REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

Pregrada, Ulica Stjepana Radića 6

Poslovni broj: Povrv-152/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji ovoga suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagorski vodovod d.o.o. za javnu vodoopskrbu i odvodnju, OIB 61979475705, Zabok, K. Š. Gjalskog 1, zastupanog po zakonskom zastupniku direktoru JČ, protiv tuženika ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ninoslavu Pintariću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jadranke Kramar iz Oroslavja, Milana Prpića 65A, posl. broj Ovrv-2536/2024, UPP/OS-Ovrv-255/2024 od 3.6.2024., te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 249,35 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na spomenuti iznos od 15.05.2024. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. g. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanom za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim po navedenoj stopi od presuđenja pa do konačne isplate, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju Zagorskom vodovodu d.o.o. za javnu vodoopskrbu i odvodnju, OIB 61979475705, Zabok, K. Š. Gjalskog nadoknaditi tuženiku ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR (stodvadesetpeteura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2025. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanom za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika, kao ovršenika, dana 29. travnja 2024., podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u kojem navodi da mu tuženik, temeljem vjerodostojne isprave, i to, izvatka iz poslovnih knjiga broj 29-04-2024, duguje iznos od 258,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

2. Javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi, citirano pod točkom I. izreke presude, u kojem je tuženiku naloženo platiti navedeni iznos, te nastale troškove ovrhe u iznosu od 25,00 EUR.

3. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika ovršenik, sada tuženik, podnio je prigovor, sada odgovor na tužbu, povodom kojeg je ovaj sud, rješenjem od 24.12.2024., poslovni broj Povrv-152/2024-10, rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage i ovaj postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U svojem prigovoru na rješenje o ovrsi tuženik je, prije svega, naveo da se na temelju vjerodostojne isprave priložene uz prijedlog za ovrhu nije u mogućnosti detaljno očitovati jer tužitelj ujedno nije priložio i račune na koje se u istome poziva, a u odnosu na navode prijedloga za ovrhu navodi da za račune i iznose koji su ispostavljeni, a nisu utemeljeni na stanju brojila ovršenika za utrošak vode, ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije, a za sve račune ispostavljene prije 29. travnja 2023. ističe prigovor zastare. Tuženik, nadalje, ističe neosnovanost svih računa, kako onih za koje nije pasivno legitimiran, tako i onih za koje je nastupila zastara jer tvrdi da je podmirio sav utrošak vode evidentiran preko njegovog brojila. Naime, tuženik pojašnjava kako ima svoje brojilo za utrošak vode koje je distributer vode Niskogradnja d.o.o. [adresa], pravni prednik VIOP-a d.o.o. [adresa], a time i pravni prednik tužitelja Zagorski vodovod d.o.o. Zabok, preuzeo još 90-ih godina prošlog stoljeća, dakle, prije 25-30 godina, putem kojeg je u tom razdoblju vršio naplatu utroška vode tuženika, te da je to brojilo jedini relevantni pokazatelj utroška vode ovršenika. VIOP d.o.o. [adresa] kao pravni slijednik Niskogradnje d.o.o. [adresa], a pravni prednik tužitelja da je pokušao osporiti postojanje brojila tuženika, nazivajući ga "internim" brojilom, a koji je njegov pravni prednik priznavao preko 30-ak godina. Nadalje navodi da su svi računi koji su ispostavljeni na temelju stanja brojila tuženika uvijek uredno podmirivani. Kako je VIOP d.o.o. pokušao tuženiku nametnuti mjerenje utroška vode preko brojila zgrade, preko kojeg se još uvijek mjeri utrošak vode nekih vlasnika stanova, tuženik da je bio primoran sam očitavati stanje svojeg brojila te po tom stanju brojila vršiti uplatu, dok tužitelj nije počeo ponovno ispostavljati račune na temelju utroška vode po brojilu tuženika koji se također uredno podmiruju.

4.1. Slijedom navedenog, tuženik predlaže u cijelosti ukinuti predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika, uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Tužitelj se na dostavljeni prigovor tuženika, u skladu s odredbom čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 , 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/2022, dalje – ZPP) očitovao u podnesku od 21. siječnja 2025. U navedenom podnesku, prije svega, tužitelj navodi kako je tuženik djelomično podmirio predmetno potraživanje, i to uplatom od 14.05.2024. g. u iznosu od 11,54 eura i 11,56 eura. Spomenutim uplatama tuženik da je podmirio račun br. 02240-13161-010301186 od 29.02.2024. g. i račun br. 03247-13307-010301186 od 31.03.2024. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, u odnosu na preostali dio potraživanja, Tužitelj nadalje, navodi da je javni isporučitelj vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području Krapinsko- zagorske županije, te na području općine Jakovlje u Zagrebačkoj županiji. Djelatnost isporuke vodnih usluga da je uređena Zakonom o vodama („Narodne novine“ broj: 66/19, 84/21, 47/23) i Zakonom o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj: (66/19). Međusobni odnosi između javnog isporučitelja vodnih usluga trgovačkog društva Zagorski vodovod d.o.o. i korisnika vodnih usluga na područjima na kojima isporučitelj obavlja djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje, da su uređeni Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga trgovačkog društva Zagorski vodovod d.o.o., revizija 5, broj: 8311/2016. od 03.05.2016. g. (dalje u tekstu: OTU), koji su javno objavljeni na internetskim stranicama tužitelja. Tuženik da je korisnik vodnih usluga tužitelja od 03.01.2024., kada je temeljem Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj:

Tt-23/47320-5, objavljenog 03.01.2024., proveden upis pripajanja trgovačkog društva VIOP d.o.o. trgovačkom društvu Zagorski vodovod d.o.o., te je, temeljem Ugovora o pripajanju od 20.10.2023. g. društvo preuzimatelj Zagorski vodovod d.o.o. kao univerzalni pravni slijednik, preuzelo s danom 03. siječnja 2024. godine sva prava i obaveze pripojenog društva VIOP d.o.o. Tužitelj da svoje potraživanje temelji na dospjelim, a neplaćenim računima za vodne usluge: Broj: 30118-1220225-30118 od 31.12.2022., Broj: 30118-320234-30118 od 31.03.2023., Broj: 30118-620238-30118 od 30.06.2023., Broj: 30118-920231-30118 od 30.09.2023., Broj: 30118-1220233- 30118 od 31.12.2023., Broj: 30118-120243-30118 od 02.01.2024., Broj: 01244-2917- 010301186 od 31.01.2024. Nadalje, tužitelj navodi da je čl. 99. st. 1. OTU propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom prema očitanoj potrošnji cijelih metara kubičnih, a čl. 112. st. 1. OTU, propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju izdanog računa prema važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika. Člankom 108. OTU da je propisano da se u zgradi s više zasebnih cjelina koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer, u kojoj sve zasebne cjeline imaju ugrađene interne vodomjere, količina isporučenih vodnih usluga utvrđuje očitanjem glavnog vodomjera, a raspodjela utvrđene količine isporučenih vodnih usluga prema očitanju internih vodomjera dostavljenih od strane predstavnika stanara/upravitelja zgrade. Člankom 111. OTU da je propisano da je korisnik dužan omogućiti isporučitelju da utvrdi točnu količinu pružene usluge u svakom trenutku kada to isporučitelj zatraži. Ako korisnik ne omogući ili isporučitelj iz drugih objektivnih razloga ne može utvrditi količinu pružene usluge, isporučitelj je ovlašten ispostaviti račun za uslugu na osnovu očitanje potrošnje u obračunskom razdoblju u kojem je vodomjer bio ispravan i dostupan. U slučaju obračuna potrošnje vodne usluge temeljem procjene, sukladno stavku 2. ovoga članka, obračun će se uskladiti sa stvarnom potrošnjom prigodom sljedećeg očitanja vodomjera. Isporučitelj je osobito ovlašten utvrditi količinu pružene vodne usluge procjenom iz stavka 2. ovog članka u ovim slučajevima:

1. kad na vodomjeru nema odgovarajućih plombi s oznakom isporučitelja odnosno Državnog zavoda za mjeriteljstvo,

2. kad isporučitelj utvrdi da su plombe na vodomjeru oštećene,

3. kad je vodomjer neispravan (npr. ne mjeri protok vode odnosno ne mjeri ispravno, poparen, smrznut),

4. kad je vodomjer nedostupan isporučitelju (nemoguć pristup vodomjernom oknu, voda u vodomjernom oknu),

5. kad Isporučitelj utvrdi da je vodomjerom rukovala neovlaštena osoba s ciljem onemogućavanja utvrđenja točne količine isporučene usluge (okretanje vodomjera, mehaničko oštećenje),

6. kad očitavanje vodomjera nije moguće zbog vremenskih uvjeta,

7. za slučaj gašenja požara,

8. kada isporučitelj mijenja cijenu usluge,

9. na kraju poslovne godine,

10. po potrebi Isporučitelja.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelj ističe kako je cijena vodne usluge tužitelja određena sukladno Uredbi o najnižoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva („Narodne novine“ broj 112/10.), u vezi sa Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19.).Čl. 6. Uredbe o najnižoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva („Narodne novine“ broj 112/10.), propisano je da se najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga da služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga (troškovi očitanja vodomjera, troškovi obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, troškovi umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, troškovi tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, troškovi redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, troškovi ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće), a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine te se obračunava mjesečno. Čl. 7. Uredbe o najnižoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva („Narodne novine“ broj 112/10.) da je propisano da se u računu za vodne usluge zasebno iskazuje: 1. fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga, 2. varijabilni dio osnovne cijene vodnih usluga, 3. cijena koju plaćaju socijalno ugroženi građani za količinu isporučene vode nužne za osnovne potrebe kućanstva, te da se, uz cijenu vodnih usluga u računu za vodne usluge zasebno iskazuju i:

1. porez na dodanu vrijednost, sukladno posebnom zakonu,

2. naknada za zaštitu voda, kad je to uređeno Zakonom o financiranju vodnoga gospodarstva,

3. naknada za korištenje voda iz članka 95. stavka 2. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva do roka utvrđenoga tom odredbom,

4. naknada za razvoj, ako je sukladno Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva uvedena odlukom jedinice lokalne samouprave ili jedinice područne (regionalne) samouprave. Člankom 232. st. 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17., 29/18.) da je propisano da zastarijevanju za jednu godinu, tražbine naknada za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, dimnjačarske kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Osim pojedinačno navedenih tražbina za koje je Zakonom propisan zastarni rok od jedne odnosno tri godine, odredbom čl. 225. ZOO-a da je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen drugi zastarni rok. Zastarni rokovi za vodne naknade da su propisani čl. 74. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19.) na temelju kojeg se za zastaru obračuna i izvršenja, odnosno ovrhe vodnih naknada (osim naknade za zaštitu vode) primjenjuje Opći porezni zakon. Čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona da je („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18.) da prava i obveze zastarijevaju za 6 godina računajući od dana kad je zastara počela teći.

5.1. Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže da se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jadranke Kramar, Oroslavje, Milana Prpića 65A, posl. broj Ovrv-2536/2024, UPP/OS-Ovrv-255/2024 od 03.06.2024. održi na snazi u iznosu od 249,35 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od 15.05.2024. te da se tuženiku naloži da naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Sud je, u smislu odredbe čl. 461. a. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011. 148/2011., 25/2013., 89/2014.,70/2019. i 80/2022 – dalje ZPP), utvrdio da je odluku u ovom sporu moguće donijeti na temelju pisanih dokaza i činjenica koje su stranke iznijele, bez održavanja ročišta, a niti jedna od stranaka nije predložila održavanje rasprave.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 26.4.2024. (list 10 spisa), u izvod iz prometa po tekućem računu tuženika za razdoblje od 14.5.2022. do 14.5.2024. (listovi 27-28 spisa), u račune broj: 30118-1220233-30118 od 31.12.2023. (list 50 spisa), broj: 30118-120243-30118 od 02.01.2024. (list 52 spisa), broj: 01244-2917-010301186 od 31.01.2024. (list 54 spisa), u izvode iz "Iskaza svih stavaka partnera za razdoblje od 1.1.1990. do 9.1.2025." tužitelja na ime tuženika (listovi 46-49 spisa), Obračun kamata od 7.11.2024. (list 49 spisa), u Ispis utrošaka za MP 830118 u razdoblju od 9.1.2023. -9.1.2025. tužitelja na ime tuženika (list 56 spisa) te je pročitao Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga trgovačkog društva Zagorski vodovod d.o.o., revizija 5, broj: 8311/2016. od 03.05.2016. g. (dalje u tekstu: OTU) (listovi 57-88 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga i pripadajući cjenik vodnih usluga, Zagorskog vodovoda d.o.o., broj: 2887/2016 od dana 12.02.2016. g. (listovi 37-38 spisa), te Odluku o cijeni vodnih usluga VIOP- Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 21.9.2022. (listovi 39-41 spisa) te Očitovanje tuženika na obavijest tužitelja od 27.1.2024. (list 95 spisa).

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj javni isporučitelj vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području Krapinsko-zagorske županije te na području općine Jakovlje u Zagrebačkoj županiji, a na kojem području se nalazi i korisničko mjesto ovdje tuženika. Isto tako, između stranaka nije sporno da je tuženik korisnik vodnih usluga tužitelja od 3.1.2024., a kada je proveden upis pripajanja trgovačkog društva VIOP d.o.o. trgovačkom društvu Zagorski vodovod d.o.o. pri čemu je tuženik, kao univerzalni pravni slijednik, preuzeo sva prava i obveze naprijed navedenog pripojenog društva, a navedene činjenice proizlaze i iz naprijed navedenih isprava.

9. Tuženik, u konkretnom slučaju, osporava da bi utuženi računi bili utemeljeni na stvarnom stanju brojila tuženika, ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika, osporava visinu utuženih računa, te za sve račune ispostavljene prije 29. travnja 2023., ističe prigovor zastare.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Naime, tužitelj u prijedlogu za ovrhu i podnesku od 21. siječnja 2025. tvrdi da svoje potraživanje temelji na sljedećim dospjelim, a neplaćenim računima za vodne usluge: Broj: 30118-1220225-30118 od 31.12.2022., Broj: 30118-320234-30118 od 31.03.2023., Broj: 30118-620238-30118 od 30.06.2023., Broj: 30118-920231-30118 od 30.09.2023., Broj: 30118-1220233-30118 od 31.12.2023., Broj: 30118-120243- 30118 od 02.01.2024., Broj: 01244-2917-010301186 od 31.01.2024.

12. Svoja potraživanja koja temelji na računima broj: 30118-1220225-30118 od 31.12.2022., Broj: 30118-320234-30118 od 31.03.2023., Broj: 30118-620238-30118 od 30.06.2023., Broj: 30118-920231-30118 od 30.09.2023., broj: 30118-620238- 30118 od 30.06.2023. i broj: 30118-920231-30118 od 30.09.2023., tužitelj nije ni na koji način dokazao jer navedene račune nije dostavio u spis. Isti su navedeni jedino u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja , međutim, kako je tuženik osporio njihovu osnovanost i visinu, to je na tužitelju teret dokazivanja osnovanosti i visine podataka koji su navedeni u njegovom izvatku iz poslovnih knjiga.

13. Također istaći da kad bi za navedene račune bili istiniti podaci iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, za iznose za koje tužitelj tvrdi da su dospjeli na naplatu 31.12.2022. i 31.3.2023. osnovan je i prigovor zastare tuženika. Naime, za predmetno potraživanje primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), a kako je predmetni prijedlog za ovrhu podnijet 29. travnja 2024., to je protekao jednogodišnji zastarni rok za naplatu tog dijela potraživanja.

14. Što se tiče potraživanja prema računu broj: 30118-1220233-30118 od 31.12.2023. (list 50 spisa), iz istoga proizlazi da je tužitelj obračunao tuženiku utrošak vode za razdoblje od 10. -12.mjeseca 2023. sa procijenjenim stanjem brojila na početku od 3.649 m3, a na kraju razdoblja od 3.667 m3 za koju potrošnju je tuženiku obračunat iznos od 40,08 EUR, a u daljnjem tijeku obračuna na tom računu vidljivo je da je tužitelj tuženiku priznao uplatu u iznosu od 26,00 EUR u tom razdoblju te mu je ujedno obračunao dug do 31.12.2023. u iznosu od 249,27 EUR tako da mu je navedeni račun izdan na ukupan iznos od 263,35 EUR. U odnosu na navedeni račun valja navesti da tužitelj ni na koji način nije dokazao na temelju čega i za koje razdoblje je tuženiku u tom računu obračunat dug u iznosu od 249,27 EUR, te kako tužitelj ne osporava da mu je tuženik u tom razdoblju uplatio iznos od 26,00 EUR, to proizlazi da bi mu po tom računu dugovao još 14,08 EUR.

15. Što se tiče potraživanja po računu broj: 30118-120243-30118 od 02.01.2024. (list 52 spisa), iz navedenog računa proizlazi da se iznos od 1,85 EUR odnosi za utrošak vode za 1. mjesec 2024. s procijenjenim stanjem brojila na početku od 3.667 m3, a na kraju razdoblja od 3.668 m3 iz čega bi proizlazilo da je količina utroška vode 1 m3. Međutim, tužitelj i u ovom računu navodi kao je tuženik s danom 31.12.2023. sada dužan iznos od 263,35 EUR koje dugovanje tužitelj nije dokazao nikakvim dokazima.

16. Što se tiče potraživanja po računu broj: 01244-2917-010301186 od 31.01.2024. (list 54 spisa), iz istog je vidljivo kako se iznos od 11,54 EUR odnosi na utrošak vode za razdoblje od 2.1.2024. do 31.1.2024. sa stanjem brojila na početku od 3.668 m3, a na kraju razdoblja od 3.673 m3, iz čega bi proizlazilo da je količina utroška vode 5 m3.

17. Na temelju navedenog, a uzevši u obzir da tužitelj ni na koji način nije dokazao visinu dugovanja koja je pripisivao naprijed navedenim računima, prema procijenjenim utrošcima vode u tim računima ukupni dug tuženika na kraju siječnja 2024. iznosio bi 27,47 EUR. Međutim, tuženik tvrdi da je sam očitao svoje brojilo 11. studenog 2023. sa stanjem od 3.659 m3 i dana 13.11.2023. uplatio iznos od 26,00 EUR, a nadalje, da je dana 29.1.2024. uplatio utrošak vode za 1. mjesec 2024. u iznosu od 17,20 EUR, zatim, 3.2.2024., za utrošak vode do 31.1.2024. da je uplatio 41,00 EUR, zatim, 3.3.2024. iznos od 15,00 EUR, za utrošak vode do 29.2.2024. sa stanjem brojila od 3.684 m3, te dana 14.5.2024 iznos od 14,54 EUR, za utrošak vode do dana 31.3.2024. sa stanjem brojila od 3.683 m3 tužitelju.

18. Sve navedene uplate na ime potrošnje vode u utuženom razdoblju od strane tuženika proizlaze iz preslike Prometu po tekućem računu tuženika (listovi 27-28 spisa), čiju vjerodostojnost tužitelj nije osporio.

19. Prema tome, ako je dug tuženika prema procijenjenom stanju brojila koje proizlazi iz naprijed navedenih računa tuženika na kraju siječnja 2024., sa stanjem brojila od 3.673 m3, a tuženik izvršio plaćanja navedena pod točkom 17. obrazloženja ove presude, to proizlazi ne samo da tužitelj po utuženim računima tuženiku ništa ne duguje, već da je i u preplati više od 60,00 EUR u vezi plaćanja utroška vode po predmetnim računima.

20. Iz očitovanja tuženika od 27. siječnja 2024. na Obavijest tužitelja od 24.1.2024. (list 95 spisa) nisu utvrđene nikakve bitne činjenice za odluku u ovom sporu jer je već na temelju naprijed navedenih dokaza utvrđeno da tuženik ne duguje tužitelju ništa s osnove usluge isporuke vode u utuženom razdoblju.

21. Iz navedenog očitovanja jedino proizlazi osnovanost navoda tuženika iz prigovora na rješenje o ovrsi da on na svojem mjernom mjestu ima vlastito brojilo za utrošak vode koje je raniji distributer Niskogradnja d.o.o. [adresa], pravni prednik tužitelja, preuzeo od tuženika i putem kojeg je vršio naplatu utroška vode tuženiku, te da je tuženik tužitelju uredno podmirivao utrošak vode prema stanju tog svojeg brojila.

22. Međutim, kako tužitelj u ovom sporu nije dokazao niti da mu tuženik duguje predmetno potraživanje po utuženim računima, a u kojima je utrošak vode tuženika obračunavat sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga trgovačkog društva Zagorski vodovod d.o.o., revizija 5, broj: 8311/2016. od 03.05.2016. g., na koje se tužitelj u ovom postupku poziva, to činjenice koje se odnose na priznavanje odnosno nepriznavanje potrošnje vode tuženika prema njegovom vlastitom brojilu, a ne zajedničkom brojilu zgrade, nisu od odlučujuće važnosti za odluku u ovom sporu.

23. Na osnovu navedenog, a na temelju tako provedenih dokaza i izloženih i utvrđenih činjenica, proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, te je, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, valjalo u cijelosti ukinuti uplatni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, sve kako je odlučeno u izreci presude pod točkom I.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 ZPP-a jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

25. S obzirom da je tuženika u ovom sporu zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, prilikom izračuna njegovog troška primijenjena je važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 258,84 EUR. Sud je tužitelju, kao potrebne za vođenje postupka, priznao sljedeće zatražene troškove: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi, po Tbr. 11. t. 1. Tarife, iznos od 25 bodova, za sastav podneska od 13.2.2025., po Tbr. 8. t. 1. Tarife, iznos od 25 bodova, što iznosi 50,00 bodova, odnosno iznosi 100,00 EUR. Na navedeni trošak dosuđen mu je i PDV od 25 %, tako da mu je dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR.

26. Tuženiku su, na temelju odredbe čl. 151. ZPP-a, na parnični trošak dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

U Pregradi, 8. travnja 2025.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka iste, ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Zagorski vodovod d.o.o., Zabok, Ksavera Šandora Gjalskog 1

2. Odvjetnik Ninoslav Pintarić, uz podnesak tužitelja od 26.3.2025.