika, tako da isti glasi: "djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca".

15. Stoga, polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi:

- da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe,

- da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe,

- da se dodatak za vojnu službu isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH i propisima donesenim na temelju toga Zakona,

- da u skladu s člankom 142. ZSOSRH i člankom 4. stavak 2. Pravilnika/14, osobi koja je raspoređena na dužnost djelatne vojne osobe – u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do 7. travnja 2018. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora obračunate kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri čemu se plaća na temelju kojeg se naknada obračunava sastoji od osnovne plaće uvećane za dodatak na plaću za vojnu službu.

16. Jednako tako, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-961/2024-2 od 9. listopada 2024. izraženo je pravno shvaćanje koje glasi. “Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH i čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev 151/2024 od 27.kolovoza 2024., Rev 198/2023 od 28. svibnja 2024., Rev 347/2023 od 24. travnja 2024.“ , odnosno da: „Djelatnoj vojnoj osobi se obračunava dodatak na plaću za vojnu službu prilikom isplate naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora, obzirom da je čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/2014) propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu“.

17. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka na kojima su utemeljena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, proizlazi da je izračunata razlika bruto iznosa naknade plaće nastala obračunom prosječne plaće tužitelja u prethodna tri mjeseca sa svim dodacima za čitavo utuženo vrijeme, dok bi tužiteljima, primjenom naprijed navedenih posebnih propisa (ZSOSRH i Pravilnika), odnosno isključujući primjenu odredbi ZR i KU, od predmetnih dodataka u ovom slučaju se uzimao u obzir samo dodatak za vojnu službu koji se isplaćuje uz osnovnu plaću, pa kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustio dati nalog vještaku za utvrđivanje sporne činjenice – da li bi i u kojem iznosu postojala razlika između isplaćene naknade za godišnji odmor kako je već obračunata i isplaćena tužiteljima od strane tuženice i naknade plaće koja bi tužiteljima pripadala za rad u redovnom radnom vremenu koja se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, u periodu od 8. svibnja 2014. do 7. travnja 2018., odnosno nakon toga razlike u odnosu na naknadu plaće kao da su radili u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njihovih prosječnim mjesečnih plaća u prethodna tri mjeseca, slijedom čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

18. Stoga je žalbu tuženice trebalo uvažiti, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 370. ZPP).

19. Tijekom ponovnog odlučivanja, prvostupanjski će sud, polazeći od naprijed istaknutog, raspraviti sporna pitanja, u tom pravcu ponovno izvesti sve već izvedene dokaze, posebno dokaz financijskim vještačenjem na okolnosti iz točke 19. ove odluke, sukladno naprijed navedenim propisima mjerodavnim za određena utužena razdoblja, te ako razlika po tom obračunu postoji, u kojoj bruto visini i za koji period u utuženim razdobljima, da bi potom o zahtjevima tužitelja, bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku. Ujedno, kako je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu o čemu ovisi odluka o naknadi parničnog troška, valjalo je ukinuti prvostupanjsku odluku i u odluci o naknadi troškova postupka.

20. Odluka iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

21. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske odluke (točka II. izreke presude) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 8. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić