Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-203/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Ostoja, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3717/2024 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice DT i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3717/2024 od 15. studenog 2024., u pobijanom dijelu u stavku I. kojim je naloženo tuženici DT isplatiti tužiteljici AT na ime najamnine, odnosno bespravnog korištenja njezine nekretnine, obiteljske kuće u [adresa] s pripadajućom okućnicom, izgrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3118 k. o. [katastarska općina], ukupan iznos od 3.200,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, te pod stavkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

„I Nalaže se tuženoj DT, OIB; 19540927378 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici AT, OIB; 15321961170 na ime najamnine, odnosno bespravnog korištenja njezine nekretnine, obiteljske kuće u [adresa] s pripadajućom okućnicom, izgrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU broj] k. o. [katastarska općina], ukupan iznos od 3.200,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi;

- na iznos od 400,00 eura od dana 01. kolovoza 2021. god.,

- na iznos od 400,00 eura od dana 01. rujna 2021. god.,

- na iznos od 400,00 eura od dana 01. listopada 2021. god.,

- na iznos od 400,00 eura od dana 01. studenog 2021. god.,

- na iznos od 400,00 eura od dana 01. prosinca 2021. god. - na iznos od 400,00 eura od dana 01. siječnja 2022. god.,

- na iznos od 400,00 eura od dana 01. veljače 2023. god.,

- na iznos od 400,00 eura od dana 01. ožujka 2023. god., do dana 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koja prethodi tekućem polugodištu za 3 ( tri ) postotna poena, a od dana 01. siječnja. 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 ( tri ) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

U odnosu na više zatraženi iznos od 781,68 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj DT OIB; 1954097378 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici AT, OIB; 15321961170 naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.318,45 Eur.“

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu kojim joj je naloženo platiti tužiteljici iznos od 3.200.00 eura sa zateznim kamatama žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u žalbom pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade s osnova bespravnog korištenja nekretnine i to obiteljske kuće s pripadajućom okućnicom u [adresa], za razdoblje od srpnja 2021. do ožujka 2022., obzirom da je tuženica u to vrijeme bila u posjedu nekretnine bez ikakvog pravnog osnova.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke sklopile Ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom od 15. kolovoza 2019., kojim je ugovoreno da tužiteljica daje tuženici u najam predmetnu nekretninu, koju će tuženica koristiti sa članovima svojega obiteljskog domaćinstva,

- da je Ugovor sklopljen na određeno vrijeme od sklapanja ugovora 15. kolovoza 2019. do 1. srpnja 2020., a ugovorena je mjesečna najamnina u iznosu od 400,00 Eura,

- da je pravomoćnom presudom posl. br. Ps-53/2021 od 9. veljače 2023., tuženoj i članovima njenog obiteljskog domaćinstva naloženo predati tužiteljici u posjed predmetnu nekretninu slobodnu od osoba i stvari,

- da je pravomoćnom presudom posl. br. P-2288/2021-17 od 12. siječnja 2023., odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice, protiv ovdje tužiteljice, kojim bi se naložilo ovdje tužiteljici da sa ovdje tuženicom sklopi Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine,

- da među stankama nije sporno da je tužiteljica dana 21. travnja 2023. ušla u posjed predmetne nekretnine,

- da su tuženica i ostali članovi njenog obiteljskog domaćinstva u odgovoru na tužbu od 1. rujna 2021. u predmetu Općinskog suda u Splitu posl. br. Ps-53/2021, izričito naveli da ne spore da je tužiteljica stvarni vlasnik predmetne nekretnine,

- da ugovor o najmu nije sklopljen za sporno razdoblje tijekom kojega razdoblja je tuženica sa članovima obiteljskog domaćinstva nesporno koristila predmetnu nekretninu – stan površine 80 m2 sa dvorištem i parking mjestom.

7. Iz sadržaja spisa nadalje proizlazi da je tužiteljica dopisom 23. travnja 2021. obavijestila tuženicu o raskidu ugovora o najmu s danom 1. srpnja 2021. i zatražila ispražnjenje nekretnine.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja temeljem odredbe čl. 1046. i 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), nalaže tuženici platiti tužiteljici iznos od od 3.200,00 eura, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od isplate, a u istom stavku odbija tužbeni zahtjev za više zatraženi iznos od 781,68 Eur, sa zateznim kamatama (stavak I. izreke).

9. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu odlučio na temelju odredbe čl. 1046. i 1085. ZOO.

10. Naime, iz činjeničnih navoda iznesenih u tužbi i tijekom postupka, nedvojbeno proizlazi da tužiteljica od tuženice potražuje isplatu naknade s osnova bespravnog korištenja nekretnine u iznosu ugovorene najamnine, a ne naknadu štete u vidu izmakle koristi, kako to na stranici 7 obrazloženja navodi sud prvoga stupnja.

11. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbe, ali je vezan činjeničnom osnovom tužbe, a tužiteljica je dužna sukladno odredbama čl. 7. i čl. 186. st. 1. ZPP predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju. Stoga, kada je tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka tvrdila da tuženica sa članovima svoje obitelji bespravno drži u posjedu njezine nekretnine, ona je ograničila sud u raspravljanju i odlučivanju upravo u okvirima tih činjenica.

12. Navedeno znači da je u takvim okolnostima odlučujući o zahtjevu tužiteljice trebalo primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP), sve to u skladu i sa pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. i 1. ožujka 2021. (Su-IV- 188/09-7 i Su-IV-16/2021-5). Prema tom shvaćanju plaćanje postignute koristi upotrebom tuđe stvari, i to u situaciji očuvana identiteta korištene stvari, a što je i ovdje posrijedi, prosuđuje se primjenom naprijed navedenih odredbi te je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika.

13. U konkretnom slučaju iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tuženica u spornom razdoblju znala da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine te da ona nema valjanu pravnu osnovu za držanje u posjedu istu, slijedom čega je ona u navedenom razdoblju bila nepoštena posjednica te je stoga temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP dužna tužiteljici naknaditi korist koju je imala, a koju je korist prvostupanjski sud pravilno utvrdio u visini prethodno ugovorene najamnine, time da tužiteljica ima pravo na naknadu za cijelo vrijeme bespravnog korištenja nekretnine.

14. Stoga je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

15. U odnosu na žalbene navode tuženice o preuranjenosti tužbe, valja odgovoriti da uz zahtjev za plaćanje postignute koristi upotrebom tuđe stvari nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u posjed, ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari, a što je u ovom slučaju tužiteljica učinila najprije dopisom od 23. travnja 2021., a kasnije i podnošenjem tužbe za predaju u posjed nekretnine, o čemu se postupak vodio pod brojem Ps-53/2021.

16. U odnosu na žalbeni navod tuženice da tužiteljica nije isključiva vlasnica nekretnine, valja reći da je u predmetu poslovni broj Ps-53/2021, tuženica izričito navela da ne spori da je tužiteljica stvarni vlasnik predmetne nekretnine, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud uvidom u taj predmet.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, time da tuženica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilanost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

19. Kako je žalba tuženice neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.

20. U nepobijanom dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 781,68 eura sa zateznim kamatama (dio stavka I. izreke), presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina