Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-606/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. (OIB 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika UB (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa], zastupanog po punomoćnici Nini Markovinović Belamarić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 294/2020 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-294/2020 od 4. srpnja 2024.

II Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženiku naloženo platiti tužitelju 5.297,23 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznose od: 145,99 Eur od 2.8.2004. do isplate; 7,96 Eur od 8.5.2006. do isplate, 4.288,86 Eur od 18.12.2007. do isplate; 854,41 Eur od 9.10.2008. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 753,87 Eur sa zateznim kamatama koje teku od 4. srpnja 2024. do isplate (točka I), dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka II).

2. Tuženik presudu pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), predlažući sudu preinačiti ju, na način da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju naknaditi mu troškove postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je regresni zahtjev osiguravatelja prema tuženiku koji se temelji na tvrdnji da je vozeći, pod utjecajem alkohola, osobno vozilo osigurano kod tužitelja temeljem police od automobilske odgovornosti, skrivio prometnu nezgodu, povodom koje je tužitelj isplatio oštećenom TB, na ime naknade nematerijalne i materijalne štete, zateznih kamata te troškova postupka ukupno 5.297,23 Eur (39.912,00 Kn).

6. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud presudom posl.br. Pn-8838/2005- 55 od 19. listopada 2018. odbio tužbeni zahtjev, no ovaj drugostupanjski sud je rješenjem Gž-55/2019-2 od 15. siječnja 2020. prihvatio žalbu tužitelja, ukinuo presudu i vratio na ponovno postupanje.

7. Prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da je do prometne nezgode došlo jer tuženik nije prilagodio brzinu kretanja vozila uvjetima na cesti, pa je svojim vozilom naletio na vozilo TB, koje je na semaforu bilo zaustavljeno zbog upaljenog crvenog svjetla te da mu je alkometrom izmjereno u izdahnutom zraku 1,67 g/kg etilnog alkohola. Stoga da je zbog utjecaja alkohola krivo procijenio stanje na cesti, nije prilagodio svoje reakcije uvjetima na cesti, te izazvao nezgodu pod utjecajem alkohola, čime su ispunjeni uvjeti iz čl. 3 st. 1 t. 3 Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeti) i čl. 87 st. 3 Zakona o osiguranju (Narodne novine, broj: 9/94, 20/97, 50/99, 116/99, dalje: ZO), slijedom čega je dužan naknaditi tužitelju isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove, sve do iznosa 12 prosječnih plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, kako je to ugovoreno čl. 3 st. 3 t. 3 Uvjeta.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbama čl. 365 st. 2 ZPP, u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP, ovaj sud nalazi da nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti kao ni bitna povreda iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP, koju tuženik ističe. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je materijalno pravo – odredbe čl. 3 st. 1 t. 3a Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, sud prvog stupnja pogrešno interpretirao i primijenio. Naime, tom je odredbom ugovoreno da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je u trenutku prometne nezgode, kao vozač osiguranog vozila, pod utjecajem alkohola, a smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja koncentracije alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više. Budući su stranke ugovorile da prihvaćaju i druge metode mjerenja koncentracije alkohola, time i mjerenje alkometrom, to je suprotno navodima tuženika, u postupku pravilno, temeljem rezultata alkometra a primjenom citirane odredbe, utvrđeno da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola (tako i VSRH Rev-815/2022-2 od 17. svibnja 2023.).

9.1. Obzirom na naprijed citirane ugovorne odredbe, bez značaja su žalbeni navodi tuženika kojim pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da je bio pod utjecajem alkohola, kao i navodi kojima se očituje o dijelu obrazloženja presude koji se odnosi na nalaz vještaka toksikologa.

10. Neosnovani su i navodi tuženika da je vozilo U stajalo u trenutku štetnog događaja, kao i da obrazloženje suda o tom zbog čega nije prihvatio iskaze tuženika i svjedoka T, nije zadovoljavajuće.

10.1. Naime, okolnosti nastanka prometne nezgode, pa tako i da je vozilo U bilo zaustavljeno na semaforu a da je tuženik na njegovo vozilo naletio svojim, upravljajući brzinom od 61 km/h, te kako se pravovremeno mogao zaustaviti da je vozio pri svim brzinama do 55-57 km/h, utvrđeni su temeljem nalaza vještaka na koje stranke, nakon usmenog obrazlaganja nisu imale prigovor.

10.2. U prilog tomu da je vozilo U bilo zaustavljeno, ide i sadržaj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv tuženika, kao i iskaz samog U, koji nema razloga neistinito iskazivati jer se na njegovu imovinsku situaciju ishod ovog postupka neće odraziti, dok za tuženika neuspjeh u ovom postupku predstavlja imovinsko opterećenje, pa ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio iskaze svjedoka i tuženika, kako zasebno tako i u ukupnosti s drugim u postupku provedenim dokazima.

10.3. Stoga su neutemeljeni navodi tuženika kako je veća vjerojatnost da je vozilo U naglo zakočilo, kako su iskazivali tuženik i svjedok T, odnosno da je do prometne nezgode došlo u drugačijim okolnostima nego je vještak dao u nalazu i mišljenju, budući bi to bilo protivno naprijed obrazloženim dokazima, iskazu svjedoka U i sadržaju zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

11. Neosnovani su i navodi tuženika kako nema uzročno-posljedične veze jer da njegovo postupanje i brzina ne odstupaju od uobičajenog postupanja prosječnog vozača u sličnoj situaciji, te predstavlja običnu nepažnju a ne izostanak reakcije uvjetovane alkoholiziranošću, budući se radi o nedokazanim navodim tuženika, na kojemu je teret dokaza da nema uzročno-posljedične veze. Pored toga, iz nalaza i mišljenja, te dopune nalaza vještaka toksikologa proizlazi kako nije moguće utvrditi točnu koncentraciju etilnog alkohola u krvi tuženika u trenutku prometne nezgode, ali da je imao neutvrđenu koncentraciju koja je mogla dovesti do prometne nezgode, te kako osoba koja u izdahnutom zraku ima 1,70 g/kg etilnog alkohola može biti u pripitom, pijanom ili teško pijanom stanju, slijedom čega proizlazi da je tuženik, kojemu je alkometrom izmjerena koncentracija alkohola od 1,69 g/kg, bio makar u pripitom stanju. Nadalje, vještak pojašnjavajući stupnjeve alkoholiziranosti, navodi kako se u najnižem stupnju, pripitom stanju, javlja nekritičnost zbog sve jačeg djelovanja alkohola na središnji živčani sustav, precjenjivanje vlastitih sposobnosti, pojava znakova smanjene mogućnosti pamćenja i zapažanja, samopouzdanje sve više raste uz istodobno slabljenje samokontrole, neispravno se procjenjuje brzina i udaljenost nadolazećeg vozila, slabije uočavaju predmeti u pokretu zbog čega se smanjuje orijentacija u prostoru, a vrijeme reakcije na iznenadne zapreke se produžuje.

11.1. Imajući u vidu naprijed navedeno ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik upravo zbog utjecaja alkohola krivo procijenio stanje na cesti, kojemu nije prilagodio svoje reakcije, što je za posljedicu imalo izazivanje navedene prometne nezgode, radi čega nisu osnovani navodi tuženika kako između njegove alkoholiziranosti i štetnog događaja nema uzročno posljedične veze, u kojem slučaju ne bi izgubio prava iz osiguranja sukladno čl. 3 st. 3 t. 2 Uvjeta.

12. Slijedom svega navedenog, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 87 st. 3 ZO, naloživši tuženiku isplatiti tužitelju utuženi iznos, radi čega žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, te je temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP žalba odbijena kao neosnovana, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o trošku koju tuženik nije određeno pobijao već samo u vezi s pobijanjem odluke o glavnoj stvari.

13. Odluka pod točkom II temelji se na odredbama čl. 166 st. 1 ZPP.

U Šibeniku, 8. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić