REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1449/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja INSTALOMONT TERMOCENTAR d.o.o., Čakovec, Kralja Tomislava 7, OIB: 44586331767, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Sevšek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Sevšek & partneri, Varaždin, Kratka 4/I, protiv tuženika TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-889/2018-35 od 28. studenoga 2024., 8. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-889/2018-35 od 28. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke), odbacio tužbu (točka II. izreke) i ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1/18 koje je 26. siječnja 2018. donio javni bilježnik Dubravka Grladinović iz Zagreba (točka III. izreke).
2. Prvostupanjski sud je tako odlučio primjenom odredbe čl. 68. st. 5. Stečajnoga zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17) jer je utvrdio da je tužiteljeva tražbina, koja je predmet ovog spora, u cijelosti obuhvaćena predstečajnim sporazumom koji je potvrđen pravomoćnim rješenjem donesenim u predstečajnom postupku nad tuženikom.
3. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je navedeno kako je potvrđenim predstečajnim sporazumom tužiteljeva tražbina utvrđena u iznosu od 249.363,70 kn i to kao vjerovniku s neosiguranom tražbinom pod brojem 219 ali da je tužitelj, suprotno tumačenju prvostupanjskog suda, razlučni vjerovnik te da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda donesenim u ovom postupku od 21. svibnja 2018., kojim je određena prethodna mjera u skladu s odredbom čl. 501.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), stekao založno pravo na predmetu osiguranja. Mišljenja je da je prvostupanjski sud neopravdano pobijanim rješenjem odbacio predmetnu tužbu obrazlažući takvu odluku priznavanjem tražbine u predstečajnom postupku jer tužiteljeva tražbina nije ni trebala ni smjela biti predmet ispitivanja to stoga što se radi o razlučnom pravu tužitelja.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
7. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine na temelju kojeg je javna bilježnica Dubravka Grladinović iz Zagreba, izdala rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-1/18 od 26. siječnja 2018. S obzirom na to da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, prvostupanjski sud je donio rješenje od 7. ožujka 2018. kojim je stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
8. Rješenjem od 21. svibnja 2018. prvostupanjski sud je u ovom postupku odredio prethodnu mjeru na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine prema tuženiku, koja je utvrđena u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika Dubravke Grladinović iz Zagreba, Draškovićeva 13, od dana 26. siječnja 2018. godine poslovni broj Ovrv-1/18, u iznosu od 202.834,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
9. Kako je tijekom prvostupanjskog postupka nad tuženikom otvoren predstečajni postupak, prvostupanjski sud je rješenjem od 6. prosinca 2018. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.
10. Podneskom od 1. travnja 2019. tuženik je obavijestio sud kako je tužitelj u predstečajnom postupku koji se vodio nad tuženikom prijavio tražbinu u iznosu od 249.363,70 kn.
11. Iz prijave tražbine (list 121.-122. spisa) proizlazi kako je tužitelj naveo da je u tijeku parnični postupak pod poslovnim brojem Povrv-889/2018, kao i da iznos dospjele tražbine iznosi 249.363,70 kn te da je tužitelj stekao razlučno pravo na temelju rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2018., kao i da se nije odrekao prava na odvojeno namirenje niti je pristao da se odgodi namirenje iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo.
12. Nadalje, podneskom od 28. srpnja 2021. tuženik je naveo da je u predstečajnom postupak koji se vodio nad njim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-2481/2018 doneseno rješenje o potvrdi predstečajnog sporazuma od 3. ožujka 2021. kojim je, među ostalim, pod rednim brojem 219 obuhvaćena tužiteljeva tražbina koja je utužena u ovom postupku. Tim podneskom kao i kasnijim podnescima, tuženik je predlagao nastavak postupka i odbačaj tužbe u ovoj pravnoj stvari.
13. Tužitelj je u žalbi potvrdio kako je njegova tražbina priznata u predstečajnom postupku nad tuženikom.
14. S obzirom na to da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem St-2481/18 od 3. ožujka 2021. potvrđen predstečajni sporazum u predstečajnom postupku nad tuženikom, mjerodavne su odredbe Stečajnoga zakona („Narodne novine“ broj 71/15) sa izmjenama i dopunama iz 2017. godine („Narodne novine“ broj 104/17)
15. Pravilno je žalitelj ukazao kako je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 21. svibnja 2018., kojim je određena prethodna mjeru na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a, stekao založno pravo i status razlučnog vjerovnika, kao i da je odredbom čl. 66. st. 1. tada važećeg Stečajnoga zakona propisano da predstečajni postupak ne utječe na pravo odvojenog namirenja razlučnih vjerovnika pa i ako oni nisu osobni vjerovnici dužnika te izlučnih vjerovnika.
16. Tužitelj je uz obavijest o razlučnom pravu kao vjerovnik prijavio tražbinu u predstečajni postupak koji se vodio nad tuženikom kao predstečajnim dužnikom.
17. Posljedično tome, ta je tražbina bila predmet ispitivanja u predstečajnom postupku nad tuženikom te je ona u tom postupku priznata.
18. Imajući u vidu odredbe čl. 35. st. 3. i čl. 153. u vezi s odredbama čl. 38. st. 1., 2. i 4 te čl. 46. st. 6. Stečajnoga zakona koji se primjenjivao u vrijeme predstečajnog postupka nad tuženiku, u pogledu statusa razlučnih vjerovnika u predstečajnom postupku potrebno je istaknuti da predstečajnim sporazumom razlučni vjerovnik može pristati da se njegova tražbina smanji te u toj situaciji predstečajni sporazum utječe i na njegovo pravo na namirenje odnosno razlučno pravo je i dalje na snazi ali će razlučni vjerovnik tada imati manju tražbinu koju će namirivati iz predmeta zaloga. S druge strane, ako razlučni vjerovnik ne želi umanjiti svoju tražbinu ona će u cijelosti ostati na snazi i razlučni vjerovnik će ju namirivati iz predmeta zaloga. Također, ako razlučni vjerovnik smatra da tražbinu neće moći namiriti u punom iznosu iz vrijednosti založene stvari, ima mogućnost pristati u okviru predstečajnog postupka da se njegova tražbina umanji i da se jedan dio namiruje iz ostale dužnikove imovine sukladno predstečajnom sporazumu.
19. S obzirom na to da je tužiteljeva tražbina priznata u predstečajnom postupku nad dužnikom, što je bilo potrebno za opravdavanja navedene prethodne mjere i ostvarivanja založnog prava, time je priznavanje tražbine u predstečajnom postupku zamijenilo pravomoćnu i ovršnu presudu na temelju koje bi vjerovnik imao pravo prisilno ostvariti svoju tražbinu. Predstečajni sporazum je u skladu s čl. 343. Stečajnoga zakona ovršna isprava vezano za tražbinu koja je osigurana navedenom prethodnom mjerom.
20. Međutim, prema tada važećoj odredbi čl. 68. st. 5. Stečajnoga zakona bilo je propisano da će sud, u postupcima pred sudom u kojima je utvrđen prekid postupka zbog otvaranja predstečajnoga postupka i u kojima je, nakon toga, doneseno pravomoćno rješenje o potvrdi predstečajnoga sporazuma kojim je obuhvaćena tražbina vjerovnika, nastaviti postupak i odbaciti tužbu odnosno obustaviti ovrhu ili postupak osiguranja, osim u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene.
21. S obzirom na to da je tužiteljeva tražbina, koju je prijavio u predstečajnom postupku nad tuženikom, priznata u tom postupku, obuhvaćena predstečajnim sporazumom koji je potvrđen pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem St-2481/2018, stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je primijenio citiranu odredbu čl. 68. st. 5. Stečajnoga zakona i nastavio ovaj postupak te odbacio tužbu, a, potom, u skladu s odredbom čl. 455. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi.
22. Neovisno o navedenom, potrebno je skrenuti pozornost prvostupanjskom sudu kako je dužan voditi računa o tome da odbačaj tužbe u ovoj pravnoj stvari ne utječe na založno pravo koje je tužitelj stekao na temelju pravomoćnog rješenja o određivanju prethodne mjere od 21. svibnja 2018. to stoga što je priznavanje tražbine u predstečajnom postupku zamijenilo pravomoćnu i ovršnu presudu u ovom parničnom postupku na temelju koje bi tužitelj imao pravo prisilno ostvariti svoju tražbinu.
23. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, riješio kao u izreci.
Zagreb, 8. travnja 2025.
Sudac
Gordan Zubak