Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-259/2022-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednice prvotno tužiteljice ĐU, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Čačić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika: 1. UU, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. VU, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetnik u Bjelovaru, radi raskida ugovora, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj 12 P-853/2020-19 od 12. listopada 2021. godine, u sjednici održanoj 8. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalbe tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj 12 P-853/2020-19 od 12. listopada 2021. godine.

II. Odbijaju se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 16. listopada 2018., kojeg je potvrdila javna bilježnica Marija Kustić iz [adresa], br. Ou-360/2018 dana 16. listopada 2018., zaključen između tužiteljice ĐU iz [adresa], s boravištem u [adresa] (Dom za starije i nemoćne osobe Bjelovar), OIB [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja i I. tuženika GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužene VU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja.

II. Uspostavlja se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru prijašnje stanje na nekretnini: 20. suvlasnički dio: 15/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19) STAN "B4" koji se nalazi na prvom (I.) katu četverokatne stambene zgrade (diletacija) B kbr. 41), a sastoji se od pretprostora, kuhinje, blagavaone, izbe, dnevnog boravka, kupaone i wc-a, neto korisne površine P=35,88 m2 kojem pripada spremište "B4" koje se nalazi u podrumu četverostambene zgrade (diletacija B kbr. 41), neto korisne površine P=0,43 m2 u stambenoj zgradi broj 39,41 i 43 (četverokatna stambena zgrada), sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 621 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ETAŽNO VLASNIŠTVO s određenim omjerima, onakvo kakvo je bilo prije nego li su I. tuženik GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužena VU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na osnovi Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 16. listopada 2018. na navedenoj nekretnini (pod brojem Z-15211/2018), tako da se na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti izvrši brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. listopada 2018.

III. Nalaže se I. tuženiku GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženoj VU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ĐU iz [adresa], s boravištem u [adresa] (Dom za starije i nemoćne osobe Bjelovar), OIB [osobni identifikacijski broj], predaju slobodnu od stvari i osoba 20. suvlasnički dio: 15/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19) STAN "B4" koji se nalazi na prvom (I.) katu četverokatne stambene zgrade (diletacija) B kbr. 41), a sastoji se od pretprostora, kuhinje, blagavaone, izbe, dnevnog boravka, kupaone i wc-a, neto korisne površine P=35,88 m2 kojem pripada spremište "B4" koje se nalazi u podrumu četverostambene zgrade (diletacija B kbr. 41), neto korisne površine P=0,43 m2 u stambenoj zgradi broj 39,41 i 43 (četverokatna stambena zgrada), sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 621 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ETAŽNO VLASNIŠTVO s određenim omjerima, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se I. tuženiku GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženoj VU iz [adresa], OIB 31292205818I. tužiteljici ĐU iz [adresa], s boravištem u [adresa] (Dom za starije i nemoćne osobe Bjelovar), OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.050,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 12. listopada 2021., kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“ 2. Protiv te presude žalbu su izjavili tuženici zbog žalbenih razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, podredno presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovano tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 55/23, dalje: ZPP) jer ovaj sud ne nalazi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, bilo da je izreka presude nerazumljiva, da proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili da uopće nema razloga ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da su ti razlozi nejasni i proturječni, ili da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4.1. Nisu u pravu tuženici kada u žalbi ističu da je prvostupanjska presuda donesena uz pogrešnu primjenu odredbe članka 8. ZPP pa da je time počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, jer je sud izveo od stranaka predložene dokaze i na temelju tih dokaza utvrdio činjenice davši strankama mogućnost da se izjasne o istima, te je po svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane, o čemu će se ovaj sud nastavno referirati, čime nije počinjena navedena bitne povreda postupka kako to očito neosnovano u žalbi upiru tuženici.

5.2. Stoga, a kako pobijana presuda nije donesena uz navedene povrede postupka koje žalbom ističu tuženici, te kako ovaj sud postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je presuda donesena uz neku drugu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud kao drugostupanjski pazi po služenoj dužnosti, to se žalba tuženika izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.

6. Nisu u pravu tuženici niti kada u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev kao osnovan prihvatio, utvrđujući da tuženici nisu izvršavali ugovorom preuzetu obvezu.

6.1. Među strankama nisu sporne bitne činjenice:

- da su prvotno tužiteljica ĐU, koja je umrla nakon donošenja pobijane presude 19. listopada 2021. godine i u odnosu na koju je postupak preuzela njena nasljednica sada tužiteljica, i tuženici sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju 16. listopada 2018. godine kojim se ĐU, kao primateljica uzdržavanja obvezala tuženicima, kao davateljima uzdržavanja, nakon svoje smrti ostaviti stan u [adresa] pod uvjetom da je oni doživotno uzdržavaju na način da joj plaćaju razliku cijene koja nedostaje za plaćanja smještaja u domu za starije i nemoćne osobe u kojem je primateljica uzdržavanja smještena, koja razlika se odnosi na razliku između visine njene mirovine te troškova plaćanja doma svaki mjesec, zatim davati joj svaki mjesec 500,00 kuna za njezine osobne troškove te osim toga snositi sve troškove režija za predmetni stan kao i isplatiti kredit za taj stan. Uz to tuženici su se obvezali posjećivati primateljicu uzdržavanja u domu i osiguravati joj svu potrebitu skrb, a kako su to činili posljednjih dvadeset godina, te u slučaju smrti sahraniti je po mjesnim običajima i snositi troškove pogreba.

- dakle, među strankama nije sporno da su prvotno tužiteljica i tuženici bili u dobrim odnosima, poradi čega su i sklopili predmetni ugovor u trenutku kada je prvotno tužiteljica odlučila otići u starački dom, te da su se obvezali tuženici uzdržati prvotno tužiteljicu, a ona za protuuslugu nakon svoje smrti ostaviti im svoj stan.

7. Između stranaka je sporna bitna činjenica da li su tuženici izvršavali preuzetu obvezu uzdržavanja na način kako je ugovoreno te da li su ispunjene pretpostavke za jednostranim raskidom ugovora zbog neizvršavanja preuzetih obveza.

8. Pravilno je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio daljnje činjenice bitne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a to su:

- da je prvotno nakon sklapanja predmetnog ugovora i nakon što je ĐU otišla u dom cijena smještaja bila niža od njene mirovine, te da doplata nije bila potrebna;

- da su tuženici imali bankovnu karticu od računa prednice tužitelja preko kojeg je primala mirovinu;

- da tuženici nisu izvršavalo obvezu i ĐU svakog mjeseca davali (plaćali) iznos od 500,00 kuna za njene osobne troškove;

- da tuženici nisu vršili uplate za smještaj u dom na način kako je dogovoreno, uplatom od mirovine, već su sredstvima s računa raspolagali svojevoljno;

- da iako nisu ugovorili korištenje stana da su tuženici bez znanja prvotno tužiteljice u predmetni stan uselili svoju kćer i njenog dečka, te da su bez znanja prvotno tužiteljice učinili u stanu određene preinake, a plaćajući režije za taj stan;

- da je prvotno tužiteljica, a nakon što je saznala da u stanu boravi kći tuženika, ta da tuženici nisu namjenski koristili sredstva sa računa, u ožujku 2019. godine blokirala karticu i promijenila PIN, nakon čega su se odnosi poremetili, a nakon podnošenja predmetne tužbe, 27. kolovoza 2019. godine i skroz su prekinuti;

- da su tuženici tada, nakon podnošenja tužbe nekoliko mjeseci plaćali iznos od 500,00 kuna, koja sredstva ĐU nije podizala s računa.

9. Iz tih činjenica pravilno prvostupanjski sud izvodi zaključak da tuženici nisu izvršavali obveze na način niti u opsegu kako su se obvezali predmetnim ugovorom te da ih prvotno tužiteljica nije ničim ometala u tome pa da osnovano tužiteljica temeljem odredbe članka 583. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) zahtijeva raskid ugovora jer tuženici nisu ispunjavali svoje obveze.

9.1. Naime, bitne činjenice koje pravilno utvrđuje prvostupanjski sud su te da tuženici nisu uplaćivali iznos od 500,00 kuna mjesečno tužiteljici za osobne potrebe, zatim da nisu vršili plaćanje doma od sredstava tužiteljice (njene mirovine) već da su sredstva trošili nenamjenski, plaćanjem karticom po računu tužiteljice i time nisu ispunjavali preuzete obveze, i da su bez znanja tužiteljice i mimo dogovora s njom u stan uselili svoju kći s dečkom, a što nije bilo ugovoreno, niti naknadno od tužiteljice odobreno. Isto tako bitno je da su te činjenice nastale neposredno nakon sklapanja ugovora, a što je svakako očekivano i opravdano stvorilo sumnju kod ĐU u iskrenost tuženika u namjeri da uredno ispunjavaju ugovorene obveze o kojima ovisi njena egzistencija, boravak u staračkom domu i osiguranje materijalnih sredstava za zadovoljavanje osobnih potreba.

10. Žalbenim navodima kojima u bitnome ističu da svoju obvezu uplate iznosa od 500,00 kuna mjesečno ĐU za osobne potrebe nisu izvršavali određeno vrijeme iz razloga da su se tako s njom dogovorili, a kako bi kompenzirali dug koji je postojao zbog neplaćenih režija u trenutku kad je ĐU otišla u dom tuženici nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, jer osim iz iskaza tuženika, drugih dokaza nema da su se tuženici i sad pok. ĐU dogovarali o tome, na koji će se način eventualni dugovi prebiti, a samim ugovorom su se obvezali „snositi sve troškove režija za stan primateljice uzdržavanja“ ne navodeći da li se radi o već dospjelim ili budućim režijama.

11. Nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja niti to da li je ĐU ključeve predmetnog stana ostavila kućepazitelju, te da li je u tom dijelu njezin iskaz istinit. To iz razloga što je bitno za odnos između stranaka povjerenje koje je svakako ĐU izgubila saznajući za činjenicu da su tuženici bez njenog znanja i odobrenja u stan uselili svoju kći i njenog dečka vršeći i određena preuređenja stana, jer takvog dogovora nije bilo, niti u trenutku sklapanja ugovora niti naknadno, niti je od utjecaja na to činjenica što su tuženici imali od ranije ključeve od stana. Naime, iz okolnosti slučaja za zaključiti je da je ĐU svakako bila suglasna da tuženici imaju ključeve stana kako bi stan čuvali i o njemu pazili, koji bi im stan i tako pripao njenom smrću, no ona ĐU odlaskom u dom i sklapanjem predmetnog ugovora nije tuženicima predala u samostalni posjed stan da bi se oni njim koristili na način kao da je već njihov, pa ni tim žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude.

12. Daljnjim žalbenim navodima kojima preocjenjuju izvedene dokaze i na njima utvrđene činjenice tuženici nastoje prikazati opravdanim svoje neispunjenje ugovorenih obveza naknadnim dogovorom s ĐU, no o tome, osim njihovih navoda drugih dokaza nema, pa ni time nije dovedena u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, kao ni navodima tuženika da nisu bili u mogućnosti niti izvršavati obvezu nadoplate smještaja, jer do mjeseca kolovoza 2019. godine to nije bilo niti potrebno obzirom je mirovina „pokrivala“ smještaj, a dalje od rujna da su onemogućeni upravo od ĐU koja da ih je preko odvjetnika obavijestila da raskida ugovor. To iz razloga što su i po stavu ovog suda razlozi za raskidom ugovora bili ispunjeni i ranije, prije nego je bilo potrebno nadoplaćivati dom, pa je predmetno nebitno i nije od utjecaja kako na pravilnost činjeničnih utvrđenja tako i na zakonitost pobijane presude.

13. Predmetni ugovor je aleatoran, ponajprije neizvjestan u trajanju, no obveza tuženika je nastala odmah sklapanjem ugovora, a obveza pok. ĐU, predaja stana u vlasništvo tuženicima je odgođena do njene smrti, pod uvjetom da tuženici ispunjavaju ugovorene obveze, pa u situaciji kada, a odmah nakon sklapanja ugovora tuženici nisu ispunjavali preuzete obveze, a imovinu pok. ĐU su koristili na način koji nije ugovoren niti s njom dogovoren, prvostupanjski sud nije ni mogao izvesti drugi zaključak nego da tuženici nisu ispunjavali ugovorene obveze kao davatelji uzdržavanja te da tužiteljica poradi toga osnovano zahtijeva raskid ugovora, a posljedično i brisanje zabilježbe ugovora u zemljišnoj knjizi te predaju u vlasnički posjed tužiteljici predmetnog stana.

14. Slijedom iznesenog žalba tuženika se ukazuje neosnovanom pa je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka u kojem dijelu tuženici posebno niti ne spore prvostupanjsku presudu.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP te neosnovano tuženici zahtijevaju naknadu troškova nastalih povodom žalbe obzirom da nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku, pa je o tom zahtjevu tuženika valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.

U Šibeniku, 8. travnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić