Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika DK, radi prekršaja iz čl. 87. st. 1. toč. 16. i st. 3. Odluke o komunalnom redu Grada Cresa (Službene novine PGŽ broj 42/20.), odlučujući o žalbi tužitelja, Grada Cresa, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, broj: Pp-2750/2023, od 21. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Grada Cresa i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik DK je na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 87. st. 1. toč. 16. i st. 3. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa], činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljeniku stavlja na teret, na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nije prekršaj, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede odredaba prekšajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe čl. 202. st. 1.Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Člankom 87. st. 3. u vezi st. 1. toč. 16. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa], propisano je kažnjavanje fizičke osobe obrtnika ako se predmeti iz čl. 44. postavljaju bez odobrenja nadležnog tijela – čl. 45. Odredba čl. 45. st. 1. iste odluke propisuje: “Javne površine mogu se koristiti samo uz odobrenje gradonačelnika ili nadležnog tijela Grada i to za sljedeće namjene:- obavljanje gospodarske djelatnosti,- postavljanje ugostiteljskih terasa,- istovar, odlaganje i utovar građevnog i otpadnog materijala prilikom izvođenja građevinskih radova,- postavljanje skela u svrhu gradnje, čišćenja, uređenja i popravka vanjskih dijelova zgrade, krovišta, te uređaja,- istovar drva, ugljena i drugih krutih, tekućih i plinovitih goriva,- potrebe rezerviranog parkirališnog prostora, - održavanje kulturnih, sportskih, zabavnih i drugih sličnih manifestacija,- političkih skupova i tribina,- prezentacija i promotivna prodaja određenih vrsta proizvoda, predmeta i uređaja,- za druge opravdane potrebe”. Odredba čl. 4. Odluke definira što se smatra privremenim objektima i predmetima prema ovoj Odluci, te detaljno navodi koje vrste objekata i predmeta spadaju u ovu kategoriju.

6. Odredba čl. 44. propisuje: “Privremeni objekti i predmeti iz čl. 4. st. 2., toč. 1. i 2. i st. 3. toč. 2. ove Odluke mogu biti postavljeni na površinama javne namjene i zemljištu u vlasništvu Grada (u daljnjem tekstu: javne površine) isključivo na lokaciji određenoj Planom korištenja javnih površina kojeg donosi Gradsko vijeće, u skladu s uvjetima utvrđenim ovom Odlukom i drugim aktima Grada kojima je regulirano gospodarenje nekretninama.

7. Naime, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da činjeničnim opisom djela, kako je naznačen u optužbi nije ispunjeno biće prekršaja iz čl. 87. st. 1. t. 16. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa]. I ovaj sud smatra da djelo za koje se okrivljenik optužuje, a na način kako je činjenično opisano u činjeničnom opisu optužbe, po propisu nije prekršaj.

8. Postupanje koje se okrivljeniku činjeničnim opisom optužnog prijedloga (obaveznog prekršajnog naloga) stavlja na teret, sastoji se u tome da je 6. srpnja 2023. u 19,35 sati protupravno postavio ugostiteljsku terasu (stolove i stolice) izvan granica odobrene javne površine na području ulice Družba sv. Ćirila Metoda (sa stražnje strane lokala), u svrhu pružanja ugostiteljske usluge ugostiteljskog obrta „[obrt]“ sa sjedištem na adresi [adresa], te je na taj način počinio prekršaj iz čl. 45. st 1., toč. 2. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa], kažnjiv po čl. 87. st. 1. t. 16. i st. 3. iste Odluke.

9. Takav opis djela sadržan u optužnom aktu i po ocjeni ovog suda predstavlja samo zakonski opis prekršaja iz čl. 87. st. 1. t. 16. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa], bez konkretizacije odlučnih činjenica površine koja je odobrena odlukom Gradonačelnika ili nadležnog tijela Grada (ne naznačuje se koje su to konkretne granice odobrena površine, a izvan koje je postavljena terasa) te na taj način djelo prekršaja nije uopće određeno.

10. Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje odnosno propusti okrivljenika. Ovakav činjenični opis u kojem nije opisana konkretna radnja okrivljenika, nego se samo prepisuje jedan dio zakonske odredbe čl. 87. st. 1. t. 16. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa], nije prekršaj, iz razloga jer djelo nije dostatno određeno.

11. S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, a to su između ostalog i konkretne radnje, odnosno propusti okrivljenika, moraju biti jasno i izrijekom navedeni u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

12. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je sve utvrđeno na temelju zapisnika i fotodokumetacije sastavljene od komunalnog redara, jer se ispunjenje bića prekršaja razmatra u odnosu na činjenični opis optužbe, a ne u odnosu na obrazloženje optužbe. Prvostupanjski sud nije mogao u postupku utvrđivati postojanje odlučnih činjenica koje nisu uopće navedene u optužnom prijedlogu, a koje čine biće predmetnog prekršaja koje se okrivljeniku stavlja na teret.

13. Iz navedenog je vidljivo da djelo za koje se okrivljenika optužuje i za koje se protiv istog vodi ovaj prekršajni postupak, po propisu nije prekršaj pa je ispravno prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredbe čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika za predmetno djelo oslobodio od optuže.

14. Slijedom iznesenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je odlučeno u izreci.

Zagreb, 8. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.