REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-59/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu pojedincu Damiru Rabaru, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC osiguranje d.d., OIB 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, protiv I. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO LEPUS BRTONIGLA, OIB 51450468271, Bumarska 2, Brtonigla, zastupanog po punomoćniku NAE, odvketniku iz Poreča, i II. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri iz Rijeke, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika I. tuženika i punomoćnika II. tuženika, 8. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO LEPUS BRTONIGLA, OIB: 51450468271, Bumarska 2, Brtonigla te drugotuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb da solidarno isplate tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 941,49 eura,(ranije 7.093,68 kn) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. prosina 2019. pa sve do isplate, a koje se obračunavaju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO LEPUS BRTONIGLA, OIB: 51450468271, Bumarska 2, Brtonigla te drugotuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb da solidarno nadoknade tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, OIB: 94472454976 troškove parničnog postupka u iznosu od 1.939,82 eura, uvećane za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana 8. travnja 2025. pa do isplate, a obračunavaju se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi od 26. srpnja 2022. tužitelj navodi da se 26. srpnja 2019. oko 23:10 sati na cesti D44 – Ponte Portone (D21) – Buzet – Lupoglav (D3) Ponte Portone (D21)

– Buzet (D201), općina Brtonigla na km 1 km + 700 metara dogodila prometna nezgoda na način da je vozač NA upravljao vozilom Audi A3 reg. oz. [registarska oznaka] kada mu je na prometnicu s lijeve strane iskočila divljač, divlja svinja, koju nije mogao izbjeći uslijed čega je došlo do udara divljači u lijevi bočni dio vozila.

2. Na vozilu Audi A3 reg. oz. [registarska oznaka] nastala je materijalna šteta dok se divlja svinja udaljila s mjesta događaja.

3. Vozilo Audi A3 reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao NA bilo je u vrijeme prometne nezgode osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja br.:

K06860015014 te je tužitelj, nakon izvršenog izvida štete te računa popravka, vlasniku vozila Porsche leasing d.o.o., 30. prosinca 2019. nadoknadio nastalu štetu u iznosu od 7.093,68 kn.

4. Obzirom se prometna nezgoda dogodila na način da je istu u cijelosti skrivila divljač, te se ista dogodila u unutar granica lovišta kojim upravlja i gospodari tuženik, tužitelj smatra da mu je isti dužan nadoknaditi nastalu štetu, a sve temeljem Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila te temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima, Zakona o lovstvu te Zakona o cestama obzirom su na tužitelja, temeljem odredbe 939. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prešla sva prava oštećenika prema odgovornoj osobi.

5. Tužitelj da se je obratio prvotuženiku s odštetnim zahtjevom, međutim isti je otklonio svoju odgovornost. Također, tužiteljev kasko osiguranik Porsche leasing d.o.o. obratio se tuženikovom osiguratelju, ovdje drugotuženiku koji s prvotuženikom ima sklopljenu policu br. [broj police], radi naknade štete međutim isti je otklonio njegov odštetni zahtjev. Drugotužitelj kao osiguratelj prvotuženika solidarno zajedno s prvotuženikom odgovara tužitelju za nastalu štetu.

6. Drugotuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je u vrijeme štetnog događaja od 26. srpnja 2019., Hrvatski lovački savez iz Zagreba, Vladimira Nazora 63, OIB 28817560444 (u daljnjem tekstu: HLS) imao kod CROATIA osiguranja d.d. zaključeno osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti za sve članove HLS i lovoovlaštenike, pa tako i za prvotuženika Lovačko društvo „LEPUS“ BRTONIGLA, OIB 51450468271, Bunarska 2, 52 474 Brtonigla.

7. Predmetnim osiguranjem sva lovačka društva/udruge osigurana su od odgovornosti isključivo za štetu koje prouzroče divlje životinje na motornim ili željezničkim vozilima, i to policom osiguranja br. [broj police osiguranja] (valjanost osiguranja od 31. prosinca 2018. do 31. prosinca 2019.) na svotu osiguranja od 9.954,21 EUR/75.000,00 kn po štetnom događaju, uz ugovoreni agregatni limit ugovora od 7.167.031,65 EUR/54.000.000,00 kn (gornja granica obveze za sve osigurane slučajeve nastale unutar jedne osigurateljne godine), koji limit u ovom trenutku nije upitan.

8. Drugotuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja, obzirom da uz priloženu policu kasko osiguranja br. K06860015014, nije priložio dokaze o plaćenoj premiji osiguranja. Protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom.

9. Drugotuženik ne osporava da je dana 26. srpnja 2019. oko 23,10 sati, na kolniku državne ceste Ponte Porton-Buzet, općina Brtonigla, kod 1 km + 700 m, došlo do događaja u prometu- nalet vozila na životinju, kada se navedenom cestom, osobnim vozilom marke Audi A3 reg. oznake i broja [registarska oznaka] kretao NA iz mjesta Vratišinec, ulica dr.Vinka Žganca 14.

10. U predmetnoj prometnoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba, već je nastala samo šteta na vozilu.

11. Iz priložene Potvrde PP Umag proizlazi da životinja nije pronađena na mjestu događaja, a o događaju je obaviješten lovnik prvotuženika HA, koji nije izašao na mjesto događaja. Isto tako, utvrđeno je da je na mjestu događaja bio postavljen prometni znak A44„divljač na cesti“, prometni znak „ograničenja brzine“ na 80 km/h, kao i da vozač NA nije upravljao vozilom pod utjecajem alkohola.

12. Radi utvrđivanja odgovornosti za štetu nastalu tužitelju, u odnosu na prvo i drugotuženika imaju se primijeniti opći propis obveznog prava Zakon o obveznom odnosima, NN 35/05 (u daljnjem tekstu: ZOO) i specijalni propis Zakon o lovstvu, NN br. 140/05, ZID Zakona o lovstvu, NN br.75/09 (u daljnjem tekstu ZL).

13. Prema odredbi čl. 1063.ZOO-a šteta nastala u svezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

14. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a prema odredbi čl. 1067.ZOO-a propisani su slučajevi oslobođenja od takve odgovornosti viša sila, radnja oštećenika ili treće osobe koju vlasnik opasne stvari nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti.

15. Prema izmijenjenoj odredbi čl.86.st.3. ZL (čl. 37. ZID ZL) koji se ima primijeniti kao specijalni propis, propisano je:

„Odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala.

Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova“.

16. Tužitelj da neosnovano smatra da postoji solidarna odgovornost prvo i drugotuženika prema objektivnom kriteriju, dok se prometnim vještačenjem ne utvrdi kojom se brzinom kretao vozač vozila [registarska oznaka] jer ukoliko se utvrdi da se kretao brzinom većom od ograničene, tada isti sam snosi odgovornost za predmetnu prometnu nezgodu, a ne tuženici.

17. Osim navedenog, drugotuženik navodi kako prvotuženik na dan štetnog događaja nije provodio nikakvu lovnu aktivnosti, pa tako ni skupni lov, slijedom čega tuženici ne mogu u ovom slučaju odgovarati tužitelju za nastalu štetu.

18. Iz navedenih razloga, drugotuženik osporava pravni osnov tužbenog zahtjeva tužitelja, kao i visinu tužbenog zahtjeva prema priloženom računu popravka vozila.

19. I konačno, u konkretnom slučaju tužitelj nije pružio adekvatne dokaze da je šteta na vozilu [registarska oznaka] nastala upravo uslijed kontakta sa divljom životinjom („divlja svinja“), obzirom da iz zapisnika policije proizlazi da se divljač udaljila sa mjesta događaja. Obzirom da iz zapisnika policije proizlazi da su izuzeti biološki tragovi „dlake divljači“ s vozila, radi dokazivanja činjenice da je u konkretnom slučaju doista došlo do kontakta s divljači, tužitelj je prvenstveno trebao predložiti da se na ovu spornu okolnost izvede dokaz biološkim vještačenjem, što je isti propustio učiniti.

20. Drugotuženik ističe da se konkretnom slučaju radi o „sporu male vrijednosti“, te da su sukladno odredbi čl. 461.a ZPP-a stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, a stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti uz tužbu odnosno uz odgovor na tužbu.

21. Drugotuženik smatra kako nije bilo opravdanog razloga iz kojeg tužitelj nije mogao već u tužbi priložiti adekvatne dokaze o svojoj aktivnoj legitimaciji, te predložiti biološko vještačenje izuzetih dlaka životinje, iz kojeg razloga drugotuženik opravdano osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

22. Drugotuženik navodi da se tužitelj ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2 prethodno u mirnom postupku nije obratio CROATIA osiguranju d.d. kao osiguravatelju HLS, sa zahtjevom za refundaciju isplaćene štete (kasko regres) za štetu na vozilu [registarska oznaka], iz kojeg razloga drugotuženik nije mogao pasti u zakašnjenje prije podnošenja predmetne tužbe, u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata, koje tužitelj neosnovano potražuje od 31. prosinca 2019. do isplate.

23. U vansudskom postupku kod drugotuženika predmetna šteta prijavljena je od strane osiguranika tužitelja Porsche Leaasing d.o.o. kao vlasnika oštećenog vozila [registarska oznaka], te se vodila pod brojem 70 IMOD 11061/2019 i otklonjena je kao neosnovana.

24. Isto tako, drugotuženik se protivi solidarnoj obvezi tuženika, jer prvotuženik kao pravna osoba u svojstvu lovovlaštenika i drugotuženik kao osiguravatelj nisu nužni niti jedinstveni suparničari, obzirom da je obveza drugotuženika uvijek limitirana iznosom osigurane svote odnosno agregatnim limitom ugovorenim i upisanim na polici osiguranja.

25. Prvotuženik se protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu. te se priklanja navodima

2. tuženika iz odgovora na tužbu.

26. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u isprave u spisu i to u policu kaska osiguranja sa uvjetima osiguranja na listu 6-21 spisa, potvrdu policijske postaje Umag na listu 22 spisa, prijava i zahtjev za naknadu štete na listu 24-30 spisa, izvid štete na listu 31-33 spisa, obračun djelomične štete na listu 24 spisa, radni nalog na listu 35-37 spisa, sporazum o izvansudskoj nagodbi na listu 38 spisa, potvrda o uplati na listu 39 spisa, kartu zajedničkog otvorenog lovišta na listu 40-41 spisa, obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva na listu 42-44 spisa, policu osiguranja na listu 64-66 spisa, sa uvjetima osiguranja na listu 68-69 spisa, potvrdu Policijske postaje Umag na listu 70-71 spisa, odštetni zahtjev na listu 73-75 spisa, obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva na listu 78 spisa, ispis iz registra udruga na listu 96-98 spisa, zapisnik o očevidu na listu 107-112 spisa, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola i opojnih sredstava u organizmu, pribava cjelokupnog spisa 511-08-23/06-O-4-2/2019 od policijske postaje Umag na listu 113 spisa, proveden je uviđaj na licu mjesta uz nazočnost vještaka prometne struke, te je prometni vještak Saša Monas dostavio u spis svoj nalaz i mišljenje na listu 136-146 spisa, te dopunu nalaza i mišljenja na listu 161-165 spisa.

27. Tuženi zahtjev osnovan je u cijelosti.

28. Iz isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi da je predmetno vozilo u vrijeme prometne nezgode osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja br.:

K06860015014 (str. 6-21 spisa) te je tužitelj, nakon izvršenog izvida štete (str. 31-33 spisa) te izvansudske nagodbe (str. 38 spisa), vlasniku vozila Porsche leasing d.o.o., 30. prosinca 2019. nadoknadio nastalu štetu u iznosu od 7.093,68 kn (potvrda o plaćanju na str. 39 spisa). Iz karte zajedničkog otvorenog lovišta (na str. 40-41 spisa) proizlazi da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik.

29. Sudski vještak Saša Monas u svom nalazu i mišljenju zaključuje da, uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Audi A3 1.6 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], Zapisnik o očevidu i Situacijski plan, te službenu bilješku policijskog službenika obavljenog obavijesnog razgovora od dana 27. srpnja 2019. sa osiguranikom tužitelja, svjedokom NA, proizlazi da je predmetne zgode osiguranik tužitelja, svjedok NA upravljao predmetnim osobnim automobilom Audi A3 izvan naselja kolnikom D44 iz smjera Nove Vasi u smjeru Novigrada (smjer istok-zapad) gdje je dolaskom u blizinu 1.km + 700m, nakon skretanja za naselje Nova Vas, došlo do naleta životinje (prema podacima iz Zapisnika o očevidu i službene bilješke, divlje svinje) u lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tužitelja Audi A3.

30. Prema podacima u spisu, životinja je istrčala na kolnik sa lijeve strane, preko južnog ruba kolnika D44, gledajući smjer kretanja vozila Audi A3.

31. Na temelju prikazanih oštećenja na lijevom boku vozila Audi A3, nakon primarnog naleta životinje na prednji lijevi blatobran predmetnog vozila, najvjerojatnije je došlo do rotacije tijela divljači oko vertikalne osi u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, pri čemu je ista kontaktirala prednja i stražnja lijeva vrata vozila i oblogu stražnjeg branika, nakon čega je odbačena u neki nepoznat položaj od vozila, iz kojeg se nastavno udaljila sa lica mjesta.

32. Na temelju podataka u spisu proizlazi da je osiguranik tužitelja, NA, nakon naleta životinje na lijevi bok njegovog vozila Audi A3 pomaknuo predmetno vozilo uz desni rub kolnika poradi nesmetanog toka prometa, tako da zaustavni položaj vozila Audi A3 nakon naleta divljači na njegov lijevi bok, nije evidentiran od strane policijskih službenika koji su obavili očevid.

33. Položaj vozila Audi A3 u trenutku naleta je u Situacijskom planu označen rednim brojem 3, uz uvjet da se u trenutku naleta predmetno vozilo kretalo sredinom svoje prometne trake. Iz navedenog proizlazi da bi se mjesto naleta nalazilo u položaju koji je u Situacijskom planu označen slovom K, i koji je udaljen od PTM za od oko 270m u smjeru zapada, i na udaljenosti od oko 4m od južnog ruba kolnika u smjeru sjevera.

34. Kako je u ovoj prometnoj situaciji došlo do naleta životinje na lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tužitelja Audi A3, to na temelju zaostalih prikazanih oštećenja na vozilu nije moguće definirati brzinu kretanja vozila Audi A3 u trenutku naleta.

35. Kako u ovoj prometnoj situaciji nije poznat zaustavni položaj vozila Audi A3 nakon naleta, to nije moguće izračunati brzinu kretanja vozila u trenutku naleta, stoga je u svom vještvu izradio analiza uz pretpostavku da se vozilo Audi A3 u trenutku naleta kretalo u skladu sa ograničenjem brzine, odnosno 80km/h.

36. Od mjesta prelaska južnog ruba kolnika D44 do mjesta naleta životinje (prema podacima iz Zapisnika o očevidu i službene bilješke, divlje svinje) na lijevi bok vozila Audi A3 (u Situacijskom planu označeno slovom K), navedena životinja bi prešla put od oko 4m u vremenu od oko 0,7s.

37. Vremenski 0,7s prije naleta životinje na lijevu bočnu stranu vozila Audi A3, a koje vrijeme predstavlja trenutak ulaska životinje na kolnik preko južnog ruba kolnika D44, vozilo Audi A3 se svojim prednjim čeonim dijelom nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 14,1m.

38. Na dužini puta od 14,1m (udaljenost prednjeg čeonog dijela vozila Audi A3 do mjesta naleta K, u trenutku ulaska životinje na kolnik) moguće je zaustavljanje predmetnog vozila prije mjesta naleta, za sve brzine njegova kretanja koje su manje od 27,7km/h.

39. Iz navedenog proizlazi da osiguranik tužitelja koji je upravljao osobnim automobilom Audi A3 1.6 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], od trenutku ulaska životinje na kolnik do trenutka naleta životinje na lijevu bočnu stranu predmetnog vozila, pri brzini kretanja vozila od oko 80km/h (ukoliko se kretao u skladu sa ograničenjem brzine), nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta životinje, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta.

40. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u noćnim uvjetima, nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 1s, a što je za 0,3s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska životinje na kolnik do trenutka naleta životinje na lijevi bok vozila Audi A3.

41. U dopuni nalaza i mišljenja vještak navodi da je uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Audi A3 1.6 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], u ovoj prometnoj situaciji je došlo do naleta divljači na lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tužitelja. Divljač se u trenutku kontakta nije nalazila ispred čeonog gabarita vozila, već je ista udarila u lijevu bočnu stranu predmetnog vozila (prednji lijevi blatobran, prednja lijeva i stražnja lijeva vrata, te obloga stražnjeg branika). Na temelju zaostalih prikazanih oštećenja na vozilu nije moguće definirati brzinu kretanja vozila Audi A3 u trenutku naleta divljači na lijevu bočnu stranu vozila.

42. U ovoj prometnoj situaciji (prema podacima u spisu), opasnost u vidu divljači je ušla na kolnik sa lijeve strane, gledajući smjer kretanja vozila osiguranika tužitelja.

43. Mogućnost zaustavljanja vozila prije mjesta gdje je divljač primarno kontaktirala lijevu bočnu stranu vozila, odnosno definiranje brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja pri kojoj je moguće zaustaviti predmetno vozilo prije mjesta gdje je divljač kontaktirala lijevu bočnu stranu vozila, u direktnoj je korelaciji sa poznavanjem udaljenosti čeonog dijela tog vozila od navedenog mjesta kontakta, i to u trenutku kada je divljač ušla na kolnik (nastanak opasne situacije).

44. S obzirom na navedenu udaljenost čeonog dijela vozila od mjesta kontakta, izračunava se brzina kretanja vozila pri kojoj bi bilo moguće izbjeći kontakt sa divljači, koja se kreće, pod pretpostavkom, okomito na smjer pružanja kolnika. Budući da u ovoj prometnoj situaciji, a na temelju podataka u spisu, nije moguće definirati brzinu kretanja vozila osiguranika tužitelja u trenutku primarnog kontakta divljači u lijevu bočnu stranu predmetnog vozila (u nalazu i mišljenju je napravljena analiza da se vozilo kretalo u skladu sa ograničenjem brzine 80km/h), a osim toga nije poznat niti podatak gdje se predmetno vozilo nalazilo prije mjesta kontakta u trenutku ulaska divljači na kolnik, to nije moguće definirati pri kojoj brzini kretanja vozila osiguranika tužitelja bi bilo moguće izbjeći kontakt sa divljači.

45. Visinu štete u vrijeme nastanka štete na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Audi A3 1.6 TDI Sportback, reg. oznake [registarska oznaka], vještak procjenjuje na iznos od 941,49 eur (pdv nije uključen jer je vlasnik vozila pravna osoba).

46. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te se zaključuje da iz nalaza i mišljenja vještaka Saše Monasa proizlazi da osiguranik tužitelja nije imao mogućnosti izbjeći nalet na divljač (nalaz vještaka, str.10.), jer se radilo iznenadnoj opasnosti za vozača.

47. Vještak je na temelju dokumentacije u spisu i pregleda mjesta nezgode utvrdio da vozač pri brzini kretanja od oko 80 km/h, što je dozvoljena brzina na mjestu nezgode, nije bio u tehničkoj mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na divljač.

48. Nastavno je vještak utvrdio da bi zaustavljanje vozila prije mjesta naleta na dužini puta od 14,1 m bilo moguće jedino za brzine kretanja vozila niže od 27,7 km/h, ali obzirom da je na mjestu nezgode brzina ograničena na 80 km/h, nema opravdanog razloga nametati vozačima obvezu kretanja brzinom od 27 km/h. Stoga ovo utvrđenje vještaka nije relevantno za utvrđivanje odgovornosti vozača za nastanak predmetne nezgode.

49. Osim prethodno navedenog vještak je utvrdio da je u svakom slučaju vozaču bila smanjena mogućnost pravovremenog uočavanja radi načina kretanja divljači i zbog činjenice da nezgoda dogodila u noćnim uvjetima i po mokrom kolniku od kiše (nalaz vještaka, str.1., pod Opći podaci.).

50. Stoga nisu osnovani navodi tuženika u odgovoru na tužbu i tijekom postupka da bi osiguranik tužitelja bio odgovoran za nastanak predmetne nezgode.

51. Prema tome, provedenim vještačenjem je utvrđeno kako nema krivnje niti odgovornosti vozača odnosno osiguranika tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja.

52. Odgovornost tuženika proizlazi iz odredaba čl.1045. te čl.1063., 1064. i 1066. Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu od opasne stvari.

53. Zakon o cestama na čije odredbe se poziva tuženik ne isključuje primjenu prethodno navedenih odredaba Zakona o obveznim odnosima obzirom su odredbe Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) temeljne odredbe koje uređuju pitanje odgovornosti za štetu te se primjenjuju i na slučajeve odgovornosti za štetu uređene drugim zakonima.

54. Divlje životinje kao i divljač smatraju se opasnom stvari pa se za štetu uzrokovanu od strane divljači odgovara prema pravilima objektivne odgovornosti odnosno po principu uzročnosti.

55. U sudskoj praksi zauzet je stav da se za štete nastale uslijed naleta divljači na motorno vozilo koje se kreće po prometnici odgovornost lovoovlaštenika (u ovom slučaju Lovačko društvo Lepus Brtonigla) kao osoba koje upravljaju i gospodare lovištem, ima utvrđivati prema pravilima objektivne ili kauzalne odgovornosti.

56. Dakle, bez obzira na krivnju, jer se prema odredbi čl.1045. st.3. ZOO-a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

57. Nadalje, za štetu od opasne stvari u smislu odredbe čl.1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik, odnosno na temelju odredbe čl.1066. st.1. ZOO-a umjesto vlasnika i isto kao i on, osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da ju nadgleda, pa iz navedenih odredaba jasno proizlazi odgovornost ovdje tuženika za naknadu utužene štete tužitelju.

58. U odredbi čl. 1063. ZOO-a utvrđena je predmnijeva uzročnosti obzirom da je u istoj propisano da se smatra da je šteta nastala od opasne stvari odnosno opasnom djelatnošću, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

59. Dovoljno je dakle dokazati postojanje štete i utvrditi da ona potječe od opasne stvari ili djelatnosti, a što je u ovom slučaju tužitelj i dokazao jer je na vozilu njegova osiguranika nastala šteta, a do štete je došlo uslijed naleta divljači koja je istrčala na cestu i udarila u vozilo osiguranika tužitelja što je razvidno iz Potvrde PU Istarske Policijske postaje Umag.

60. Potvrda PU Istarske, Policijske postaje Umag, kao javna isprava potvrđuje kako je i na koji način došlo do predmetne prometne nezgode, te ista dokazuje da je uzrok nastanka predmetne nezgode iznenadno istrčavanje divljači na prometnicu. Naime, temeljem odredbi iz čl.230. Zakona o parničnom postupku službena zabilješka odnosno policijski zapisnik je javna isprava te sud mora uzeti da su istinite činjenice navedene u zapisniku policije, a na što ukazuju pravila o zakonskim presumpcijama. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi sud mora uzeti kao istinito ono što se u javnoj ispravi potvrđuje ili određuje.

61. Prema tome tužitelj je u ovom postupku dokazao da do štete na vozilu osiguranika tužitelja nije došlo iz razloga što prometnica nije održavana nego upravo zbog iznenadnog istrčavanja divljači na prometnicu.

62. Tužitelj osnovano ističe i kako ne postoji uzročna veza između postavljanja ili nepostavljanja prometnog znaka opasnosti – divljač na cesti i nastanka predmetne nezgode jer bi do predmetne nezgode došlo i u slučaju da je navedeni prometni znak bio postavljen kao i u slučaju da nije bio postavljen jer je istrčavanje i nalet divljači za vozača – osiguranika tužitelja bio neizbježan, a kako to jasno proizlazi iz nalaza mišljenja prometnog vještaka.

63. Naime, prometni znak „divljač na cesti“ je znak opasnosti koji upozorava vozače na mogućnost pojave divljači, ali ne obvezuje točno kako se netko mora ponašati na dionici na kojoj znak važi.

64. U svom nalazu vještak je utvrdio kako je visina štete na vozilu osiguranika tužitelja točno obračunata po računu za popravka vozila, te da ista uzimajući u obzir obim oštećenih dijelova za zamjenu i dijelova za popravak iznosi 941,49 Eura (bez PDV-a jer je vlasnik vozila pravna osoba).

65. Slijedom navedenog tužitelj je dokazao da nije isplatio previsok iznos naknade štete, pa je i ovaj prigovor tuženika u cijelosti neosnovan.

66. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Sukladno navedenoj odredbi, u regresnoj parnici je potrebno, pored činjenice isplate naknade iz osiguranja od strane tužitelja kao osiguratelja, dokazati i pretpostavke odgovornosti za štetu koja je nastala osiguraniku.

67. Prema odredbi čl. 80. st. 6. ZOL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. To znači da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (ako nije odgovoran vozač jer je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi).

68. U slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi) činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. ZOL-a propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZOL ne propisuje drugačije. Odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Takvo je i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske (u Odlukama broj: U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.), stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-2101/86, Rev-1816/90, Rev-2070/92, Gzz-4/04, Rev-1312/07) i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (npr. Pž-2623/2021, Pž-1579/2024). Sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a za štetu nastalu na vozilu naletom divljači koja pretrčava cestu odgovara prvotuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela. Naime, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je prema čl. 7. t. 8. ZOL-a pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu, a to je u konkretnom slučaju upravo tuženik.

69. Prema čl. 7. t. 10. ZOL-a, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (čl. 7. t. 17. ZL- a). Iz zakonskih je odredbi jasno da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta. Odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila.

70. Iz odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a proizlazi da se lovoovlaštenik se može osloboditi odgovornosti za štetu od divljači (kao opasne stvari) u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. U tom smislu za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno odredbama Zakona o cestama (tako i P-97/2023-33) Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2623/2021-2 od 18. listopada 2022.).

71. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa ocijenio objektivnim, potpunim te izrađenim u skladu s pravilima struke. Isti po svom sadržaju u bitnome suglasan sa ispravama u spisu (u pogledu dinamike štetnog događaja to su Potvrda Policijske postaje Umag na str 70-71 spisa, prijava štete na str. 24-30 spisa, zapisnik o očevidu Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag na str. 107-112 spisa, skica na str 110 spisa, a u pogledu visine štete to su izvidi štete na str. 31-33 spisa, te račun popravka sa radnim nalogom na str. 35-37 spisa). Stoga je sud taj nalaz u cijelosti prihvatio.

72. Drugotuženik prigovara da se ne može zaključiti da je prometna nezgoda bila isključivo rezultat iznenadnog naleta divljači na vozilo, već je moguće da je posljedica nepridržavanja prometnih znakova, prebrze i neprilagođene vožnje uvjetima na cesti, kao i krajnje nepažnje vozača, uslijed čega je isti sam sebe onemogućio da pravovremeno reagira na uočenu divlju životinju, a koja je u konkretnoj situaciji u vrijeme nastanka štetnog događaja predstavljala očekivanu i itekako izvjesnu opasnost na cesti.

73. Iz isprava koje prileže spisu ne može se zaključiti da je osiguranik tužitelja u trenutku nastanka prometne nezgode vozio brzinom koja je bila prilagođena uvjetima na cesti. U trenutku naleta na divljač na predmetnoj prometnici nije bilo policijske kontrole ili postavljenih kamera u svrhu radarske kontrole brzine kretanja vozila pa, stoga, pozivanje na pretpostavku da se vozač kretao unutar dopuštene granice brzine jednako vjerojatno kao i tvrdnja je dopuštenu brzinu prekoračio.

74. Drugotuženi je prigovaramo dijelu nalaza koji se odnosi na brzinu kretanja vozila obzirom da se iz dopune nalaza i mišljenja vještaka ne može utvrditi kojom je brzinom osiguranik tužitelja vozio prilikom naleta na divljač, te da nije moguće samo iz policijske potvrde zaključiti da osiguranik tužitelja nije pridonio nastanku štete. Međutim, u dokaznom postupku provedenim vještačenjem utvrđeno je kako se radilo o naletu divljači na lijevu bočnu stranu vozila, slijedom čega proizlazi da sama brzina kretanja i nije relevantna odnosno nije u uzročnoj vezi sa nastankom nezgode.

75. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava (čl. 221. a ZPP-a). Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete. Stoga je sud zaključio da te činjenice nisu dokazane (čl. 221. a ZPP-a).

76. Dakle, sud je utvrdio da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari prvotuženik, da je predmetna šteta nastala od opasne stvari (divljači), da je visina štete bila 941,49 eura, ranije 7.093,68 kn, da je tužitelj na ime naknade štete na temelju ugovora o osiguranju oštećeniku isplatio 941,49 eura, ranije 7.093,68 kn, za popravak štete, te da tuženik nije dokazao da su vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete. Stoga je, temeljem odredbi čl. 963., čl. 1045. st. 3. i čl. 1063.-1067. ZOO-a, tužbeni zahtjev prihvaćen (točka I izreke presude) s time da je određen paricijski rok od 15 dana, sukladno čl. 328. st. 2. ZPP-a.

77. Budući da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na iznos glavnice, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

78. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbom i tužbenim zahtjevom, tužitelju je priznat sljedeći trošak: za sastav tužbe 150,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: OT), sastav prigovora na rješenje o pristojbi u iznosu od 150,00 eura, za zastupanje na ročištima od 19. rujna 2023., 16. siječnja 2024., 3. rujna 2024. i 4. ožujka 2025. u iznosu od 600,00 eura, odnosno 150,00 eura po ročištu (Tbr 9. t.1. OT), sastav podnesaka od 6. studenog 2024. i 3. veljače 2025. u iznosu od 300,00 eura, odnosno 150,00 erua po podnesku, PDV u iznosu od 300,00 eura (Tbr 42. OT), trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 19,91 eura, te na presudu 19,91 eura, odnosno sveukupno 1.939,82 eura. Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tuženiku su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dosuđene zakonske zatezne kamate (zatražene u odgovoru na tužbu) koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

79. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Pazinu, 8. travnja 2025.

Sudac

Damir Rabar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun.

- I. tuženiku po pun.

- II. tuženiku po pun.