REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-780/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Mrkić, odvjetnik u Valpovu, Osječka 44, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa FŠH, službena osoba tuženika, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/136, URBROJ: 512-2501-24-2 od 18. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/24- 01/423, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 13. ožujka 2024.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/136, URBROJ: 512-2501-24-2 od 18. travnja 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/24-01/423, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 13. ožujka 2024.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje) smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i postupovnih povreda (manjak obrazloženja odlučnih činjenica). Ističe da je tijekom upravnog postupka dostavio dokumentaciju (ovjerene izjave nekoliko svjedoka) iz koje je bilo razvidno kako je od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite za područje [adresa], što je naveo i u usmenoj izjavi na zapisnik, a što su potvrdili i saslušani svjedoci ŠŠ i PŠ, te što u konačnici proizlazi i iz pribavljenih (ovjerenih) izjava svjedoka. Smatra da iz navedenih dokaza proizlazi i da je u postupku dokazana narav sudjelovanja tužitelja u spornom razdoblju u Domovinskom ratu. Navodi da mu nije poznato zašto se ne nalazi na popisima pripadnika Narodne zaštite gradova Valpova, Belišće i općina [adresa] i [adresa]. Osporava zaključak tuženika da se aktivnosti tužitelja u vidu stražarenja na punktovima u svom mjestu [adresa] ne mogu smatrati pružanjem oružanom otporu agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Kao sudjelovanje o oružanom otporu iznosi specifikacije zračnih napada neprijateljskih aviona 7. studenog 1991. (hotel Termia – Bizovačke toplice, željeznička postaja [adresa], te naknadno i centar [adresa]), te predlaže da sud o navedenoj okolnosti izvede dokaz saslušanjem svjedoka: OŠ, [adresa], NŠ, [adresa], TŠ, [adresa], CŠ, [adresa], LŠ, [adresa], AŠ, [adresa], UŠ, [adresa] i RŠ, [adresa], svi iz [adresa]. Također predlaže da sud o citiranim okolnostima izvede i dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari, te da sud naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž- 3683/22- 2 od 24. svibnja 2023. navodi da se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe, isti nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također nisu dokazali istinitost iznesenih tvrdnji.

3.1. Sud je tužitelju dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, na koji se tužitelj očitovao podneskom zaprimljenim u ovome sudu 25. rujna 2024., u kojem, u bitnome, ponavlja navode tužbe.

3.2. Nadalje, tužitelj je podneskom od 24. ožujka 2025. ispričao nedolazak na raspravu (poslovna spriječenost opunomoćenika tužitelja i zatražio naknadu troškova upravnog spora. Opunomoćenik tužitelja je o datumu održavanja ročišta bio obaviješten 6. ožujka 2025., a citiranim podneskom nije zatražio odgodu ročišta.

4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 25. ožujka 2025. održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, primjenom odredbe članka 91. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), a u nazočnosti službene osobe tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. ZUS-a. Na navedenoj raspravi službena osoba tuženika ostala je u cijelosti kod odgovora na tužbu.

4.2. Na navedenoj raspravi sud je primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS- a odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge: saslušanja tužitelja u svojstvu stranke te saslušanja svjedoka: OŠ, [adresa], NŠ, [adresa], TŠ, [adresa], CŠ, [adresa], LŠ, [adresa], AŠ, [adresa], UŠ, [adresa] i RŠ, [adresa], svi iz [adresa], primjenom odredbe članka 8, jer predloženi dokazi, prema svojoj dokaznoj snazi, ne bi bili od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 49. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri MZ Cret Bizovački, podnio 19. rujna 2023. Područnom odsjeku za poslove obrane Osijek 2.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u službenu evidenciju te je utvrđeno da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje (dopis Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek 2 od 20. veljače 2024.), te je uvidom u službene evidencije utvrđeno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite gradova Valpovo i Belišće i općina [adresa] i [adresa].

8. Iz izjave tužitelja dane na zapisnik prvostupanjskog tijela, KLASA: 560-01/23- 01/439, URBROJ: 512M2-78-23-2 od 20. prosinca 2023. proizlazi da je tužitelj naveo da je kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MZ Cret Bizovački, u predmetnom razdoblju izvršavao zadaće dežuranja po punktovima u selu, u trajanju od 2-4 sata po smjeni, pri čemu nije imao vlastito naoružanje nego zaduženo (za stražarenje), te je ponekad i patrolirao selom. Tužitelj je u spornom razdoblju bio i zaposlen kao vozač u Tvornici šećera Osijek. Nadalje, tužitelj je naveo da u citiranom razdoblju nije bilo konkretnih borbenih djelovanje odreda Narodne zaštite MZ Cret Bizovački.

9. Iz iskaza saslušanih svjedoka, također na zapisnik prvostupanjskog tijela, KLASA: 560-01/23-01/439, URBROJ: 512M2-78-23-2 od 20. prosinca 2023., proizlazi da: 1. svjedoku ŠŠ, kao pripadniku Narodne zaštite Cret Bizovački nije poznato zašto tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika, te se nije mogao sjetiti točnog razdoblja pripadnosti tužitelja Narodnoj zaštiti. Smatra da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite u Samatovcima, istoga je povremeno viđao i poznato mu je da je tužitelj zaduživao oružje i stražario. Dakle, navedeni svjedok nije mogao imati neposredna saznanja o naravi sudjelovanja tužitelja, niti ima egzaktna saznanja o vremenu sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu; svjedok je naveo da borbenih djelovanja navedenog odreda Narodne zaštite u spornom razdoblju nije bilo; 2. također svjedoku PŠ, kao pripadniku Narodne zaštite Cret Bizovački nije poznato zašto tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika, smatra da je tužitelj također bio pripadnik istog odreda NZ, ali mu nije poznato razdoblje sudjelovanja tužitelja, pri čemu je obavljao dežurstva odnosno stražarenja po punktovima; svjedok je naveo da borbenih djelovanja navedenog odreda Narodne zaštite u spornom razdoblju nije bilo.

10. Tužitelj niti u zahtjevu ne navodi da je u predmetnom razdoblju sudjelovao u oružanom otporu agresoru odnosno djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.

11. Iz ukupno provedenih dokaza, uključujući i dokaze izvedene u upravnom sporu, proizlazi da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite pri MZ Cret Bizovački, kao ni popisima pripadnika Narodne zaštite gradova Valpovo i Belišće i općina [adresa] i [adresa], koju činjenicu je moguće osporavati.

12. Odredba članka 3. stavak 1. („Narodne novine“ br. 121/17., 98/19., 84/21. - dalje: Zakon), propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

13. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite (u propisanom trajanju) uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

15. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

16. Iz ukupnosti dokaza ne proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju kao (mogući) pripadnik Narodne zaštite bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana, odnosno sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona. Aktivnosti tužitelja, kao što su stražarske dužnosti, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Iz izjava svjedoka i samog tužitelja je razvidno da on nije u traženom razdoblju sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom.

17.1. U tom smislu, ne može se smatrati oružanim otporom niti činjenica raketiranja neprijateljskih aviona određenog područja, pri čemu tužitelj, nesporno, nije sudjelovao kao pripadnik borbenih snaga zadužen za protuzračnu obrane.

17.2. Također, sud nije smatrao potrebnim izvoditi daljnje dokaze saslušanja drugih svjedoka o okolnostima zračnih napada i sudjelovanja tužitelja, obzirom da iz iskaza svjedoka kao i samog tužitelja konzistentno proizlazi da tužitelj nije u spornom razdoblju sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način propisan člankom 3. stavak 2. Zakona.

18. Sukladno članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP), koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

20. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

21. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

22. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

23. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u toč. I. i toč. II. izreke ove presude.

24. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. III. izreke ove presude.

U Osijeku 8. travnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku