REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-294/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Dikanović Terzić, kao predsjednice vijeća, te Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petru Krniću odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv I. tuženika UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljednika pokojnog SŠ, zastupan po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u [adresa], II. tuženika HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III. tuženika ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i IV. tuženika LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Rački i kolege Zagreb, odvjetnicima u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, rješavajući žalbe I. tuženika, II. tuženika, III. tuženika i IV. tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 27. veljače 2025., poslovni broj: Pn-21/2025-5, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe I. tuženika BŠ, II. tuženika HŠ, III. tuženika KŠ i IV. tuženika ĆŠ kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 27. veljače 2025., poslovni broj: Pn-21/2025-5.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe, te tužitelja za naknadu troškova podesenog odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja obvezani su tuženici da tužitelju na ime naknade štete isplate solidarno iznos od 2.718,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude, kao i da mu naknade parnični trošak u iznosu od 5.804,58 eura, također sa zakonskim zateznim kamatama od 26. veljače 2025. do isplate, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke). Istom presudom tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.153,11 eura, kao neosnovanim.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točki II. izreke pobija I. tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP). Ističe da je prvostupanjska presuda u točki II. izreke neosnovana i deficitarna, da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati što ukazuje na bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a. Nadalje, da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 8. ZPP-a, jer da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, posebno ističući da tuženik kao pravni sljednik i univerzalni sukcesor SŠ ne može biti u pogledu podmirivanja troškova postupka u nikakvoj obvezi, a niti u solidarnoj obvezi s ostalim tuženicima, stoga što niti ona, niti njegov prednik, nisu dali povoda za parnični postupak, jer da su prije upuštanja u raspravu priznali tužbu u tužbeni zahtjev, te s pri tome poziva na odredbu čl.157 ZPP.

2.1. Predlaže da se prvostupanjska presuda u točki II. izreke ukine i preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove podnesene žalbe.

2.2. Pravodobnu žalbu podnose i II.-IV. tuženici pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. do 3. ZPP, ujedno pobijajući i odluku o troškovima postupka i predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a tužitelju naloži da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

3.1. Ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te nejasne i proturječne razloge o bitnim činjenicama, navodeći da je tužitelj tijekom postupka promijenio istovjetnost i visinu tužbenog zahtjeva na način da umjesto obične štete potražuje naknadu zbog izmakle koristi, a da na takvu preinaku tuženici nisu pristali, nego se protivili i zbog čega su istakli prigovor zastare na preinačeni dio.

3.2. Također da je prvostupanjski sud neovisno od presude iz kaznenog postupka trebao ocijeniti sve provedene dokaze, poglavito što su iskazi svjedoka kontradiktorni.

3.3. Osporavaju i troškove postupka s obrazloženjem da je prvostupanjski sud, ukoliko bi pravilno utvrdio činjenično stanje, trebao odbiti tužitelja sa iznosom od 2.152,59 eura. Traže troškove podnesene žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj ističe da su žalbeni navodi iz podnesenih žalbi neosnovani, pa predlaže da se žalbe odbiju i potvrdi prvostupanjska presuda. Traži troškove podnesenog odgovora na žalbu.

5. Žalbe I. tuženika, te II.-IV. tuženika, nisu osnovane.

6. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na institutu naknade štete navodeći u tužbi da su presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-84/11-17 od 22.veljače 2012, a koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Kž- 147/12-5 od 11.listopada 2013., tuženi proglašeni krivima što su neutvrđenog dana krajem kolovoza 2008., u šumi Gašinac, u vlasništvu tužitelja, posjekli 47 komada stabala hrasta.

7. Prvostupanjski sud nalazi nespornim :

- da su presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu potvrđenom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, a pobliže opisanima u točki 6. obrazloženja, tuženici oglašeni krivima, što su neutvrđenog dana krajem kolovoza, u šumi vlasništva tužitelja, zajednički i po prethodnom dogovoru u namjeri da se okoriste, motornom pilom posjekli 47 komada samostojećih stabala hrasta promjera u panju od 25-40 cm, koje su izrezali na dužinu oko 1 metar, natovarili na traktorsku prikolicu i odvezli u [adresa], gdje su ih prodali nepoznatoj osobi, a za navedeno djelo izrečena im je uvjetna osuda,

-da je visina štete utvrđena po vještaku Ivanu Kokanoviću, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da vlasnik šume trpi štetu u iznosu od 2.718,71 euro,

-da je na temelju članka 12. stavak 3. ZPP-a, u parničnom postupku sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda.

8. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud, odbijajući prigovor zastare, te pozivajući se na odredbu članka 12. stavka 3. ZPP-a, usvaja tužbeni zahtjev, obrazlažući nadalje, da je II. stupanjska odluka donesena 11. listopada 2012., a da je tužitelj podnio tužbu 9. siječnja 2014., prije isteka roka od tri godine, pa potraživanje nije u zastari, pozivajući se pri tome i na zaključak sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, od dana 27. svibnja 2024.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a koja se ističe u obje žalbe, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu budući je dao valjane razloge za svoju odluku, a pri tome je postupio u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pa je i pozivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi člankom 8. ZPP-a, istaknut u žalbi I. tuženika, neosnovan.

9.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u odnosu na one na koje se u skladu sa odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

10. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također pozivaju žalitelji. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe, te osnovanost visine tužbenog zahtjeva, potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, to tim tiše što žalitelji u žalbama ne ističu određene dokaze i činjenice koje bi upućivale na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu, te nadalje tim više što žalitelji, sadržajno se može zaključiti, pretežiti akcent stavljaju na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Bit podnesenih žalbi je na prijeporu oko mogućnosti, te pravilnosti preinačenja dijela tužbenog zahtjeva, a s tim u vezi i sa osnovanošću podnesenog prigovora zastare kojeg prvostupanjski sud odbija, navodeći da je drugostupanjska odluka donesena 11. listopada 2012., a da je tužitelj podnio tužbu prije isteka roka od tri godine.

12. No, osim toga ovaj sud je stajališta da, suprotno žalbenim navodima, preinaka tužbe proizlazi iz iste činjenične osnove, pa se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, a što je na tragu pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024., poslovni broj: Su.IV.123/2024-5.

13. Preinaka tužbe i prekid zastare valja promatrati kroz primjenu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne Novine - Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 1/06, 2/10, 9/05, 17/17, dalje: Konvencija), odnosno čl.29 st. 1. Ustava RH („Narodne novine" broj: 56/90, 135/07, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 75/10, 85/10, 5/14 dalje: Ustav) iz kojih proizlazi da sve stranke imaju djelotvorno sredstvo pred sudom kojim im se omogućuje da brane svoja prava, a što je od značaja u pogledu zastare kao svojevrsnog ograničenja prava na sud, te pitanja prekida zastare u slučaju preinake tužbe, pa ovaj sud ocjenjuje da pravo na pristup sudu ima prednost u odnosu na formalizam koji bi utjecao na poštenost postupka ukoliko bi se pitanje zastare striktno primjenjivalo i time onemogućilo pristup sudu, a da u slučaju kada je preinaka izvršena kod neizmijenjene činjenične osnove, te je pitanje naknade štete od početka predmet raspravljanja (jer šteta je i izmakla korist), preinaka je dopuštena, poglavito stoga, što nije rezultat zloupotrebe procesnih ovlaštenja.

14. Stoga su neosnovane žalbe u odnosu na prijepor oko mogućnosti preinake tužbenog zahtjeva, pa kako se visina tužbenog zahtjeva, utvrđena po vještaku Kokanoviću, ne osporava, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava, člankom 1107. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" - broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO), kojom je reguliran institut solidarne odgovornosti, suprotno tvrdnjama da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze, a tuženici nisu dokazali suprotno od onoga što je utvrđeno u kaznenom postupku i s obzirom na vezanost parničnog suda za presudu kaznenog suda u pogledu kaznene odgovornosti, kao i odredbu članka 1046. ZOO kojom je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti, donio pobijanu presudu, tako da je valjalo odbiti žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u dijelu odluke o glavnom zahtjevu, tako i u odluci o troškovima postupka koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni, s tim da I. tuženiku valja odgovoriti da se ne mogu prihvatiti navodi žalbe da nije dano povoda za tužbu, jer da nisu osporavali tužbeni zahtjev kao i da ne bi trebao odgovarati za dugove svog prednika, jer iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužbeni zahtjev nije u potpunosti priznat, a kako je I. tuženik nasljednik pok. SŠ, odgovara za njegove dugove u skladu sa odredbama Zakona o nasljeđivanju, pa je stoga njegova žalba neosnovana u odnosu na točku II. izreke.

15. Odluka o zatraženim troškovima žalbi temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a o zatraženim troškovima odgovora na žalbu, odlučeno je na temelju članka 155. ZPP-a. Isti trošak po ocjeni ovog suda nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

16. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić