REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-247/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Borčić i Majdak Juranović d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1b, protiv tuženika PRVI TREPTAČ d.o.o., OIB 31014383635, Pujanke 24a, Split, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split, Sukojišanska 4, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-565/2022-19 od 22. studenog 2024., 8. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-565/2022-19 od 22. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-565/2022-19 od 22. studenog 2024. odbijen je kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev da mu tuženik plati iznos od 2.088,55 EUR sa zateznim kamatama od 25. rujna 2020. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose, kao i zahtjev da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 EUR (točka III. izreke).
2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da iz izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću zaključiti i utvrditi da je šteta nastala tužitelju upravo u utuženom iznosu od 2.088,55 EUR slijedom čega primjenom pravila o teretu dokazivanja, na temelju odredbe članka 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odbija tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan, budući da tužitelj nije dokazao visinu štete.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama I. i II. izreke. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Smatra da visina štete proizlazi iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis i to iz radnog naloga Novogradnja: W01957922 u kojem je detaljno popisan sav utrošeni materijal za popravak predmetne štete i vrijednost tog materijala, iznos vrijednosti radne snage potrebne za sanaciju štete, kao i ukupan trošak bez PDV-a, a na temelju kojeg je tuženiku izdan račun. Ukazuje da je to uobičajena praksa tužitelja pri popravku štete koja je tužitelju nastala i koju sam otklanja te da su cijene iskazane u radnom nalogu u skladu s tržišnim cijenama za takve vrste radova i popravaka. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da predmetni radni nalog nije dovoljan da bi se dokazala visina predmetne štete. Ističe da predmetni radni nalog predstavlja vjerodostojnu ispravu i dokazuje istinitost onoga što se u njemu potvrđuje i određuje. Smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 62,50 EUR, odnosno ukupan iznos od 312,50 EUR.
4. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu, koju u cijelosti smatra neosnovanom. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR, odnosno ukupan iznos od 250,00 EUR.
5. Tužiteljeva žalba je neosnovana.
6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatu iznosa od 2.088,55 EUR na ime naknade štete koja je tužitelju nastala 24. rujna 2020., kojom prilikom je tuženik prilikom izvođenja radova oštetio tužiteljev optički kabel pri čemu je nastala šteta koju je tužitelj sam otklonio.
8. U predmetnom slučaju je riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što tužitelj čini u žalbi. Stoga ovaj sud ne može razmatrati tužiteljeve žalbene navode koji se odnose na taj žalbeni razlog.
9. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i razlozima presude. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima zastupnika po zakonu stranaka i samih tih isprava i zapisnika.
10. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao predmetnu visinu nastale štete. Naime, s obzirom na to da je tuženik prigovarao visini štete, odnosno osporio količinu i vrijednost utrošenog materijala i radne snage obračunate od strane tužitelja radi sanacije štete u predmetnom radnom nalogu, na tužitelju je bio teret dokazivanja da dokaže da je upravo ta količina i vrijednost materijala i utrošenog rada bila potrebna radi popravka nastale štete. Međutim, tužitelj nije predložio izvođenje drugih dokaza kojima bi to dokazao, a prvostupanjski sud ne raspolaže sa stručnim znanjima na temelju kojih bi mogao sa sigurnošću zaključiti da vrijednost obavljenih radova odgovara radovima koji su stvarno bili potrebni radi otklanjanja nastale štete.
11. U skladu s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost predložiti sudu odgovarajuća dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. U skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
12. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, na temelju odredbe članka 221.a ZPP-a, odbio tužiteljev zahtjev kao neosnovan budući da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke za naknadu štete, koje kumulativno moraju biti ispunjene za utvrđenje odgovornosti za štetu, odnosno nije dokazao visinu nastale štete.
13. Tužitelj u žalbi pobija odluku o parničnom trošku, međutim uopće ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava tu odluku. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na predmetnu odluku postoje žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
15. Na temelju odredbe članka 166. ZPP-a u vezi s odredbom članaka 154. i 155. ZPP-a odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice te je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 8. travnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Zubović
