Poslovni broj: Us I-121/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice VD, [adresa].b., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Marku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak, Split, Sukojišanska br. 4., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) UD, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika, dana 8. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140- 03/23-03/00180011987, Urbroj: 341-99-06/2-23-4814 od 04. prosinca 2023. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, UP/I 140-03/23-03/00180011987, Urbroj: 341-18-06/2-23-53508 od 26. srpnja 2023.
II.Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-03/23-03/00180011987, Urbroj: 341-99-06/2-23-4814 od 04. prosinca 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, UP/I 140- 03/23-03/00180011987, Urbroj: 341-18-06/2-23-53508 od 26. srpnja 2023., a kojim rješenjem je tužiteljici, rođenoj **.**.1979., djetetu DD, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (dalje: HVO) odbijen zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.
2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužiteljica pobija zakonitost, osporavanog drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog rješenja, u bitnome navodeći da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, da tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku čime da je povrijeđena odredba članka 30. ZUP-a, da je povrijeđeno načelo saslušanja stranke, načelo neposrednosti, da nije provedeno vještačenje, da je povrijeđena odredba članka 98. stavak 5. ZUP-a. Ističe se da tužiteljica tvrdi kako je smrt njenog prednika isključivo u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem istoga u obrani suvereniteta kao pripadnika borbenog sektora HVO. Slijedom navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko, rješenje poništi i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje. U tužbi su popisani i troškovi spora.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da tužiteljica u tužbi u bitnom ponavlja navode koje je iznijela u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi u tužbi nisu osnovani odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4.U sporu je održavanjem rasprave 14. ožujka 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužiteljica je po zamjenici svog opunomoćenika na raspravi ustrajala u svim navodima tužbe te je popisala troškove ovog upravnog spora.
6.Tuženik je po svom opunomoćeniku ostao kod odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.
7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog e komunikacijom uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem u svojstvu stranke spora jer je sud ocijenio da je izvođenje tog dokaza suvišno za donošenje odluke u ovom sporu držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta.
8.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
9.Tužiteljica je po zamjenici svog opunomoćenika zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok to tuženik nije učinio.
10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Iz podataka spisa tuženog tijela je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu od 18. srpnja 2023. radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu prema odredbi članka 147. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/2017, 98/2019, 84/2021, 156/2023 - dalje ZHBDR) a prema kojem zahtjevu je ČD, pripadnik HVO, poginuo.
12.Odredbom članka 147. ZHBDR-a stavak 1. propisano je da pravo na obiteljsku mirovinu po ovom Zakonu ostvaruju državljani Republike Hrvatske članovi uže i šire obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je:
a) poginuo u obrani suvereniteta u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996., osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji b) ubijen prilikom zatočenja u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu, osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji
c) umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996.
d) umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. ili
e) izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta, do stupanja na snagu ovoga Zakona.
13.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi da je pripadnik HVO, ČD, od kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, rođen **.**.1947. i da je do dana smrti **.**.1997. navršio 50 godina života.
14.Nadalje, spisu tuženog tijela prileži uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: 07/21-03-134-03/19 od 12. travnja 2019. iz kojeg proizlazi da je ČD bio pripadnik Oružanih snaga BiH (HVO) u razdoblju od 18. rujna 1991. do 22. travnja 1996.
15.Iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Bosne i Hercegovine, Uprave policije, Sektora kriminalističke policije Livno, broj: 02-03/4-1-04-17/19/EB od 05. srpnja 2019. proizlazi da je ČD poginuo dana **.**.1997. u prometnoj nesreći u mjestu Srđevići, općina Livno, Bosna i Hercegovina (slijetanje u kanal na dionici puta kod odvoda prema HR Orlovac-malo jezero Lipa), vraćajući se sa službenog puta iz mjesta Voštane, Općina Trilj, Republika Hrvatska.
16.Iz prednjih utvrđenja dakle nedvojbeno proizlazi da smrt pripadnika Oružanih snaga BiH (HVO) DD, koji je bio pripadnik HVO kroz razdoblje od 18. rujna 1991. do 22. travnja 1996., nije nastupila u okolnostima iz članka 147. stavka 1. točke a) ZHBDR-a, u obrani suvereniteta u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996., već je isti poginuo **.**.1997. u prometnoj nesreći. Stoga je pravilan zaključak tuženika i prvostupanjskog tijela u osporavanim rješenjima da nije ispunjen uvjet za priznavanje prava prema članku 147. ZHBDR-a.
17.Obzirom na prednja utvrđenja bez osnova su tvrdnje tužiteljice da je smrt DD u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem istog u obrani suvereniteta kao pripadnika borbenog sektora HVO jer isti nije umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. (članak 147. stavak 1. točka d) ZHBDR-a) niti je umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. (članak 147. stavak 1. točka c) ZHBDR-a). Jednako tako je bez osnova i prigovor tužiteljice da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno kao i drugi prigovori tužiteljice istaknuti u tužbi. (da joj nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku, da je povrijeđeno načelo saslušanja stranke, načelo neposrednosti i sl.). Ovo stoga što iz relevantnih dokaza koji prileže spisu tuženog tijela nedvojbeno proizlazi da smrt DD nije nastupila u okolnostima iz članka 147. stavak 1. ZHBDR-a već da je isti poginuo u saobraćajnoj nezgodi dana 18. siječnja 1997. Stoga ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužiteljicu na navedene okolnosti pa je taj dokazni prijedlog tužiteljice odbijen.
18.Slijedom navedenog, ovaj sud osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko, rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim obzirom da u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Osporavana rješenja su u dostatnoj mjeri obrazložena te, suprotno tvrdnjama tužiteljice, sačinjena sukladno odredbi članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21). Navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
19.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
20.Budući tužiteljica nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev iste i za naknadom troškova predmetnog upravnog spora. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Splitu, 8. travnja 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužiteljici, putem opunomoćenika,
-tuženiku,
-u spis.
