Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-281/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika OČ, zbog prekršaja iz članka 137a. stavka 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 106/18., 121/19. i 144/21.), odlučujući o prigovoru okrivljenika OČ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Graničnog carinskog ureda Jasenovac, RGP Dvor, od 4. siječnja 2025., broj: 3/2025, Klasa: 413-01/25-09/94, Ur.broj: 513-02-3050/60-25-3 na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika OČ te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način, da je uz primjenu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik novčanu kaznu u iznosu od 960,00 (devetstošezdeset) eura, koja mu je izrečena tim prekršajnim nalogom dužan platiti u 3 jednaka mjesečna obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, dok je ostale obroke dužan platiti u roku od 30 dana od dana uplate prethodnog obroka.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik BČ dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik BČ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 137a. stavka 1. Zakona o trošarinama, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe, uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 960,00 (devetstošezdeset) eura.

2. Od okrivljenika je također oduzeta roba koja je predmet prekršaja, pobliže opisana točkom II izreke osporavanog prekršajnog naloga.

3. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 30,00 (trideset) eura.

4. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor isključivo zbog izrečene novčane kazne.

5. U podnijetom prigovoru okrivljenik u bitnom navodi kako priznaje počinjenje prekršaja zbog kojeg je proglašen krivim te se kaje zbog istog, uz obećanje da se isto neće ponoviti, apostrofirajući svoju raniju prekršajnu nekažnjavanost, kao i da je odmjerena novčana kazna previsoka s obzirom na činjenicu da je nezaposlen te u obitelji jedino supruga ima redovna primanja u iznosu od 450,00 eura, predlažući slijedom navedenog, da se odmjerena novčana kazna smanji.

6. Prigovor je osnovan.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu počinjene povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići upravo odmjerenom novčanom kaznom.

9. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga navodi da su prilikom odmjeravanja kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, ne konkretizirajući pri tom na strani okrivljenika niti jedu olakotnu ili otegotnu okolnost. Međutim, unatoč tome, kao i činjenici da u spisu predmeta nema podataka iz kojih bi bilo razvidno da je okrivljenik ranije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenja drugog istog ili istovrsnog prekršaja, te iskazanom kajanju zbog počinjenja prekršaja, ovaj Sud, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja (količina predmeta s kojima je počinjen prekršaj nije zanemariva), kao i činjenici da navode prigovora kojima ukazuje na lošije imovinske i socijalne prilike, okrivljenik nije potkrijepio niti jednim konkretnim, relevantnim dokazom, nije našao osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, kao što je to predlagano prigovorom.

10. Naime, u odnosu na počinitelja, fizičku osobu za inkriminirani prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od 3.981,68 do 13.722,81 eura, pa ovaj Sud smatra kako novčana kazna odmjerena znatno ispod posebnog minimuma novčane kazne koja je zakonom propisana za inkriminirani prekršaj, nije prestroga i odgovara okolnostima konkretnog slučaja.

11. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja, te kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

12. Međutim, iako slijedom svega navedenog nije bilo osnovanih razloga da ovaj Sud preinači osporavani prekršajni nalog u odluci o kazni, dodatnim ublažavanjem iste, prilikom određivanja roka za njeno plaćanje u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, vodio je računa o visini novčane kazne koja je odmjerena okrivljeniku te je odobrena obročna otplata iste, na način naveden u točki I izreke ove drugostupanjske odluke, pri čemu se ističe kako će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku.

13. Odluka o oduzimanju predmeta prekršaja, također je valjana i u skladu sa zakonom.

14. Budući se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.

15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 205. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. travnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v.r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Graničnom carinskom uredu Jasenovac, RGP Dvor u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja