Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-8/2022-3

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Drago Aćimović, odvjetnik u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj 3 P-788/2018-35 od 23. srpnja 2021. godine te o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj 3 P-788/2018- 33 od 23. srpnja 2021. godine, u sjednici održanoj 8. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Odbijaju se žalbe i tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj 3 P-788/2018-35 od 23. srpnja 2021. godine.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku broj 3 P-788/2018-33 od 23. srpnja 2021. godine.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete isplati iznos od 3.264,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od 3. rujna 2020. godine do isplate, dok je u preostalom dijelu za isplatom iznosa od 38.735,62 kuna s kamatama odbijen zahtjev tužitelja te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.367,01 kuna.

2. Protiv te presude žalbe su izjavili i tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavajući žalbu presudu preinači prihvaćanjem u cijelosti kao osnovanog tužbenog zahtjeva te da mu dosudi ukupno zahtijevani trošak postupka, pa i onaj nastao povodom žalbe.

2.2. Tuženik pobija presudu u dosuđenom dijelu i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavajući žalbu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti odbije ili pak presudu u dosuđenom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška cijelog pa i žalbenog postupka.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je vještaku građevinske struke TŽ odmjerena nagrada za pristup na ročište od 2. lipnja 2021. godine u iznosu od 200,00 kuna i kojim je naloženo strankama da svaka od njih isplati vještaku po 100,00 kuna, žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavajući žalbu rješenje preinači na način da naloži tužitelju da vještaku isplati cjelokupni iznos od 200,00 kuna, ili pak da rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, zahtijevajući i naknadu troška nastalog povodom žalbe.

3.1. Odgovor ni na tu žalbu nije podnesen.

4. Žalbe stranaka izjavljene protiv prvostupanjske presude nisu osnovane kao ni žalba tuženika izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

5. Neosnovano i tužitelj i tuženik pobijaju prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 55/23, dalje: ZPP) jer ovaj sud ne nalazi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, bilo da je izreka presude nerazumljiva, da proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili da uopće nema razloga ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da su ti razlozi nejasni i proturječni, ili da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjska presuda donesena uz pogrešnu primjenu odredbi članaka 7. i 8. ZPP pa da je time počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, jer je sud izveo od stranaka predložene dokaze i na temelju tih dokaza utvrdio činjenice davši strankama mogućnost da se izjasne o istima, te je po svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane, o čemu će se ovaj sud nastavno referirati, čime nije počinjena navedena bitne povreda postupka kako to očito neosnovano u žalbi upire tužitelj.

5.2. Stoga, a kako pobijana presuda nije donesena uz navedene povrede postupka koje žalbama ističu stranke, te kako ovaj sud postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je presuda donesena uz neku drugu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud kao drugostupanjski pazi po služenoj dužnosti, to se žalbe i tužitelja i tuženika izjavljene zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuju neosnovanima.

6. Nisu u pravu stranke niti kada u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio, a djelomično odbio, utvrđujući da su za nastalu štetu odgovorni i tužitelj i tuženik i to u omjeru 10:90, koja odgovornost je uvjetovana radnjama stranaka.

7. Između stranaka je nesporno da je tuženik za tužitelja izveo ugovorene radove „na iskopu rova, odvozu zemlje, polaganju cijevi i rezanju asfalta“ te da je tužitelj tuženiku isplatio ugovorenu cijenu tih radova od 10.350,00 kuna, koji su radovi izvedeni u siječnju 2018. godine.

7.1. Nadalje, nedvojbeno je, pa i između stranaka nesporno, da je u svibnju 2018. godine, svega nekoliko mjeseci nakon izvršenih radova utvrđeno da izrađeni sustav odvodnje nije u funkciji, da je inklinacija jako loša te da su poremećeni padovi, uslijed čega da je tužitelj ponovno izveo radove otkopa i vađenja postojećih te postavljanja novih cijevi.

7.2. Između stranka je sporno da li je za nefunkcioniranje sustava odvodnje odgovoran tuženik kao izvođač radova radi nestručnog obavljanja poslova, ili pak tužitelj kao naručitelj radova, a koji je polijevanjem pijeska uz cijev u iskopanom rovu izazvao „uzgon postavljenih cijevi“ i time poremetio pad do te mjere da sustav ne funkcionira.

8. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem personalnih dokaza, izjava saslušanih svjedoka i iskaza stranaka utvrdio činjenice bitne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, koje je radove i na koji način izveo tuženik, te što je utvrđeno nekoliko mjeseci nakon izvedenih radova u pogledu nefunkcioniranja sustava odvodnje, koje činjenice stranke niti ne spore žalbom.

8.1. Nadalje, na temelju tih činjenica pravilno je prvostupanjski sud utvrdio bitne činjenice pomoću vještaka građevinske struke i to koji su razlozi deformacija na sustavu odvodnje, s tim da je u vrijeme vođenja postupka sustav promijenjen na način da je sagrađen novi. Kod takvog stanja stvari pravilno je po stavu ovog suda prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke kao stručan i nepristran, i ne temelju njega utvrdio da je do štete (nefunkcioniranja sustava odvodnje) došlo iz dva razloga: zbog tijekom polaganja cijevi nepravilnog međusobnog spajanja, a što je utjecalo na konačni položaj cijevi koji je evidentan snimkom nalaza te zbog uzgona cijevi uslijed zalijevanja vodom na cijeloj trasi koji je različito podigao cijevi od planiranog i postavljenog položaja što je za rezultat imalo loš pad cijele trase cijevi, uz utvrđenje da je većinu štete uzrokovalo zalijevanje rova vodom (90% nastale štete) a nepravilno spajanje cijevi ostatak štete (10%).

8.2. Neosnovano stranke, očito nezadovoljne nalazom i mišljenjem vještaka, a da bi otklonile svoju odgovornost nastanku štete, žalbom upiru na stručnost danog nalaza i mišljenja vještaka a da te prigovore ne potkrepljuju razlozima koji bi doveli bar u sumnju stručnost vještaka i danog mišljenja, a neovisno o ishodu parnice, već paušalno pa time i neosnovano žalbama pobijaju taj dokaz bez opravdanih razloga koji bi, kako je ranije navedeno doveli u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o činjenicama utvrđenim na temelju znanja stručne osobe - vještaka, a kojim znanjem sud ne raspolaže (članak 250. ZPP).

8.3. Kako stranke žalbom nisu dovele u sumnju pravilnost mišljenja vještaka, bilo da je ono proturječno, ili da ima nedostataka, a što nisu uspjele niti tijekom prvostupanjskog postupka, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem istog dokaza po drugom vještaku i time nije pogrešno primijenio odredbu članka 261. stavak 3. ZPP, kako to žalbom ističe tužitelj.

9. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio po vještaku iznos nastale štete u visini cijene potrebnih radova radi zamjene sustava odvodnje od 32.643,75 kuna, što stranke posebno niti ne spore žalbom, pa je nadalje pravilno utvrdio tužitelja odgovornim za 90% nastale štete uslijed uzroka nastalog uzgonom cijevi, a tuženika 10% uslijed uzroka nastalog nepravilnim spajanjem cijevi, a sve iz razloga što je tužitelj odgovoran za posljedice uzgona cijevi uslijed zalijevanja i natapanja postavljenih cijevi i pijeska oko njih vodom, a tuženik za nestručno spajanje cijevi.

10. Kod takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i prihvatio osnovanim zahtjev tužitelja te obvezao tuženika da tužitelju naknadi 10% iznosa nastale štete od 32.643,75 kuna što iznosi 3.264,38 kuna, a preostali dio zahtjeva, razliku do iznosa ukupno nastale štete, te od tužitelja ranije povučeni dio zahtjeva, kojem se povlačenju tuženik protivio, kao neosnovan odbio.

11. Nije u pravu tužitelj niti kada u žalbi protiv presude ističe da je odluka o troškovima postupka donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava te je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 155. ZPP u opravdani trošak postupka priznao radnju punomoćnika, odvjetnika za sastav podneska od 21. rujna 2020. godine, jer se tim podneskom očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, te zakonitost te odluke nije dovedena u sumnju navodima tužitelja „da se o tome tuženik mogao očitovati na raspravi te da taj podnesak nije bio nužan za raspravljanje“.

12. Slijedom svega iznesenog i žalba tužitelja i žalba tuženika izjavljene protiv prvostupanjske presude se ukazuju neosnovanima pa je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP obje žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, kako u dosuđenom tako i u odbijajućem dijelu te u odluci o troškovima postupka i odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

13. Nije u pravu tuženik kada žalbom protiv prvostupanjskog rješenja broj 3 P- 788/2018-33 od 23. srpnja 2021. godine ističe da je isto doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer da je sud srazmjerno uspjehu stranaka u sporu trebao odlučiti i o tom trošku od 200,00 kuna nastalom kao nagrada vještaku radi pristupa na ročište, a o kojem trošku sud nije odlučio prvostupanjskom presudom.

13.1. To iz razloga što je presudom tužitelju priznat u cijelosti kao opravdan trošak vještaka u iznosu od 2.000,00 kuna, što tuženik niti ne spori žalbom protiv presude, pa shodno tomu valjalo je i ovaj trošak od 200,00 kuna nastao dolaskom vještaka na ročište priznati tužitelju u cijelosti kao opravdan, no kako to sud prvog stupnja nije učinio, već je pobijanim rješenjem odlučio da taj trošak stranke snose po pola, to je isto rješenje povoljnije za tuženika, pa bi pravilna primjena materijalnog prava uzrokovala preinaku na štetu tuženika kao žalitelja, kakvu odluku ovaj sud ne može donijeti temeljem odredbe članka 374. ZPP jer se protiv tog rješenja žalio samo tuženik.

13. 2. Stoga je u pogledu žalbe tuženika izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP valjalo riješiti kao u točci II. izreke ove presude.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP te neosnovano i tužitelj i tuženik zahtijevaju naknadu troškova nastalih povodom žalbi obzirom da nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku, pa je o tim zahtjevima stranaka valjalo odlučiti kao u točci III. izreke ove presude.

U Šibeniku, 8. travnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić