REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1464/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-282/2023-73 od 15. siječnja 2025., 8. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-282/2023-73 od 15. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-282/2023-73 od 15. siječnja 2025. odbijen je prigovor tužitelja i potvrđeno rješenje tog suda poslovni broj P-282/2023-69 od 13. siječnja 2025.
2. Tužitelj je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 145. Zakona o mirovinskom osiguranju, da je tužitelj javna ustanova koja je na temelju članka 5. toga Zakona nadležna za ostvarivanje prava na temelju generacijske solidarnosti odnosno za isplatu mirovine iz I. stupa mirovinskog osiguranja. Zbog toga smatra da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama jer na temelju članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo potraživati štetu s osnova isplaćene mirovine, pa je riječ o djelatnosti koja je proizašla upravo iz mirovinskog osiguranja i da on kao tijelo odlučuje ne samo o nečijem pravu nego i obvezama. Žalitelj dalje navodi kako je u ovom postupku tražio naknadu štete nastale isplatom mirovine i da je zato djelovao u skladu sa svojim javnim ovlastima propisanim zakonom i statutom, zatim da s takvim ovlastima postupa i onda kada na teret državnog proračuna priznaje pravo, kao i onda kada traži naknadu štete iz priznatog prava, jer se radi o šteti nanesenoj državnom proračunu, a ne o građanskom pravu u širem smislu. Pored toga smatra da se u slučaju dvojbe oko naplate pristojbe Zakon o sudskim pristojbama treba tumačiti u korist države. Poziva se na mišljenje Ministarstva pravosuđa od 21. veljače 1996., dio odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-826/2016 od 7. veljače 2017. i sudske odluke u kojima je uvažen njegov prigovor na rješenje o plaćanju pristojbe. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži njegovu žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
5. Iz obrazloženje pobijanog rješenja proizlazi kako je rješenjem tog suda od 13. siječnja 2025. naloženo tužitelju, kao pristojbenom obvezniku da u roku osam dana od dana dostave rješenja plati sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 19,91 eura i da je protiv tog rješenja tužitelj pravovremeno podnio prigovor zato što smatra da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 11. stavka 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 18/18 i 51/23). Prvostupanjski sud smatra da su neosnovane tužiteljeve tvrdnje o postojanju razloga za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, jer u konkretnom predmetu tužitelj, koji jest tijelo javne ovlasti, tuži radi naknade štete, pa ne nastupa u postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti. Zbog toga je prigovor tužitelja protiv rješenja o plaćanju pristojbe odbijen kao neosnovan.
6. Prema odredbi članka 11. stavka 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama obveze plaćanja sudskih pristojbi oslobođena su tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima koji proizlazi iz tih ovlasti. Tužitelj na temelju odredbe članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja.
7. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da se prilikom ostvarivanja tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete iz navedene zakonske odredbe ne radi o obavljanju javnih ovlasti tužitelja u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja iz članka 145. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga nije ispunjena zakonska pretpostavka za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudske pristojbe, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev prigovor protiv rješenja o obvezi plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.
8. Ovome treba dodati da se žalitelj neosnovano poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-826/2016 od 7. veljače 2017. o neprihvaćanju prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 161. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16), jer se ta odluka ne bavi pitanjima obveze plaćanja sudske pristojbe. Uostalom iz dijela te odluke koji žalitelj navodi u žalbi ne proizlazi da postupci koje tužitelj vodi radi naknade štete proizlaze iz obavljanja javne ovlasti koju tužitelj ima onda kada odlučuje o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja kako je to propisano člankom 145. Zakona o mirovinskom osiguranju.
9. Tvrdnja žalitelja da, u slučaju dvojbe oko postojanja obveze plaćanja sudske pristojbe, Zakon o sudskim pristojbama treba tumačiti u korist države, također ne može utjecati na drugačiju odluku suda u ovoj pravnoj stvari, jer taj argument govori u prilog pobijanog rješenja. Naime, korist države je plaćanje sudske pristojbe, pa ako postoji dvojba o tome treba li žalitelj platiti sudsku pristojbu za reviziju protiv presude, trebalo bi odlučiti u korist države i odrediti plaćanje pristojbe.
10. Zato je na temelju odredbe članka 380. točka 2. u vezi s odredbom članka 368. stavka 2. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
Zagreb, 8. travnja 2025.
Sudac
Lenka Ćorić
