REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-3244/2025

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3244/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I.okrivljenika Zlinje d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika JO, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 38. st. 1. al. 2. i st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj: 75/13., 36/15., 46/17., 152/22.), rješavajući o žalbi I. okrivljenika Zlinje d.o.o., Blato i II. okrivljenika JO podnesenoj, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, broj: Pp G-900/2021 od 21. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe I. okrivljenika i II. okrivljenika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se prekršajno djelo za koje su okrivljenici proglašeni krivima, ispravno pravno označava kao prekršajno djelo iz čl. 38. st. 1. al. 2. i st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj: 75/13., 36/15., 46/17.)

II. Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika i II. okrivljenika, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik Zlinje d.o.o., Blato i II. okrivljenik JO dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura-svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik Zlinje d.o.o. Blato u iznosu od 1.200,00 eura, a II. okrivljenik JO u iznosu od 500,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. al. 2. i st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, visine izrečene prekršajno pravne sankcije toškova postupka izdavanja prekršajnog naloga, dok je iz sadržaja žalbe razvidno da je ista podnesena zbog poricanja prekršaja. Naime želitelji pobijaju svoju prekršajnu odgovornost za predmeti prekršaj, u bitnom ističući da oni kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu krivi za prekršajno djelo koje su počinili njihovi vozači, odnosno da u postupku nije dokazano da su pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi naredili ili dopustili da vozač počini predmetni prekršaj. Zbog navedenog mole nadležni sud da se pobijana presuda stavi izvan snage i provede postupak u kojem će biti donesena oslobađajuća presuda.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Naime, prvostupanjski sud je, slobodno ocjenjujući dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, na temelju provedenog dokaznog postupka, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te izveo pravilan zaključak, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se pobijanom presudom terete, te su za isti prekršaj kažnjeni novčanim kaznama koje su pravilno odmjerene, dok okrivljenici žalbenim navodima nisu doveli u sumnju rezultat dokaznog postupka.

8. Žalbeni navodi okrivljenih, kojima u bitnom ponavljaju navode svoje obrane dane u postupku pred prvostupanjskim sudom, neosnovani su i ne mogu ih ekskulpirati od odgovornosti za počinjeni prekršaj, a prvostupanjski sud je u odnosu na navode okrivljenika kojima poriču svoju odgovornost za predmetni prekršaj, u točki 5.1. i 6.1. u obrazloženju pobijane presude dao valjane i argumentirane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

9. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da je prekršaj za koji su okrivljenici oglašeni krivima, u odnosu na pravnu oznaku djela u pobijanoj odluci, pogrešno označen kao prekršaj iz čl. 38. st. 1. al. 2. i st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, zbog čega je po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, tako da je prekršajno djelo za koje su okrivljenici proglašeni krivima, ispravno pravno označio kao prekršajno djelo iz čl. 38. st. 1. al. 2. i st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj: 75/13., 36/15., 46/17.).

10. Naime, u vrijeme počinjenja prekršja na snazi je bio Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj: 75/13., 36/15., 46/17.), kojim je za predmetno prekršajno djelo, u odnosu na pravnu osobu odredbom čl. 38. st. 1. al. 2. bila propisana novčana kazna u rasponu od 15.000,00 do 40.000,00 kuna, dok je u odnosu na odgovornu osobu odredbom čl. 38. st. 3. bila propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 12.000,00 kuna. Budući da je dana 31. prosinca 2022., dakle nakon pokretanja postupka, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj 155/22), koji sada za predmetno prekršajno djelo odredbom čl. 38. st. 1. al. 2. u odnosu na pravnu osobu, propisuje novčanu kaznu u rasponu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna, dok odredbom čl. 38. st. 2. u odnosu na odgovornu osobu propisuje novčanu kaznu u rasponu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna, pa je time stroži za okrivljenike, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 3. st. 1. i st. 2. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju kod odmjeravanja visine kazne, primijenjujući propis koji je blaži za okrivljenike, u odnosu na II. okrivljenu odgovornu osobu, prekršajno djelo pogrešno pravno označio kao prekršaj iz čl. 38. st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj 152/22.), koja odredba je nepovoljnija za II. okrivljenika budući da je istom propisana stroža novčana kazna od one koja je bila na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja. Stoga je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, po službenoj dužnosti preinačio presudu u pravnoj oznaci djela na način da se djelo za koje su okrivljenici pobijanom presudom oglašeni krivima i kažnjeni, ispravno označava kao prekršaj iz čl. 38. st. 1. al. 2. i st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj: 75/13., 36/15., 46/17.) koje odredbe propisa su blaže za okrivljenike.

11. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, ovaj sud je ocijenio da su im kazne odmjerene razmjerno težini djela koje su počinili, stupnju njihove odgovornosti, te nisu prestroge budući da je svakom od okrivljenika izrečena u iznosu ispod najnižeg iznosa zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja. Isto tako, ovaj sud smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/13.).

13. Zbog izloženih razloga, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.