Poslovni broj: Us I-484/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja IP, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Anti Vujčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krka & Krka d.o.o., Split, Starčevićeva 13., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) ŠP, radi isplate prijevremene starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika, dana 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/23- 03/03130920907, Urbroj: 314-99-06/2-23-4006, od 02. siječnja 2024. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/23-03/03130920907, Urbroj: 341-18-06/2-23-39029, od 26. lipnja 2023.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanom rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/23-03/03130920907, Urbroj: 314-99- 06/2-23-4006, od 02. siječnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja, rođenog **.**.1955., izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/23-03/03130920907, Urbroj: 341-18-06/2-23-39029, od 26. lipnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem je točkom I. izreke poništeno rješenje Područne službe u Splitu, broj 45967, Klasa: UP/I 140-02/22-03/03130920907, Urbroj: 341-18-06/2-22-43260 od 26. studenog 2022. Točkom II. izreke je tužitelju uspostavljena, počevši od 01. siječnja 2019., isplata prijevremene starosne mirovine u svoti od 3839.11 kn (509.54 EUR) mjesečno; Od 01.07.2019. mirovina iznosi 3932.85 kn (521,98 EUR); Od 01.01.2020 mirovina iznosi 3960.62 kn (525.66 EUR); Od 01.07.2020 mirovina iznosi 4016.74 kn (533,11 EUR); Od 01.01.2021 mirovina iznosi 4039,31 kn (536,11 EUR); Od 01.07.2021 mirovina iznosi 4138,83 kn (549,32 EUR); Od 01.01.2022. mirovina iznosi 4231,41 kn (561,60 EUR); Od 01.07.2022 mirovina iznosi 4492.94 kn (596.32 EUR); Od 01.01.2023 mirovina iznosi 628.37 EUR (4734,45 KN). Određeno je da će se ta mirovina isplaćivati iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, mjesečno unatrag te da žalba ne odgađa izvršenje ovoga rješenja.

3.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu, citira dijelove obrazloženja navedenog prvostupanjskog rješenja, dio žalbe na isto te dio obrazloženja drugostupanjskog rješenja te iste smatra neosnovnim i nezakonitim. Navodi se naime kako je iz cjelokupne dokumentacije vidljivo kako je za period od 25. lipnja 2016. pa sve do 31. kolovoza 2019. tužitelj bio prijavljen u SR Njemačkoj na nepuno radno vrijeme od 2 sata dnevno, maksimalno 8 sati tjedno. Jedini način za legalni ostanak u SR Njemačkoj da je bio taj da tužitelj bude prijavljena na 2 radna sata dnevno pa da je stoga jasno da tužitelj nije radio puno radno vrijeme u navedenom periodu, da nije radio čak ni pola radnog vremena u SR Njemačkoj. Ukazuje se na odredbu članka 11. stavak 3. članka 99. Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim je predviđeno kako se mirovina ne obustavlja "korisniku prijevremene starosne mirovine koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena", pa da je stoga jasno kako nije bilo osnova da se tužitelju obustavi isplata prijevremene starosne mirovine. Isto da se vidi i iz Ugovora o radu od 20. travnja 2015. god., u kojem stoji kako „Der Arbeitnehmer arbeitet hochsten 2 stunden taglich", što da u prijevodu na hrvatski jezik znači da radnik radi maksimalno 2 sata dnevno, a što da potvrđuje navode tužitelja da nije trebalo obustaviti isplatu mirovine te da su prvostupanjsko, odnosno drugostupanjsko tijelo pogrešno utvrdili činjenično stanje, jer da i u slučaju da niste govornik njemačkog jezika, da se navedeno jasno vidi iz predmetnog ugovora. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim zateznim kamatama.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbe neosnovana, da tužitelj u bitnome ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv rješenja Područne službe u Splitu, broj: 45967 od 26. lipnja 2023. Ističe se nadalje da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima te da navodi i razlozi u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te se u bitnome ponavljaju razlozi obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

5.U sporu je održavanjem rasprave 14. ožujka 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužitelj je po zamjenici svog opunomoćenika na raspravu ustrajao u tužbi.

7. Tuženik je po svom opunomoćeniku ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog e komunikacijom uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem u svojstvu stranke spora jer je sud ocijenio da je izvođenje tog dokaza suvišno za donošenje odluke u ovom sporu držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta.

9.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12.Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je rješenjem HZMO, Područne službe u Splitu, broj 45967 od 26. travnja 2016. tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 29. prosinca 2015.;

-da je rješenjem HZMO, Područne službe u Splitu, broj 45967 od 25. studenog 2022. tužitelju obustavljena isplata prijevremene starosne mirovine s danom 25. svibnja 2016. zbog stjecanja svojstva osiguranika prema odredbama članka 99. stavka 1. ZOMO ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18), a to stoga što se, prema potvrdi staža njemačkog nositelja mirovinskog osiguranja, koja je dostavljena putem elektroničke pošte dana 23. studenog 2022, tužitelj od 26. svibnja 2016 do 31. kolovoza 2019. nalazio u obveznom osiguranju;

-da je rješenjem HZMO, Područne službe u Splitu od 26. studenog 2022. tužitelju uspostavljena isplata prijevremene starosne mirovine s danom 01. rujna 2019. zbog prestanka zaposlenja u SR Njemačkoj;

-da je rješenjem HZMO, Središnje službe, broj spisa: 759334 od 11. travnja 2023, žalba, izjavljena na prvostupanjsko rješenje broj: 45967 od 25. studenog 2022. djelomično uvažena, to rješenje poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s obrazloženjem, u bitnome, da radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja treba pribaviti od tužitelja ugovor o radu u kojem je naveden podatak o broju sati provedenih u zaposlenju (radi provjere razdoblja rada od 01. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019. s nepunim radnim vremenom), s obzirom da činjenicu zaposlenja s punim odnosno nepunim radnim vremenom ne može potvrditi nadležna ustanova mirovinskog osiguranja u SR Njemačkoj;

-da je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo postupilo po uputi tuženika te potom donijelo ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje od 26. lipnja 2023. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 26. studenog 2022. te tužitelju uspostavljena isplata prijevremene starosne mirovine počevši od 01. siječnja 2019., a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;

-da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu (koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe) a koja žalba je osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika od 02. siječnja 2024. odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja te je tuženik pri tome odgovorio na sve žalbene prigovore.

13.Tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje te da mu nije trebalo obustaviti isplatu mirovine jer je u Njemačkoj radio maksimalno dva sata dnevno odnosno maksimalno 8 sati tjedno. Sporno je i da li je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 99. stavak 3. točka 11. ZOMO- a.

14.Suprotno navodima tužitelja javnopravna tijela su u konkretnom slučaju pravilno utvrdila činjenično stanje.

15.Naime, prema članku 99. stavku 1. ZOMO (koji je bio na snazi do 31. prosinca 2018.), korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza mirovinskog osiguranja obustavlja se isplata mirovine.

16.Spisu tuženog tijela prileži potvrda staža njemačkog nositelja mirovinskog osiguranja dostavljena prvostupanjskom tijelu putem elektroničke pošte dana 23. studenog 2022. iz koje je razvidno da se tužitelj od 26. svibnja 2016. do 31. kolovoza 2019. nalazio u obveznom osiguranju.

17.Nadalje, spisu tuženog tijela prileži potvrda tužiteljevog poslodavca u Njemačkoj od 20. prosinca 2022. Iz te potvrde proizlazi da je tužitelj bio zaposlen u restoranu Stadt Berlin, u vlasništvu Karamatić Živana iz SR Njemačke u razdoblju od 26. svibnja 2016. do 31. kolovoza 2019., uz tjedno radno vrijeme od 8 sati i mjesečnu plaću u iznosu od 510,00 EUR-a.

18.Obzirom na navedena nesporna utvrđenja, a imajući u vidu citiranu odredbu ZOMO-a, jasno je da osoba ne može u isto vrijeme biti korisnik prava na mirovinu i osiguranik na mirovinsko osiguranje. Stoga, vezano za razdoblja za koje je tužitelju utvrđeno svojstvo osiguranika, prema Uredbama Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, činjenice koje utječu na pravo u jednoj državi članici (obvezno mirovinsko osiguranje) imaju iste pravne posljedice i u drugoj državi članici (Republika Hrvatska) u skladu s njezinim zakonodavstvom o mirovinskom osiguranju. To znači, a kako to tuženik pravilno navodi, da povodom uspostave obveznog osiguranja u njemačkom mirovinskom osiguranju, u hrvatskom mirovinskom osiguranju dolazi do obustave isplate mirovine za vrijeme obveznog osiguranja, budući da je Uredbama Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti uspostavljena pravna veza između mirovinskih sustava obiju država članica Europske unije, kao i jedinstveno pravno područje u obje države članice.

19.Stavkom 3. članka 99. ZOMO-a su predviđeni izuzeci od stavka 1. i 2. istog članka. Međutim, tužitelj ne spada u te izuzetke. Naime, činjenica koju ističe tužitelj da je bio prijavljen u SR Njemačkoj na dva sada dnevno, nije od utjecaja, obzirom da je, kako to i tuženik pravilno navodi, tek izmjena i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 115/18, 102/19), a koji je stupio na snagu 01. siječnja 2019., predviđeno da se korisnicima prijevremene starosne mirovine koji su tijekom korištenja prava zaposle do polovice punog radnog vremena isplata prijevremene starosne mirovine ne obustavlja. Stoga je bez osnove pozivanje tužitelja na točku 11. stavka 3. članka 99. ZOMO-a te u svezi s tim tvrdnje istoga da mu nije trebalo obustaviti mirovinu.

20.Uzevši u obzir sve navedeno, a posebno činjenicu da je tužitelj, nakon stupanja na snagu navedenih izmjena i dopuna ZOMO-a, (stupile na snagu 01. siječnja 2019.), u SR Njemačkoj bio zaposlen s nepunim radnim vremenom u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019., to je istome prvostupanjskim rješenjem pravilno uspostavljena isplata mirovine od 01. siječnja 2019.

21.Obzirom na sva prednja utvrđenja, a koja tužitelj nije ni na koji način doveo u sumnju, ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja u svojstvu stranke spora, pa je taj dokazni prijedlog tužitelja odbijen.

22.Slijedom navedenog, ovaj sud osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko, rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim obzirom da u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, te su, suprotno tvrdnjama tužitelja, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

23.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

24.Budući tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istoga i za naknadom troškova predmetnog upravnog spora. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 8. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju, putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.